1              Poslovni broj: 3 Us I-552/2022-7

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-552/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz N. K., M. 3, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., G. 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica Mirela Ljubanović, službena osoba tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Dalekovod d.d., Zagreb, Marijana Čavića 4, OIB: …, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, 18. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/56, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. travnja 2022. te priznavanje tužitelju ozljede nastale dana 16. prosinca 2020. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca DALEKOVOD d.d., šifre prema MKB-u: S 22.2 i S 01.1 ozljedom na radu, kao i pripadajućih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/22-01/56, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-03/20-02/422, URBROJ: 338-12-02-21-18 od 13. prosinca 2021. (ispravljenog rješenjem istoga tijela KLASA: UP/I-502-03/20-02/422, URBROJ: 338-12-02-22-21 od 4. travnja 2022.) kojim tužitelju ozljeda nastala dana 16. prosinca 2020. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca Dalekovod d.d. prema dijagnozama šifre prema MKB-u: S 22.2 i S 01.1 nije priznata ozljedom na radu, a time niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja u bitnome navodeći da isto nije doneseno sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i da se temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i na pogrešnom tumačenju i primjeni Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Ujedno, osporavano rješenje ne sadrži niti kritiku žalbenih navoda na rješenje prvostupanjskog tijela. Naime, tužitelj smatra da tuženik i prvostupanjsko tijelo bez ikakvog razloga te činjenične i pravne osnove utvrđuju kako je uzrok ozljeđivanja to što je tužitelj prouzročio ozljedu samoskrivljeno i svjesno prouzročivši prometnu nezgodu jer je tužitelj kao okrivljenik prekršajnom odlukom proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 46. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također, iz obrazloženja osporavanog rješenja ne da se iščitati temelji li tuženik svoj zaključak na presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe Nova Gradiška, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-1963/2021 od 5. studenoga 2021. ili na vlastitim utvrđenjima. Navodi kako prekršajna odluka ne može počivati na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju koje bi bilo obvezujuće za predmetnu upravnu stvar obzirom da u tom predmetu nije provođeno prometno-tehničko vještačenje niti rekonstrukcija događaja, odnosno u prekršajnom postupku nisu izvođena dokazna sredstva temeljem kojih bi se s nedvojbenom sigurnošću mogao utvrditi uzrok nastanka prometne nezgode i odgovornost za nastanak iste. Tako prekršajni sud nije uopće utvrđivao sve okolnosti kritične zgode koje se nisu mogle predvidjeti, uvažavajući činjenicu kako se radilo o prekršaju iz članka 46. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji članak propisuje obvezu vožnje motornog vozila sredinom prometne trake, dok se samoskrivljenost na koju se poziva tuženik ne može temeljiti na ovoj presudi s obzirom da je potpuno logično i prirodno da vozač koji zaspe prijeđe sredinu prometne trake. Naime, prometna nezgoda u kojoj je tužitelj zadobio ozljede rezultat je nepredviđenog slučaja koji se nije mogao očekivati i kojemu tužitelj nije pridonio ni na koji način pa se samim time ne može izvesti zaključak da bi tužitelj postupao samoskrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno jer tužitelj zasigurno nije postupajući nepažljivo izgubio nadzor nad vozilom i doživio iznimno teške tjelesne ozljede. Ističe da tuženik očito ne analizira sve faktore i mogućnosti nastanka predmetne prometne nezgode, u smislu postojanja neadekvatnog kolnika (mokrog, odnosno skliskog kolnika) ili drugih čimbenika koji se tiču samog vozila, ali i umora vozača koji se vraća s posla iz noćne smjene. Smatra da je prioritetno i potrebno kao uzrok nastanka ozljede na radu razmatrati činjenicu opasne djelatnosti u smislu cestovnog prijevoza robe, kao i opasne stvari – teretnog vozila kojim se obavlja rad u konkretnom slučaju, a za što nikako ne može biti odgovoran tužitelj koji obavlja svoj posao sukladno radnim zadacima svog radnog mjesta. Nadalje ističe da tuženik čini povredu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku jer nije, kao niti prvostupanjsko tijelo, utvrdio odlučne činjenice svim raspoloživim dokaznim sredstvima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku koje bi ukazivale da je u konkretnom slučaju do prometne nezgode došlo zbog neodgovornog, nesavjesnog ili skrivljenog ponašanja osiguranika, dok tužitelju nije omogućeno pravo sudjelovanja u postupku. Predlaže saslušati stranke u upravnom sporu, saslušati svjedoke po potrebi, provesti prometno – tehničko vještačenje i vještačenje po vještaku zaštite na radu, a nakon provedenih dokaznih prijedloga poništiti osporavano rješenje tuženika te tužitelju priznati predmetnu ozljedu na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te je pravilno primijenio materijalno pravo. Ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe da tužitelj podliježe primjeni odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pa je stoga pravilno utvrđeno kako nema osnova za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu tužitelju. Poziva se na pravna shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u odlukama koje nabraja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 11. siječnja 2023. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima  („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21.; nastavno: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na održanoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja u cijelosti je ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te predloženih dokaznih prijedloga. Ujedno je zatražila trošak specificiran na troškovniku od 11. siječnja 2023. u ukupnom iznosu od 1.182,06 eura. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga jer smatra da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Među strankama nije sporno kako se ozljeđivanje tužitelja jasno može povezati sa prometnom nesrećom koja se dogodila 16. prosinca 2020. oko 05,00 h na županijskoj cesti Nova Gradiška – Slavonski Brod u mjestu Staro Petrovo Selo prilikom povratka s mjesta rada prema kući tijekom vožnje teretnim vozilom, a za koju je tužitelj oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe Nova Gradiška, Prekršajnog odjela pod poslovnim brojem: 32. Pp-1963/2021-11 od 5. studenoga 2021. zbog počinjenja prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) .
8. Za predmetnu ozljedu je od strane njegovog poslodavca DALEKOVOD d.d. Zagreb, Marijana Čavića 4, ispunjena Prijava o ozljedi na radu u kojoj se navodi da je do ozljede tužitelja došlo prilikom prometne nesreće uslijed izlijetanja vozila s ceste te udara vozila u betonski mostić, na cesti u mjestu Staro Petrovo Selo, i to pri povratku s mjesta rada prema kući. Osim toga, u podacima Prijave je navedeno da je tužitelj zaspao za volanom te je došlo do slijetanja vozila u kanal.
9. Međutim, među strankama je sporan zaključak tuženika da je do ozljede došlo zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. 
10. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., u daljnjem tekstu: Zakon) ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
11. Ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (članak 67. Zakona).
12. Odredbom članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20.; dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.
13. Ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona (članak 37. Pravilnika).
14. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju izdan Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška zbog uzrokovanja prometne nesreće ne štujući odredbe članka 46. stavka 1., kažnjivo po članku 46. stavku 3.. u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
15. Nadalje, obzirom da je tužitelj uložio prigovor protiv prekršajnog naloga, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe Nova Gradiška, Prekršajnog odjela pod poslovnim brojem: 32. Pp-1963/2021-11 od 5. studenoga 2021. tužitelj je oglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je dana 16. prosinca 2020. u 05,05 sati u Starom Petrovom Selu, Ulici Matije Gupca ispred kbr. 150, uzrokovao prometnu nesreću upravljajući teretnim motornim vozilom T. reg. oznake … …-… od zapada ka istoku i nije se nastavio kretati sredinom obilježene prometne trake koja se proteže uz desni rub kolnika, već je prešao na lijevu prometnu traku za kretanje protusmjernih vozila, a potom lijevim kotačima zahvatio sjevernu travnatu bankinu, te sletio u putni kanal gdje je prednjim lijevim kotačem udario u zapadni rub betonskog mosta kolnog ulaza kbr. 152, nastavljajući nekontrolirano kretanje ka istoku, gdje je prednjim dijelom vozila udario i u zapadni rub betonskog mosta kolnog ulaza kbr. 150 a, te je konačno sletio u putni kanal prevrnuvši se na krov vozila po uzdužnoj osi, ali je došlo do daljnjeg prevrtanja, te se okrivljeni sa svojim vozilom zaustavio na kolnom ulazu kbr. 150, prevrnut na desnu bočnu stranu prednjim dijelom usmjeren ka sjeveru. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je tužitelj u obrani izjavio da je iz njemu neobjašnjivog razloga vozilo prešlo na lijevu stranu kolnika nastavljajući nekontrolirano kretanje. Međutim, Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška, Prekršajni odjel kao valjane dokaze prihvatio je zapisnik o očevidu prometne nesreće i situacijski plan iz kojih je po materijalnim tragovima jasno vidljivo da tužitelj svoje vozilo u kretanju nije držao na obilježenoj prometnoj traci koja se proteže uz desni rub kolnika, već je najprije prelazio na lijevu prometnu traku, a potom ostvario izlijetanje na lijevu putnu bankinu i putni kanal, ostvarujući dalje dinamiku prometne nesreće kao što se i optužuje, a policijskim očevidom na kolniku nisu locirane bilo kakve nepredvidive zapreke, niti je utvrđena tehnička neispravnost vozila, puknuće gume, upravljačkog mehanizma i slično, a i sam tužitelj činjenično priznaje ovu dinamiku prometne nesreće pa nema sumnje da je prometnu nesreću skrivljeno i uzrokovao.
16. Iz izjave tužitelja priloženoj spisu upravnog postupka proizlazi da isti navodi kako se ozljeda dogodila dana 16. prosinca 2020. na županijskoj cesti Nova Gradiška – Slavonski Brod u mjestu Staro Petrovo Selo oko 05,00 sati. Nakon odrađene noćne smjene za Dalekovod d.d. oko 03,45 sati uputio se iz Sesvetske Sopnice sa trojicom radnih kolega koje je odvezao redom do Novske, Nove Gradiške i Bodovaljaca. Također je naveo da je, došavši do Starog Petrovog Sela, zbog umora zaspao, izgubio nadzor nad vozilom, udario u betonsku ćupriju i sletio u kanal. U bolnici je alkotestiran i napuhao je 0,00 promila, a zadržan je na bolničkom liječenju zbog težih tjelesnih ozljeda, puknuće prsne kosti.
17. Tuženik se u obrazloženju osporavanog rješenja pozvao na utvrđenja iz prekršajnog postupka u pogledu načina i uvjeta nastanka prometne nesreće, posebno na utvrđenja iz presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe Nova Gradiška, Prekršajnog odjela, kao i na navode iz izjave tužitelja, pri čemu je ocijenio kako se radi o skrivljenom ponašanju tužitelja koji je prouzročio prometnu nesreću na ranije opisani način.
18. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio kako je pravilna ocjena prvostupanjskog tijela, odnosno tuženika, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje zadobivene ozljede dijagnoze prema MKB-10: S22.2 i S01.1 ozljedom na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona, već su ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 67. stavak 1. toga Zakona, a kako je to pravilno navedeno u osporavanom rješenju tuženika, te takvim postupanjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
19. Pri tome, prigovori tužitelja izneseni u tužbi, odnosno njegovo tumačenje pojma skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju odlučno da se ponašanje tužitelja može podvesti pod ono koje ima u vidu odredba članka 67. stavak 1. Zakona (skrivljeno), pri čemu Sud nalazi potrebnim istaći kako su tom zakonskom odredbom navedeni samo primjeri skrivljenog i drugog ponašanja, međutim, navedeno ne znači da se pored tih primjerice navedenih, ne može utvrđivati radi li se u konkretnom slučaju o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju tužitelja. Također, potrebno je i ukazati na shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, iznijeto u presudama toga Suda, kako taj Sud, s obzirom na izričaj odredbe članka 67. točka 1. Zakona, smatra kako razlog za nepriznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu ne predstavlja samo namjera – umišljaj (dolus) kao vrsta krivnje, nego i nepažnja – nemarnost (culpa), kao druga vrsta odgovornosti.
20. Stoga je Sud, a imajući u vidu naprijed iznijeto činjenično stanje, pozivom na odredbu članka 33. ZUS-a odbio provoditi u sporu predložene dokaze (saslušanje tužitelja, saslušanje svjedoka po potrebi, prometno-tehničko vještačenje i vještačenje po vještaku zaštite na radu) kao suvišne, pri čemu je s tim u vezi potrebno istaknuti tužitelju kako je izvođenje predloženih dokaza stvar posebnog prekršajnog postupka, a ne upravnog postupka, odnosno spora, dok ovaj Sud nema osnova niti uporišta u propisu u ovakvoj pravnoj situaciji preispitivati postojanje prekršajne odgovornosti tužitelja za uzrokovanu prometnu nesreću.
21. Slijedom svega navedenoga, kako je ocijenjeno da osporavanim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, Sud je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I izreke presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odbijen zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude. 
23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 18. siječnja 2023.

    Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).