REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-1183/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj
stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI
FAKULTET, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102, kojeg zastupaju
punomoćnici Ninoslav Jagar i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jagar &
Grebenar u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, koju
zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 32.241,34
kn / 4.279,16 EUR, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-1262/2020 od 15. siječnja 2021., 18. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1262/2020 od 15. siječnja 2021. u točki I. izreke.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na
žalbu u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1262/2020 od 15.
siječnja 2021. naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 32.241,34 kn / 4.279.16
EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za ostale odnose od 15.
siječnja 2021. do isplate (točka I. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz
članka 107. i članka 109. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
(„Narodne novine“ broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11,
94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18) i članka 48. Kolektivnog ugovora za
znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj: 101/02, 81/03, 203/03, 28/06,
11/08 i 46/08) u vezi s relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

2. Protiv presude tužena je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom
drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu. Traži trošak sastava žalbe u
iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 9 Pž-1183/2021-3 2

3. Tužitelj je odgovorio na tuženičinu žalbu koju u cijelosti smatra
neosnovanom te predlaže potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora
na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu
primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci
o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na
zakonu osnovana.

6. Uvodno se ukazuje da je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) sve iznose u
uvodu i izreci sudske odluke valjalo iskazati i u valuti kuna i u valuti euro, na način da
se nakon iznosa u kunama doda kosa crta i iznos u eurima. Preračunavanje je
izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,353450 i sukladno pravilima za
preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj; a sve sukladno određenjima iz članka 43. i članka 48.
navedenog Zakona.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 32.241,34 kn /

4.279,16 EUR na ime naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio jer je djelatnici
Snježani Horvat isplatio dužnu naknadu za rad na temelju Kolektivnog ugovora za
znanost i visoko obrazovanje, a sredstva za isplatu ove naknade da je tužitelju bila
dužna doznačiti tužena.

8. Iz podataka u spisu nije sporno da se tužitelj prethodno obratio tuženoj sa
zahtjevom za mirno rješenje spora, a sve u smislu članka 186.a ZPP-a, koji je
zaprimljen na nadležnom državnom odvjetništvu 15. svibnja 2020., međutim,
tužiteljev zahtjev nije prihvaćen. Nadalje, iz spisa proizlazi da na temelju pravomoćne
i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4041/13 od 24.
siječnja 2014., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu
poslovni broj Gž R-408/14 od 6. prosinca 2017. – utvrđeno da je tužitelj svojoj
djelatnici Snježani Horvat, na temelju citirane ovršne presude, isplatio 8. srpnja 2019.
iznos od 32.241,34 kn / 4.279,16 EUR. Iz obrazloženja navedenih presuda razvidno
je da je predmetni iznos isplaćen po osnovi naknade za rad na radnom mjestu s
posebnim uvjetima rada te na poslovima s izvorima opasnosti, za razdoblje od lipnja

2012. do listopada 2013., jer je tužitelj dodatak na plaću kao poslodavac bio dužan
isplatiti do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

9. Odredbom članka 107. stavka 1. točke 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i
visokom obrazovanju propisano je da se visoka učilišta, a među koje spadaju i
sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice (arg. iz članka 48. stavaka 1. i 2.
navedenog Zakona) financiraju iz državnog proračuna, a člankom 109. stavkom 3.
tog Zakona propisano je da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena

Poslovni broj: 9 Pž-1183/2021-3 3

sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov
rad, a oni svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.

10. S obzirom na to da je tužena, odnosno Vlada Republike Hrvatske s
Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopila Kolektivni ugovor
kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na
dodatak, tužena je sukladno svojim zakonskim obvezama iz članka 107. stavka 1.
točke 2. i članka 109. stavaka 1. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju trebala tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu dodatka u visini
plaće tužiteljevoj djelatnici Snježani Horvat, a što tužena nije učinila.

11. S obzirom na to da tuženica nije doznačila tužitelju sredstva potrebna za
isplatu dodatka plaće navedenoj je djelatnici tužitelja za utuženo razdoblje, tužitelj je
na temelju pravomoćnih sudskih odluka isplatio svojoj djelatnici utuženi iznos za koji
je pretrpio štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. i članka 1046. ZOO-a, koju
mu je tužena dužna nadoknaditi.

12. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je sud odlučio o prigovoru zastare,
koji je ocijenio neosnovanim, pozivom na odredbu članka 230. ZOO-a, kojom
odredbom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je
oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (stavak 1.), time da u
svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala (stavak

2.).

13. Tužitelju je šteta nastupila danom isplate – 8. srpnja 2019. (članak 1086.
ZOO-a), a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 15. svibnja 2020., unutar
zakonskog roka od tri godine (arg. iz članka 230. stavak 1. ZOO-a).

14. Predmet tužbenog zahtjeva nije stjecanje bez osnove (članak 1111. ZOO)
i u konkretnom slučaju se ne primjenjuje odredba članka 1119. ZOO-a prema kojoj
tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti,
ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužena nije imala obvezu prema
tužiteljevoj radnici i tužitelj koji je isplatio dodatak svom radniku time nije ispunio
tuženičinu zakonsku obvezu prema Snježani Horvat, nego je ispunio svoju obvezu
prema radniku koja proizlazi iz radnog odnosa. Obveza tuženice je bila osigurati
sredstva tužitelju za isplatu dodataka za radna mjesta s posebnim uvjetima rada, što
nije učinila, čime je počinila štetnu radnju i iz toga proizlazi njena odgovornost prema
tužitelju, a ne iz instituta izdatka za drugoga. Izneseno pravno shvaćanje prihvaćeno
je i u sudskoj praksi ovoga suda (predmeti Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj: Pž-2311/2020, Pž-4049/2020, Pž-5161/2020, Pž-4534/2021 i
dr.

16. Imajući u vidu izneseno, valjalo je zaključiti da navodima žalbe tužena nije
dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući je sud prvog stupnja
na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog
prava na koje je ukazano.

Poslovni broj: 9 Pž-1183/2021-3 4

17. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom
postupku odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

18. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna
radnja prema ocjeni ovog suda nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak

166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. Zakona o
parničnom postupku).

19. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 18. siječnja 2023.

Sutkinja Dubravka Zubović