Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 3576/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3576/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Sveučilište u S., Pomorski fakultet, S., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnice M. B. P. i E. K. B., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu E. K. B. i M. B. P. u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj R-339/2018-2 od 14. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-154/17 od 11. srpnja 2018., u sjednici održanoj 18. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

''I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 986/11 zaključenog između tužitelja i tuženika, 28. rujna 2011. god. na određeno vrijeme do 30. rujna 2016. god., a koja Odluka je donesena dana 07. veljače 2014. god. pod br. 1362014, kao i Odluka kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava, a koja odluka je pod brojem 277/14 donesena 13. ožujka 2014. god., nedopuštena i nezakonita, te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad, na poslove nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju profesora visoke škole, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.''

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev ili ih ukinuti i predmet vratiti na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

4. Revizija je neosnovana.

 

5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. veljače 2014. i tuženikove odluke od 13. ožujka 2014. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje na rad na poslove nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju profesora visoke škole.

 

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 7. veljače 2014. u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavlja na teret sudovi su odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Budući da su sudovi utvrdili dopuštenom i zakonitom tuženikovu odluku otkazu ugovora o radu tužitelju  odbili su kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenja da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na poslove nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju profesora visoke škole.  Nadalje, sudovi su također ocijenili da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 111. st. 2. ZR kada je tužitelju prije donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu omogućio da iznese obranu  povodom usmenog poziva dekanice, i pribavio prethodnu suglasnost sindikalnog povjerenika od 6. veljače 2014., kojom se sindikalni povjerenik suglasio s donošenjem namjeravane odluke tuženika.

 

8. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je obrazloženja nižestupanjskih presuda imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a osobito što izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, te u njima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, tužitelj u reviziji tvrdi da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP odbivši provesti sve dokaze koje je tužitelj predložio, a posebno odbivši provesti dokaz psihologijskog vještačenja. Osim toga, tužitelj u reviziji iznosi čitav niz činjeničnih navoda kojima pokušava osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

9.1. Suprotno tvrdnji revidenta tijekom postupka pred drugostupanjskim, niti pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženjima pobijanih nižestupanjskih presuda navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženja tih odluka u pogledu odlučnih činjenica nisu nejasna niti ne proturječe dokazima niti sadržaju zapisnika o iskazima danim tijekom postupka. Stoga prema ocjeni ovog suda revizijom pobijana drugostupanjska presuda, niti prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka.

 

9.2. Neosnovan je i revizijski navod tužitelja da su sudovi počinili apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP jer iz spisa proizlazi kako nema osnove za zaključak da bi tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Prema odredbi čl. 220. ZPP prvostupanjski sud je ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa odbijanjem dokaznih prijedloga tužitelja koje je prvostupanjski sud smatrao neodlučnim za pravilno rješenje spora, sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

 

9.3. U odnosu na tužiteljeve opširne činjenične navode iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, treba navesti da revizijski sud činjenične navode stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo  iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR i čl. 111. st. 2. ZR, kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

11. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 108. st. 1. ZR i čl. 111. st. 1. ZR, odbivši tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

12. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

13. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

14. Slijedom navedenog ovaj sud je, na temelju čl. 393. ZPP, tužiteljevu reviziju odbio kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. siječnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu