Poslovni broj: 13 P-…/…-..

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji A. J.-M., u pravnoj stvari tužitelja M. R, iz Š. B., M. G. 34, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i D. N. iz V., T. M. 14, protiv tužene R. A. d.d. Z., M. c. 69, OIB: …, zastupane po punomoćnicima OD G. & G. iz Z., Trg ž. f. 5, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, 18. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku, R. A. d.d., Z., ul. M. c. br. 69, OIB: …, da tužitelju, R. M. iz Š. B., ul. M. G. br. 34, OIB: …, u roku od 15 dana isplati iznos od 513,90 EUR / 3.871,97 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu u periodu od 31.01.2005.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, u periodu od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016.g. do31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54 %, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi 6,11%, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi 5,89%, od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi 5,75%, od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,49 %, od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,31 %, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,50 % a od 01.01.2023. (dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) pa nadalje stopa zateznih kamata u skladu s izmijenjenim člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05-156/22). te u skladu s člankom 3. i 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN br. 108/12.-114/22.), tekuće:

 

na iznos od 0,13€1/0,96kn od 11.01.2005 pa do isplate

na iznos od 52.97€/399,10kn od 10.08.2011 pa do isplate

na iznos od 57.38€/432,35kn od 12.09.2011 pa do isplate

na iznos od 53.02€/399,49kn od 10.10.2011 pa do isplate

na iznos od 53.31€/401,66kn od 10.11.2011 pa do isplate

na iznos od 53.32€/401,77kn od 12.12.2011 pa do isplate

na iznos od 243.76€/1836,64kn od 12.12.2011 pa do isplate."

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.463,66 eura[1]/ 18.562,45 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja 18. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Županijski sud u S. je rješenjem od 28. studenoga 2022. posl. br. Gž-… ovosudnu presudu posl. br. P-… od 20. listopada 2020. i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

 

2.              Naime, tužitelj M. R. je protiv tuženika R. A. d.d. podnio tužbu 11. lipnja 2019. navodeći da je sa tuženikom 7. prosinca 2004. zaključio Ugovor o kreditu broj …(dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.200,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF, uz rok vraćanja od 7 godina, koji kredit je isplaćen u cijelosti tuženiku 12. prosinca 2011. kroz otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 303,05 CHF. Navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,85 % godišnje, i da je ista za vrijeme trajanja otplate kredita više puta mijenjana na njegovu štetu, a sve to sukladno odredbi Ugovora koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom, pozivajući se pri tom na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-… od 9. travnja 2015., odluku Ustavnog suda U-… i rješenje U-I-… i odluku Visokog trgovačkog suda od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-… kojom je, pored ostaloga, utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

 

3.              Tužitelj u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH (dalje: VTSRH) broj Pž-… od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu obvezu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-… od 14. lipnja 2018. kojom je u točci 1. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-… od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

             

4.              I na kraju tužitelj navodi da je tuženik, imajući u vidu pravomoćnu presudu VTSRH kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, sukladno odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., čl. 1115. i čl. 1046. ZOO, pri čemu valja istaknuti da je tužitelj, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku M. I., u podnesku zaprimljenog na sudu 31. ožujka 2020. (str. 140-141) precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a budući da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u RH, tužitelj je u konačnosti precizirao tužbeni zahtjev u podnesku od 17. siječnja 2023. (str. 237-238), pa slijedom toga predlaže da sud u cijelosti usvoji takav tužbeni zahtjev, pobliže naveden u točci I. izreke presude.

 

5.              Naime, radi se o konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, i to nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje, što ovaj sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj samo uredio tj. precizirao tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je dokaz proveden i po prijedlogu tužitelja u tužbi i tijekom postupka kako bi se u konačnosti utvrdila visina tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu temeljem odr. čl. 186. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) kao stupnjevitu tužbu, tako da se ne radi niti o preinaci tužbe.

 

6.              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja za kojeg predlaže da ga sud odbije, istaknuvši prije svega prigovor mjesne nenadležnosti, te zatim i  prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja.

 

7.              Tuženik, pored ostaloga, navodi da je tužitelj, sklapajući Ugovor o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa da je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u jednom trenutku promijeniti, što se je u konkretnom slučaju i dogodilo, i to u skladu sa tržišnim parametrima čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane (npr. LIBOR, premija na kreditni rizik RH i slični parametri).

 

8.              Odlučujući prije svega o prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, sud nije prihvatio taj prigovor i to iz razloga što u konkretnom slučaju odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da je za sve sporove iz Ugovora nadležan prvostupanjski sud sjedišta tuženikove podružnice, te time ostvari pogodnosti i bitno smanjene troškove. S druge srane, uzimajući u obzir i udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja do Općinskog građanskog suda u Zagrebu, čija je nadležnost ugovorena ista bi kod tužitelja izazvala znatnije troškove dolaska na sud, kao i dodatno vrijeme, a time i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

 

9.              Dakle, među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

 

-          da su 7. prosinca 2004., zaključili Ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila broj …. na iznos kunske protuvrijednosti od 20.200,32 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu  koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,85 % godišnje, uz ugovoreni anuitet iznosa od 303,05 CHF mjesečno obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, koji je kod odobrenja kredita iznosio 1 CHF – 4,8953222, dakle, da je riječ o namjenskom kreditu,

-          i da je kredit u cijelosti isplaćen 12. prosinca 2011.

 

10.              Sporno je da li tužitelj ima osnovu za zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope i tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u utuženom iznosu, preciziranog u podnesku od 17. siječnja 2023., temeljem ništetnih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i ugovorenu kamatnu stopu koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke, i u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, i da li je istaknuti prigovor zastare osnovan.

 

11.              Sporno je i to da li se na konkretan  spor mogu primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF.

 

12.              Nadalje, odlučujući prije svega o istaknutom prigovoru zastare, sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz restitucijskog zahtjeva za dano u izvršenju ništetnih ugovornih odredbi, u kojem slučaju se na zastaru te tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odr. čl. 225. ZOO. Sud je prigovor ocijenio neosnovanim iz razloga jer je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Z. broj 26. P-… od 4. travnja 2012. temeljem čl. 241. ZOO ukinuta zastara predmetne tražbine i rokovi zastare stoga ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-… od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-… od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao. Naime, radi se o općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecanja bez osnove, pa iz tog razloga prigovor zastare nije osnovan imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019.

 

13.              Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda, a tako i  Vrhovnog suda RH u Rev-… od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare u smislu odr. čl. 241. ZOO, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s tim da nije sporno da je navedeni spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenut tužbom podnesenom 4. travnja 2012., i da je u tom postupku prvostupanjska presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Dakle, u skladu s navedenim, 4. travnja 2012. nastupio je prekid zastare za sve one restitucijske tražbine potrošača koje do tog trenutka nisu zastarjele primjenom općeg roga zastare od 5 godina, te je zastara počela ponovno teći od 13. lipnja 2014.

 

14.              Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu (str. 10-11), u prijepis knjigovodstvene kartice (str. 12-17), u prijevremenu otplatu kredita (str. 18 i 19), u otplatni plan (str. 20-21), u prijepis knjigovodstvene kartice (str. 22-24), u ispis promjene kamatne stope (str. 25), u prijedlog za mirno rješenje spora (str. 26-28), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (str. 52-53), u informaciju za klijente (str. 53a-54), u Pravilnik o obračunu kamata i naknada (str. 54a-66), u nalaz i mišljenje vještakinje M. I. (str. 132-137), zatim dokaz saslušanjem tužitelja M. R. kao stranke (str. 240-241) i neposredno saslušanje vještakinje M. I. (str. 241), pri čemu valja napomenuti da je sud zakazao raspravu za 18. siječanj 2023. radi saslušanja i svjedokinje D. P., službenice Banke, predložene od strane tuženika, međutim ista nije pristupila na raspravu, iako je bila uredno pozvana. Obzirom da je punomoćnik tuženika na toj raspravi povukao dokaz da se sasluša navedena svjedokinja, to sud istu nije ponovno zvao radi njenog saslušanja.

             

15.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14., 70/19. i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

16.              U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

              - da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, 7. prosinca 2004. zaključili Ugovor o kreditu broj …,

- da je navedenim ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.200,32 CHF, plasiran 10. prosinca 2004., te da se je tužitelj obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB za CHF u iznosu od 303,05 CHF,

- da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,85 %, te da je ugovoreno da tužitelj (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,

- da je tužitelj u potpunosti otplatio navedeni kredit 12. prosinca 2011.,

- da je od početka kredita 11. siječnja 2005.do zatvaranja kredita 12. prosinca 2011. tužitelj preplatio kredit  za iznos od 3.871,97 kuna, i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 132-137). 

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., te presudom poslovni broj Pž-… od 14. lipnja 2018. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli.

 

 

17.              Valja napomenuti i to da je nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

 

18.              Tužitelj u predmetnoj parnici traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora, a što joj pripada temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO/05. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članka 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužitelj je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

 

19.              Iako se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, ovaj sud nalazi da ponovno provođenje dokaznog postupka u tom smjeru, nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača. (istovjetno stajalištu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-… od 19. ožujka 2019.).

 

20.              Kako se i na ovaj postupak primjenjuju pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti stope redovne kamate sadržane u konkretnom Ugovoru o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe, i to u smislu odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika, niti povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF, jer se je radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženiku, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo, naprotiv, tužitelj je u A. "Š." u K. preuzeo već sastavljeni Ugovor o kreditu, ovjerio ga kod javnog bilježnika u K., te nakon obavijesti A. "Š." u K., preuzeo osobno vozilo u A. "Š." u V.

 

21.              U navedenim okolnostima, može se zaključiti da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odlukama o kamatnim stopama Banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio, o kojima se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije uopće pregovaralo, uzrokovale načelnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, pa su stoga te odredbe nepoštene.

 

22.              Što se tiče ugovorne odredbe kojom su ugovorne stranke ugovorile valutnu klauzulu vezanu za CHF, valja naglasiti kako je s tim u svezi odlučno ponašanje tužene Banke kao financijske ustanove koja je znala, točnije, po redovnom tijeku stvari morala i mogla znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja CHF, obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu Republike Hrvatske, tako i globalno, koje će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju, tako da je i ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu, konkretno na CHF, također nepoštena, tim više što je između tužitelja i Banke izostalo bilo kakvo

 

pregovaranje prije sklapanja Ugovora o kreditu, radi čega je tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega nastati sklapanjem Ugovora o kreditu s navedenim odredbama, vezano za obim njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu.

 

23.              S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznosa, sve to temeljem već naprijed citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05. 

 

24.              Visinu preplaćenog iznosa sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. I. (str. 132-137), koji je prema ocjeni suda stručan, jasan i detaljno obrazložen, na koji niti stranke nisu imali primjedbi, pa ga iz tih razloga sud u cijelosti prihvaća.

 

25.              Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata, pobliže navedena u točci I. izreke, sukladno odr. čl. 29. st. 2. ZOO.

 

 

26.              Iz navedenih razloga presuđeno je kao u točci I. izreke.

 

27.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, u svezi odr. čl. 155. ZPP, a trošak tužitelja u iznosu od 2.463,66 eura/18.562,45 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora od 19. prosinca 2018. u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna, za sastavljanje tužbe od 3. lipnja 2019. u iznosu od 139,36 eura/1.050,00 kuna, žalbe od 26. kolovoza 2019. u iznosu od 174,20 eura/1312,50 kuna, podneska od 18. studenog 2019. u iznosu od 139,36 eura/1.050,00 kuna, za zastupanje  na ročištu 27. studenoga 2019. i 13. veljače 2020.  za svako u iznosu od 139,36 eura/1.050,00 kuna, za sastavljanje podnesaka od 27. ožujka 2020., 29. svibnja 2020., 29. lipnja 2020., 16. siječnja 2023., za svako u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna, zatim podneska od 29. svibnja 2020. u iznosu od 24,89 eura/187,50 kuna, na zastupanje na ročištima od 18. lipnja 2020., 20. listopada 2020. i 18. siječnja 2023. za svako u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna, na PDV od 25% u iznosu od 413,10 eura/3.112,50 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje-OT), zatim na trošak financijsko-knjigovodstveno vještačenja u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kuna, na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 39,82 eura/300,00 kuna i na presudu u iznosu od 26,54 eura/200,00 kuna. Na dosuđeni parnični trošak tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu propisanu odr. čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od 18. siječnja 2023., kao dana donošenja ove presude. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

 

U Virovitici 18. siječnja 2023.

 

Sutkinja:

A. J.-M.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. ZOU B. i N., V., M. 14
2. OD G. & G., Z., Trg ž. f. 5