1

Poslovni broj Gž R-1098/2022-2

Poslovni broj Gž R-1098/2022-2

                                  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Helena Vlahov Kozomara, u parničnom predmetu tužiteljice S. D. iz B. i H.,  Z., OIB: ...., zastupane po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika C. A., D. iz B., OIB: ..., radi otkaza, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-104/2022 od 2. rujna 2022., 18. siječnja 2023.

r i j e š i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-104/2022 od 2. rujna 2002. u točki II. izreke.

II Uvaženjem žalbe tuženika ukida e rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-104/22 od 2. rujna 2022. u točki I. izreke i odbacuje prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje od 15. travnja 2022. kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje odgovora na tužbu kao neosnovan.  

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn.

3. Protiv tog rješenja žali se tuženik bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

4. U žalbi navodi da nije mogao dokazivati negativnu činjenicu, međutim, iz konteksta cijelog slučaja je vidljivo da kod tuženika nije došlo do aktiviranja sustava e-komunikacije te da je razlog propuštanja roka za odgovor na tužbu upravo činjenica da tuženik nije ni znao za postojanje postupka. Stoga tuženik nije pristupio ni na zakazano ročište jer nije imao saznanja ni o tom ročištu. Navodi da je odredbom čl. 11. st. 4. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" broj 139/2021) propisano da za slučaj kad sud ima saznanja da vanjski korisnik zbog objektivnih razloga nije u mogućnosti pristupiti sustavu, dostava pismena će se obavljati na  drugi odgovarajući način. Navodi da tuženik nije ni imao tehnički instaliran sustav, pa slijedom toga nije mogao zaprimiti pismena. Kako je Zakonom predviđena iznimka da se pismena mogu dostaviti na drugi odgovarajući način, a nije posrijedi svjesni propust tuženika, niti ignoriranje postupka. Tuženik je mišljenja da je iz tog razloga bilo moguće prihvatiti prijedlog radi povrata u prijašnje stanje kako bi se nastavilo s postupkom, posebno jer je riječ o radnom sporu (utvrđivanje otkaza ništetnim).

5. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje prihvati i nastavi s meritornim raspravljanjem u postupku pred prvostupanjskim sudom.

6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da su svi navodi žalbe neosnovani, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 15. travnja 2022. kao razlog za povrat u prijašnje stanje ističe da su tuženiku poziv za davanje odgovora na tužbu i poziv za ročište upućeni putem sustava e-komunikacije te da tuženik nije dostavio sudu odgovor na tužbu, te nije pristupio na ročište jer ne raspolaže odgovarajućim potpisanim certifikatom za pristup u sustav e-komunikacije pa da stoga ovlaštena osoba tuženika nije zaprimila niti prethodno ovlaštenje da treba podignuti poštu u tom sustavu, niti je takvo obavještenje sustav bio u mogućnosti poslati prema tuženiku. Stoga, a kako tuženik kao ustanova nije imao nikakvih kontakata s pravosuđem od puštanja sustava u rad, da nije postojala ni svijest o potrebi njegovog žurnog aktiviranja i pribavljanja potpisanog certifikata.

9. Pregledom potvrde o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženiku u elektronički poštanski pretinac 1. ožujka 2022. poslana tužba s prilozima i da isti nije u roku od 15 dana od dana dostave preuzeo te se stoga smatra da je dostava izvršena 17. ožujka 2022. Nadalje, utvrđuje da tužitelj u prilogu prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije dostavio sudu dokaz da tuženik nije pribavio odgovarajući potpisani certifikat za pristup u sustav e-komunikacije, dakle, nije dokazao razloge istaknute u točki III. prijedloga. Stoga sud prvog stupnja odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za davanje odgovora na tužbu.   

10. Naime, polazeći od utvrđenja da tuženik u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ističe da su poziv za davanje odgovora na tužbu i poziv za ročište upućeni putem sustava e-komunikacije te da tuženik nije dostavio sudu odgovor na tužbu te nije pristupio na ročište jer da ne raspolaže odgovarajućim potpisanim certifikatom za pristup u sustava e-komunikacije, pa da je stoga trebalo primijeniti iznimku iz odredbe čl. 133. st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) i dostavu poziva za davanje odgovora na tužbu i poziva za  ročište obaviti tuženiku putem pošte, ovaj sud smatra da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje temelji na tvrdnji koja bi predstavljala bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6.  u vezi čl. 381. ZPP, što nije razlog za povrat u prijašnje stanje u smislu odredbe čl. 117. st. 2.  ZPP-a, već zbog navedene povrede može se izjaviti pravni lijek protiv donesene presude zbog ogluhe.

11. Dakle, ocjenjujući sadržaj prijedloga za povrat u prijašnje stanje, ovaj sud nalazi da zbog u njemu navedenih razloga nije dopušteno izjaviti prijedlog za povrat u prijašnje stanje budući da taj razloga ukazuje na sadržaj bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a zbog koje je dopušteno izjaviti pravni lijek. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je razlog za povrat u prijašnje stanje nezakonita dostava koja je obavljena u elektroničkom obliku umjesto putem pošte što nedvojbeno ulazi u supstrat bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

12. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika prihvatiti, ukinuti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje kao nedopušten, a kako je odlučeno u točki II izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a. Istovremeno je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrđeno, a kako je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 18. siječnja 2023.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara