Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: UsI-1867/22-5

 

                     

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. S. iz OIB: , koju zastupa opunomoćenica Marijana Habijančić, odvjetnica u Č., T. protiv tuženika M. unutarnjih poslova, OIB: , P. uprave bjelovarsko-bilogorske, S. zajedničkih i upravnih poslova, B., radi zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, 18. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

             

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova R. H., P. uprave bjelovarsko-bilogorske, S. zajedničkih i upravnih poslova, broj: 511-02-04/4-UP/I-11/19-22 od 26. svibnja 2022.

II. Nalaže se tuženiku – Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: , P. uprava bjelovarsko-bilogorske, S. zajedničkih i upravnih poslova, nadoknaditi tužiteljici: M. S. iz B., OIB: , troškove upravnog spora u iznosu od 663,61 eura (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent) po fiksnom tečaju konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna/5.000,00 kn (pet tisuća kuna), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika 511-02-04/4-UP/I-11/19-22 od 26. svibnja 2022. određeno je kako tužiteljica ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da tuženik svoje rješenje pogrešno temelji na odredbi članka 286. stavka 1. u svezi stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navodi da je državljanka R. H., kojoj je dana 20. rujna 1995. izdana vozačka dozvola u R. N., da je u više navrata zaustavljana u prometu od strane policijskih službenika, pri čemu je ovlaštenje za upravljanje motornim vozilom dokazala naznačenom njemačkom vozačkom dozvolom. Ukazuje da nikada nitko nije prigovorio da njena vozačka dozvola ne bi bila valjana, a pogotovo nikada nije kažnjavanja iz razloga jer je upravljala motornim vozilom prije nego li je na to stekla pravo. Poziva se na odredbu članka 224.a Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano kako motornim vozilom na cesti može upravljati osoba kojoj je izdana vozačka dozvola u državi članici Europskog gospodarskog prostora, a koju vozačku dozvolu može zamijeniti za jednako vrijednu vozačku dozvolu Republike Hrvatske bez obveze polaganja vozačkog ispita. Ističe da ima valjanu vozačku dozvolu i da stoga nije zakonito pobijano rješenje kojim je određeno kako tužiteljica ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti osporavanog rješenja. Predlaže poništiti osporavano rješenje i traži trošak

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U podnesku od 31. listopada 2022. tužiteljica u bitnom ne spori da je u razdoblju od 1. svibnja 2020. godine do 1. svibnja 2022. prikupila 12 negativnih prekršajnih bodova. Međutim, tužiteljica osporava pobijanu odluku tuženika iz razloga jer joj se zabranjuje polaganje vozačkog ispita u Hrvatskoj u razdoblju dvije godine, odnosno argumentum a contrario, neosnovano joj se nameće obveza polaganja vozačkog ispita u R. H.. Ističe da posjeduje valjanu vozačku dozvolu izdanu u R. N., kojom je, sukladno odredbi članka 224a Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovlaštena upravljati motornim vozilom na cesti u R. H. te da svoju vozačku dozvolu, sukladno istoj odredbi, može zamijeniti za jednako vrijednu vozačku dozvolu R. H. bez obveze polaganja vozačkog ispita. Smatra da nema obveze ponovno polagati vozački ispit u Hrvatskoj jer već ima valjano ovlaštenje za upravljanje motornim vozilom. Ističe da njen stav potvrđuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 85/22.), i da se člankom 48. mijenja članak 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, među ostalom na način da u stavku 8. propisuje: „Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.Smatra da je tužiteljici je tijelo zbog negativnih prekršajnih bodova eventualno moglo izreći mjeru zabrane upravljanja vozilom, a nikako zabranu polaganja vozačkog ispita.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U provedenom postupku utvrđeno je da tužiteljica nije stekla pravo na upravljanje vozilima i da je u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 1. svibnja 2022. na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima prikupila 12 negativnih prekršajnih bodova.

8. Na temelju tih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje Zakon) za donošenje rješenja kojim je određeno kako tužiteljica ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.

9. Odredbom članka 286. stavka 7. Zakona je propisano da će se vozaču, koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine, prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, rješenjem odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

10. Riječ je o odredbi kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, i to smanjivanjem rizika da u tom prometu (barem zakonito) sudjeluju osobe, koje su i prije stjecanja prava na upravljanje vozilom, ozbiljno kršili prometne propise. Takvim se osobama onemogućuje podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine.

11. Predmetna odredba ne može se primijeniti na vozače koji su stekli pravo na upravljanje vozilom, odnosno na vozače koji posjeduju vozačku dozvolu, bilo da je izdana u R. H. ili koja nije izdana u R. H. pa tako i na tužiteljicu koja posjeduju vozačku dozvolu koja nije izdana u R. H..

12. Vozačima koji posjeduju vozačku dozvolu koja nije izdana u R. H. vozačka dozvola se ne može ukinuti kada prikupe 9 negativnih prekršajnih bodova (mladi vozači) odnosno 12 negativnih prekršajnih bodova (vozači) za razliku od vozača koji posjeduju vozačku dozvolu koja je izdana u R. H. i koji su nakon ukidanja dužni ponovo položiti vozački ispit. Pravna praznina u Zakonu za sankcioniranje vozača, koji posjeduju vozačku dozvolu koja nije izdana u R. H. vozačka dozvola, kada prikupe 9 negativnih prekršajnih bodova (mladi vozači), odnosno 12 negativnih prekršajnih bodova (vozači), otklonjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 85/22.), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022., nakon donošenja osporavanog rješenja. Navedenim izmjenama i dopunama Zakona uvedena je ovlast izricanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole koja nije izdana u R. H. na temelju prikupljenih negativnih prekršajnih bodova te zabrana zamjene te vozačke dozvole za hrvatsku vozačku dozvolu.

13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a.

15. Tužiteljici je kao opravdani izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a priznat trošak sastavljanje tužbe i podneska od 31. listopada 2022. u iznosu od po 2.500,00 kn (Tbr. 23/1 u vezi s Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa), ukupno 5.000,00 kn, odnosno 663,61 eura po fiksnom tečaju konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

U Zagrebu, 18. siječnja 2023.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu