Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Broj: Ppž-1999/2022

                                      

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                    Broj: Ppž-1999/2022

Zagreb

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S.J., zbog prekršaja iz članka 54. stavak 1. točke 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine“ broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 39/19.), odlučujući o prigovoru okr. S.J., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 16. veljače 2022., broj: 511-15-14-22-1, klasa:211-07/22-1/1512, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

 

I.              Odbija se prigovor okr. S.J. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II.              Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. S.J. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 eur-a (petnaest)[1]/113,02 kuna (stotrinaest kuna i dvije lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. S.J. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.             

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. S.J. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja prigovora proizlazi da je isti isti podnesen zbog izrečene novčane kazne, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Okrivljenik u prigovoru ističe da mu izrečena novčana kazna predstavlja prevelik iznos s obzirom na njegovu financijsku situaciju jer nema primanja, nema posao, blokiran mu je račun u banci te živi sa roditeljima. Ističe da se isti prekršaj više neće ponoviti i moli da mu se omogući rad za opće dobro. 

 

7.              Međutim, uz puno uvažavanje navoda iznesenih u prigovoru, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

7.1.              Za prekršaj za koji je okr. S.J. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, količinu droge koju je okrivljenik posjedovao (1.10 grama marihuane) i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni.

 

7.2.              Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

7.3.              Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koja se ističu u prigovoru o lošoj materijalnoj situaciji nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenik nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

 

7.4.              U odnosu na navode prigovora u kojima okrivljenik moli da mu se omogući rad za opće dobro, ističe se da je rad za opće dobro institut koji je uz zakonom propisane uvjete moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka. Dakle, u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv pobijanog prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

 

7.5.           Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenika.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 15 eur-a predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

9.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 18. siječnja 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                 Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                        Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.

 

                  


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu