Poslovni br.: Ref 13P: Pr-4000/2021-10

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. R., O.: …, iz S.,
zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. S. & Đ., protiv tuženika K. S.,
O…, zastupanog po zakonskom zastupniku
ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M., dr.med., a on po punomoćniku B.
D., dipl.iur, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti
zamjenice punomoćnika tužiteljice I. Č., odvjetničke vježbenice, zaključene

7. prosinca 2022., objavljene 18. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku K S., S., O.:
…, isplatiti tužitelju, L. R., iz S., O.:…, ukupan iznos od 2.800,57 EUR / 21.100,88 kuna bruto zajedno s
pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

-za siječanj 2016. godine, na iznos od 198,00 EUR, od 15.02.2016. godine,

-za veljaču 2016. godine, na iznos od 214,59 EUR, od 15.03.2016. godine,

-za ožujak 2016. godine, na iznos od 218,75 EUR, od 15.04.2016. godine,

-za travanj 2016. godine, na iznos od 204,58 EUR, od 15.05.2016. godine,

-za svibanj 2016. godine, na iznos od 214,74 EUR, od 15.06.2016. godine,

-za lipanj 2016. godine, na iznos od 232,12 EUR, od 15.07.2016. godine,

-za srpanj 2016. godine, na iznos od 224,79 EUR, od 15.08.2016. godine,

-za kolovoz 2016. godine, na iznos od 223,00 EUR, od 15.09.2016. godine,

-za rujan 2016. godine, na iznos od 220,71 EUR, od 15.10.2016. godine,

-za listopad 2016. godine, na iznos od 216,00 EUR, od 15.11.2016. godine,

-za studeni 2016. godine, na iznos od 218,81 EUR, od 15.12.2016. godine,

2 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

-za prosinac 2016. godine, na iznos od 182,01 EUR, od 15.01.2017. godine,

-za siječanj 2017. godine, na iznos od 232,47 EUR, od 15.02.2017. godine,

sve do isplate, po stopi od dospijeća do 31.12.2022. koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od

1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto
iznosima, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu razlike plaće za
razdoblje od veljače 2017. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 2.001,30 EUR /

15.078,81 kn.

II Nalaže se tuženiku K S., S., O.:
…, naknaditi tužitelju, L. R., iz S., O.:…, parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 525,00 kn / 69,68
EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o j e

Utvrđuje se povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva za isplatu na ime razlike plaće za prosinac 2015. u iznosu od 226,94 EUR / 1.709,89 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13.2.2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od prosinca

2015. do siječnja 2017. bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu
odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje,
navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i Sindikata javnih
službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim
Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i
to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R.
H. i S. sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od

5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno
sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu
ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim

3 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

službama s prosječnim plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su dana

26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i Sindikata javnih
službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje:
IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument
predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je
trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih
ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu
istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R. H. i S.
javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi
pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je
odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim
službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju

2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.
rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i
procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička
sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen
je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni
relevantni podaci DZS-a. Tužitelj predlaže da se presudom utvrdi da je tuženik dužan
isplatiti tužitelju iznos od 22.810,77 kn na ime manje isplaćene naknade plaće,
zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini
mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na
iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. U odgovoru na tužbu od 6.4.2021. tuženik osporava osnov, ali ne osporava visinu
tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare za prosinac 2015. i prigovor promašene
pasivne legitimacije.

3. Podneskom od 13.4.2022. tužitelj traži isplatu razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do listopada 2017. u bruto iznosu od 37.889,58 kn. Međutim, tužitelj
podneskom od 16.9.2022. povlači podnesak od 13.4.2022. i ističe da sada tužbeni
zahtjev glasi kao u tužbi.

3.1. Nakon toga, podneskom od 22.9.2022. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj izvršio svojim podneskom od 13.4.2022.

4. Prema mišljenju suda, tužitelj je djelomično povukao tužbu. Naime, Vrhovni sud
RH na sjednici G. O. VSRH održanoj 26.4.2021. zauzeo je pravno
shvaćanje pod br. Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično
povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se
tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika.

4 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

Kako je u konkretnom slučaju do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon
upuštanja tuženika u raspravljanje i kako se tuženik u podnesku od 22.9.2022.
usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, u postupku valja odlučiti o zahtjevu tužitelja
za isplatu ukupnog iznosa od 37.889,58 kn na ime razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do listopada 2017.

5. Nadalje, podneskom od 3.10.2022. tužitelj dalje smanjuje tužbeni zahtjev i traži,
sada za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017., isplatu ukupnog
bruto iznosa od 21.100,88 kn. Dakle, tužbeni zahtjev je smanjen za iznos od

1.709,89 kn na ime razlike plaće za prosinac 2015., a za koji mjesec je tuženik u
odgovoru na tužbu izjavio prigovor zastare. Time je tužbeni zahtjev djelomično
povučen, čemu se tuženik nije usprotivio pa je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva
valjalo utvrditi povlačenje tužbe na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao
u izreci rješenja. Navedeno znači, da u nastavku postupku valja odlučiti o zahtjevu
tužitelja za isplatu iznosa od 36.179,69 kn (37.889,58 kn - 1.709,89 kn = 36.179,69
kn) na ime razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do listopada 2017.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca

2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.,
Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost
DZS-a od 27. studenog .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće
tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenje za
javnost od 20. listopada 2016., a koje odluke su javno dostupne na internetu te je
pročitana spisu druga priložena dokumentacija.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće
temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do
zaključno sa listopadom 2017. u ukupnom iznosu od 4.801,87 EUR / 36.179,69 kn
bruto.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlena kod
tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije
sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od

5.108,84 kn te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u
utuženom razdoblju.

10. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga te potom, način tumačenja
pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti
tužitelju plaću za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa listopadom 2017. po
osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

5 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

11. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17,
98/19, 151/22 dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka., dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od
stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje
produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

12. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.
sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,
S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,
H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i

2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

6 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne
službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl.

1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj
Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.

13. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u
javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2.
Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje
Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u
javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova
osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica
utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017.,
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

13.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj:
141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

7 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

14. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno
i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano
potražuje isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa
siječnjem 2017. u ukupnom bruto iznosu od 2.800,57 EUR / 21.100,88 kuna. Do
navedenog iznosa sud je došao na način da su zbrojeni pojedinačni mjesečni iznosi
od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. iz podneska tužitelja od

13.4.2022., a čiju matematičku ispravnost tuženik nije osporio.

14.1. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s
odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05.,
41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO), Uredbom Vlade RH
objavljene u „NN“ br. 156/2022 od 30.12.2022. i odredbom čl. 92. st.

3. ZR-a, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez
porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom
pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

15. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD
Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da
su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše,
Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu
valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje
njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila
utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci
Vrhovnog suda R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda
R. H. broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog
nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz
postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD
Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori
niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može
pozivati na ništetnost istih.

15.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju
valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-
a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće
u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje
osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na
snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na
određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno
citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma, treba
naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način

8 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

16. Budući su nesporni podaci DZS, prema kojima je
zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje
aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4.
prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u
javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac

2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s
plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Iz
tog razloga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj traži
isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2017. do zaključno sa listopadom 2017.
u ukupnom bruto iznosu od 2.001,30 EUR / 15.078,81 kn (37.889,58 kn - 21.100,88
– 1.709,89 kn za povučeni dio = 15.078,81 kn) pa je u tom dijelu odlučeno kao u
izreci presude pod točkom II.

17. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane
obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.,
u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R.
H. ("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene
valute u R. H. ("NN" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije
kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

18. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2.
Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91., 91/92., 58/93.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,
25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a
pripadaju troškovi parničnog postupka.

18.1. Potrebno je utvrditi u kojem postotku je svaka od stranaka uspjela, a zatim će
se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke
koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u ovom postupku, računajući od podnošenja
tužbe uspio za 54% (52% osnov + 56% visina = 108 : 2 = 54%), a tuženik za 46% pa
kada se 46 oduzme od 54 dobije se 8% pa će se tužitelju odmjeriti naknada ukupnih
troškova u tom postotku.

18.2. Tužitelju je prema popisanom trošku, vrijednosti predmeta spora u vrijeme
poduzimanja svake radnje, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22.,
dalje Tarifa) određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav
podneska od 3.10.2022.-100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od

7.12.2022.-100 bodova (Tbr. 9. T. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu za objavu
presude-50 bodova (Tbr. 9. T. 3. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00
kn (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a iznosi 6.562,50 kn od čega je tužitelju
valjalo odmjeriti naknadu u postotku od 8% pa se dobije iznos od 525,00 kn / 69,68
EUR koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

9 Poslovni br.: Ref 13 P: Pr-4000/2021-10

18.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe
članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate
temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 18. siječnja 2023.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog
suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja
- tuženiku
- u spis