- 1 -              Rev 249/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 249/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika Adriatic osiguranje d.d., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-427/2020-4 od 26. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2346/2017 od 22. studenog 2019., u sjednici održanoj 18. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-427/2020-4 od 26. travnja 2021. 

 

              II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo

tuženiku isplatiti tužitelju iznos 10.959,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju na način da preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a podredno da ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju, u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3715/21 od 8. rujna 2021. zbog pitanja koja glase:

 

              „1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nastala šteta odnosno kada su izvršene isplate mirovine („Narodne novine“ broj 151/05) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 i 139/10)?

 

2. Kad u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, osiguratelj štetnika (tuženik) ospori postojanje uzročno-posljedične veze između invalidnosti osiguranika tužitelja i prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika unatoč postojanju rješenja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu iz kojeg proizlazi da su ozljede koje su utjecale na nastanak invalidnosti zadobivene u prometnoj nezgodi, je li teret dokaza uzročno-posljedične veze na tužitelju ili tuženiku?

 

8. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja prihvatili

primjenjujući kao mjerodavan materijalnopravni zakon ZMO, a ne ZOOP.

9. Suprotno navedenome, revident u reviziji smatra kako je mjerodavan materijalnopravni zakon upravo ZOOP, a što je i prihvaćena praksa ovog suda u većem broju odluka kao što su primjerice odluke broj Rev-x 388/18-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 2320/15 od 21. svibnja 2019., broj Rev 5292/19 od 16. lipnja 2020. i broj Rev 1354/16 od 18. svibnja 2021.

 

10. Stoga, ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda .

 

10.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanog u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluke navedene u reviziji tuženika, ali isto tako i odluke ovog suda broj Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017. i broj Rev 909/21-3 od 8. rujna 2021., za odluku u ovom i sličnim sporovima koje pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

 

11. Stoga nije mjerodavan ZMO koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

 

12. Slijedom navedenog,u odnosu na prvo postavljeno pitanje, pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova na kojima su utemeljene nižestupanjske presude u suprotnosti su s pravnim shvaćanjem ovog suda,slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, jer potraživanje tužitelja nije obračunato temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP.

 

13. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

14. Glede postavljenog drugog pitanja i vezanosti suda za rješenje o utvrđivanju visine mirovine kada se radi o spornom pitanju postojanja uzročne veze između povreda zadobivenih u štetnom događaju i utvrđenog tjelesnog oštećenja i gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja, valja reći slijedeće:

 

14.1. Pravila o teretu dokazivanja u pravnom poretku Republike Hrvatske nalažu, u načelu, da je u parničnom postupku tužitelj dužan dokazati ono što u tužbi tvrdi i na čemu zasniva svoj tužbeni zahtjev. Teret dokazivanja suprotnog je na tuženiku.

 

14.2. U konkretnom slučaju tužitelj je u svrhu dokazivanja sudu dostavio rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu u kojem je jasno navedeno da su ovlašteni vještaci tužitelja utvrdili kako su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći (a među strankama je nesporno da se ona dogodila i da je za nju odgovoran štetnik odnosno podnositelj kao njegov osiguravatelj) utjecale na nastanak invalidnosti oštećenika s udjelom od 100 %. To je bio tužiteljev dokaz da uzročno-posljedična veza, kao element odštetne odgovornosti, postoji.

 

14.3. Stoga je onaj koji tvrdi drugačije, a to je u konkretnom slučaju bio podnositelj kao tuženik, trebao predložiti odgovarajući dokaz za svoje tvrdnje, to jest medicinsko vještačenje kojim bi se eventualno utvrdilo da su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći u nekom drugačijem stupnju utjecale ili da uopće nisu utjecale na nastanak invalidnosti i posljedičnu isplatu invalidske mirovine. (tako i Ustavni sud u svojoj odluci U-III-3670/19 od 17. rujna 2020.).

 

14.4.S obzirom na to da u konkretnom predmetu  podnositelj nije ponudio nikakav „protudokaz“ za svoje tvrdnje (štoviše, od već predloženog medicinskog vještačenja je odustao), nego je neosnovano očekivao da to učini tužitelj, sudovi u postupku opravdano su uzeli kao dokazanu činjenicu koja proizlazi iz dokaza kojeg je ponudio tužitelj - iz upravnog akta prema kojem su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, po utvrđenju za to ovlaštenih vještaka, utjecale na invalidnost sa 100 %.

 

15. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja je opravdano zaključio  da je tužitelj dokazao sve pretpostavke odgovornosti podnositelja za utuženu štetu i u tom je smislu potvrdio  prvostupanjsku presudu.

 

16. Kako je valjalo odlučiti kao u izreci zbog razloga iz točke 12. ovog obrazloženja, navodi u ovoj odluci (točke 14. do 15. obrazloženja) navedeni su samo zbog odgovora na drugo pitanje zbog kojeg je dopušteno reviziju izjaviti.

 

Zagreb,18. siječnja 2022.