- 1 -              Rev 255/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 255/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.-S. d.o.o. S. N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica T. B. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., protiv tuženika D. B. iz K., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2101/2020-2 od 25. lipnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1718/2018-6 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 18. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2101/2020-2 od 25. lipnja 2020. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u K. B. Ž. broj Ovrv-1264/2018 od 19. lipnja 2018., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 2.999,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u K. B. Ž. broj Ovrv-1264/2018 od 19. lipnja 2018. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2797/2020-2 od 3. studenoga 2020. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2101/2020-2 od 25. lipnja 2020. zbog pravnog pitanja:

 

„Može li sud odbiti tužbeni zahtjev na način da ocijeni da nije dokazana osnova niti visina tužbenog zahtjeva, u slučaju kada tuženik isto nije osporio te su osnova i visina utvrđeni u ovršnom prijedlogu temeljem kartice otvorenih stavaka iz koje je vidljivo koji račun, u kojem iznosu i kada dospijeva?“.

 

4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), podnio reviziju protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da revizijski sud prihvati njegovu reviziju, ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i potvrdi presudu suda prvog stupnja, sve uz naknadu prouzročenog troška tužitelju, uključujući trošak revizijskog postupka.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 2.999,50 kn na ime ugradnje sustava za razdiobu potrošnje toplinske energije i balans centralnog grijanja, odnosno uslugu očitavanja razdiobe potrošnje toplinske energije u stanu tuženika na adresi K., ..., prema Ugovorima koji su između tužitelja, kao izvođača radova, te suvlasnika stambene zgrade K., ... i ..., kao naručitelja, sklopljeni 12. rujna i 15. listopada 2014.

 

8. Polazeći od toga da među strankama odlučne činjenice nisu sporne, prvostupanjski je sud, na temelju odredbe članka 9., članka 336. stavak 1. i članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), obvezao tuženika isplatiti tužitelju vrijednost ugovorenih i izvršenih radova, otklonivši kao neodlučan prigovor tuženika o izostanku očekivanog smanjenja troškova toplinske energije nakon obavljenih radova.

 

9. Analizirajući dostavljene ugovore o izvođenju radova, drugostupanjski sud smatra da ti ugovori ne sadrže dovoljno podataka o visini obveze svakog suvlasnika stambene zgrade na adresi K., ..., pa tako ni obveze tuženika, slijedom čega zaključuje da tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza, visinu tužbenog zahtjeva nije dokazao, jer osim kartice otvorenih stavki dostavljenih uz prijedlog za ovrhu, nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koji iznos troškova ugradnje sustava za razdiobu potrošnje toplinske energije je tužitelju upravo dužan naknaditi tuženik, kao što nije dokazao koliko puta je usluga očitavanja sustava pružena tuženiku i za koliko razdjelnika. S obzirom na navedeno, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP, preinačenjem prvostupanjske presude u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

 

 

 

10. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP). Zakon posebno propisuje, u odredbi članka 221. ZPP, koje činjenice ne treba dokazivati, pa tako ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja i činjenice koje su općepoznate.

 

11. Iako u konkretnom slučaju tuženik nije izričito priznao visinu tužbenog zahtjeva, ona među strankama nije bila sporna. Naime, nakon što je tužitelj uz tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) dostavio karticu otvorenih stavki na dan 7. svibnja 2018., u kojoj su naznačeni i brojevi (oznake) i iznosi i dospijeće pojedinih računa, a kasnije tijekom postupka i ugovore na temelju kojih su ti računi ispostavljeni, tuženik tim računima (iznosima) nije prigovorio, već je isključivo prigovorio tome da je i nakon obavljenih radova izostalo očekivano smanjenje troškova grijanja.

 

11.1. Dakle, pored toga da tuženik nije osporio ugradnju sustava za razdiobu potrošne toplinske energije i uslugu učitavanja razdjelnika, odnosno da nije osporio ukupnu cijenu za navedene usluge, kao ni onu koja tereti njega, kao jednog od suvlasnika, a koja proizlazi i iz vjerodostojne isprave na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi (kartica otvorenih stavki s oznakama pojedinačnih računa), onda visina obveze tuženika nije bila sporna, pa tužitelj, izuzev isprava koje je dostavio u spis, nije bio dužan dokazivati da obveza tuženika po ugovorima od 12. rujna i 15. listopada 2014. iznosi 2.999,50 kn.

 

11.2. U takvoj situaciji, kada visinu tužbenog zahtjeva nije trebalo posebno (dodatno) dokazivati, jer ona među strankama nije ni bila sporna, onda je drugostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221a. ZPP i tužbeni zahtjev tužitelja, zbog nedokazane visine, odbio.

 

12. Budući da je takva, nepravilna primjena odredbe članka 221.a ZPP bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, pred drugostupanjskim je sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, slijedom čega je na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, kada je drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

 

13. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Zagreb, 18. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.