1

Broj: Ppž-6397/2022

                                      

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.Š., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), odlučujući o prigovoru okr. podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 27. kolovoza 2021., broj: 511-12-36/05-3-2627-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. T.Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. T.Š., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. T.Š.na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 390 (tristodevedeset) eura/2.938,46 kuna[1] (dvijetisućedevetstotridesetosmakunaičetrdesetšestlipa), koju je okr. dužna platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. T.Š. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II. Odbija se prigovor okr. T.Š. kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. T.Š. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. T.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. T.Š. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenica u prigovoru moli da joj se ne izrekne zaštitna mjera jer dvoje maloljetne djece vozi u školu i vrtić te izvanškolske aktivnost, navodi da ima teško bolesnu majku kojoj je na dan počinjenja prekršaja pozlilo pa je žurila do nje (udovica je, a brat pomorac nije tu), zbog čega moli i da joj se umanji novčana kazna jer su joj primanja vrlo niska te bi ju plaćanje novčane kazne dovelo do financijskih problema, a nikada nije prekršajno kažnjavana i poštuje prometne propise.

 

7. Prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinila pa su navodi u pogledu obiteljskih obveza i potrebe prijevoza djece i do teško bolesne majke te loših materijalnih prilika, ostali na razini paušalnog isticanja.

 

7.1.              U odnosu na navod prigovora kojima se ističe nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

 

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji u čl. 32. propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. tog Zakona (novčana kazna od 390 eura do 920 eura, što primjenom konverzije iznosi 2.938,46 kuna do 6.931,74 kuna), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

9.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenice činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22 i 114/22) te istoj izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 390 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

9.1. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena je stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

9.2. Stoga je nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora u dijelu koji se odnosi na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

10. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju jednog mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole radi odvoženja djece u školu i vrtić te prijevoza do teško bolesne majke, a koje okrivljenica ničim nije potkrijepila, što je bila dužna učiniti kako je i navedeno, nije od utjecaja na izrečenu zaštitnu mjeru u navedenom trajanju.

 

              10.1. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora niti u ovom dijelu.

 

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 15 eura (u protuvrijednosti u kunama primjenom konverzije) predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 18. siječnja 2023.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.