P-1094/2020-25

         

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar,Josipa Jelačića 3

          

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S  K E

                                                                                                                        

P R E S U D A

P-1094/2020-25

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu tog suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. Š., OIB:…, iz B., L. M., OIB:…, iz Š., Đ. J.,  OIB:…, iz B., i N. J., OIB:…, iz R., svi zastupani po punomoćniku H. S., odvjetniku u Š., protiv tužene T. T., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku J. T. Š., odvjetnici u B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), 18. siječnja 2023.,  

 

p r e s u d i o     j e

 

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Tužena T. T. dužna je tužitelju ad1 T. Š. isplatiti iznos od 2.373,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Tužena T. T. dužna je tužitelju ad2 L. M. isplatiti iznos od 23.738,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Tužena T. T. dužna je tužitelju ad3 Đ. J. isplatiti iznos od 23.738,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Tužena T. T. dužna je tužitelju ad4 N. J. isplatiti iznos od 23.738,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.4.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.328,83 eur / 10.012,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 18. siječnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelji su protiv tužene podnijeli tužbu radi ispunjenja ugovora o kupoprodaji. U tužbi navode da tužena kao kupac nije u cijelosti ispunila svoje obveze prema tužiteljima iz ugovora o kupoprodaji nekretnine oznake čest.zem. 6300 u z.u.1013 k.o. M.-B., a podnijela je suprotno ugovoru prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Navode da tužena nije u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, a tužitelji su joj prodali navedenu nekretninu i prilikom sklapanja predugovora plaćena je kapara svim prodavateljima u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura, prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji 14. kolovoza 2008. godine isplaćen je svim prodavateljima dio kupoprodajne cijene u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura, dok preostali dio kupoprodajne cijene od 27.700,00 eura trebao je biti isplaćen suvlasnicima sukladno suvlasničkom udjelu u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti presude radi utvrđenja prava vlasništva T. T. B.. Navode da je presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne Službe u Tisnom pod poslovnim brojem P-855/09 postala pravomoćna 21. srpnja 2011., a na ime kupoprodajne cijene tužena je uplatila tek 24. travnja 2018. pojedinačne iznose od po 34.403,00 kn na bankovne račune L. M., Đ. J. i N. J., te iznos od 3.440,00 kn na bankovni račun T. Š.. Tužena smatra da je navedenim uplatama tužiteljima u cijelosti plaćena kupoprodajna cijena, jer da nije ugovoreno da plati kamate, međutim tužena je na ime predmetne kupoprodajne cijene osim glavnice bila dužna platiti i zakonske zatezne kamate, jer nije na vrijeme sukladno točki 3. ugovora platila kupoprodajnu cijenu. Navode da je na dan uplate tužena bila dužna platiti, sukladno ugovoru i izračunu kamata od FINE, iznos od 34.403,00 kn na ime glavnice i iznos od 23.738,24 kn na ime kamate tužiteljima ad.2,ad.3  i ad.4, dok je tužitelju ad.1 na ime glavnice bila dužna platiti iznos od 3.440,00 kn i iznos od 2.373,62 kn na ime kamate. Navedenim uplatama tužena je u cijelosti tužiteljima platila kamate i dio glavnice. Neplaćeni dio glavnice za L. M., Đ. J. i N. J. za svakog pojedinačno iznosi 23.738,24 kn, dok neplaćeni dio glavnice T. Š. iznosi 2.373,62 kn. Od navedenog dana 24. travnja 2018., kada je izvršena djelomična uplata glavnice, teku zakonske zatezne kamate na neplaćeni dio glavnice. Tužitelji su pokušali s tuženom ovaj predmet riješiti izvansudski, ali bezuspješno, stoga predlažu udovoljiti tužbi i tužbenom zahtjevu.

 

2. U odgovoru na tužbu (list 44-46) tužena navodi da je sukladno zaključenom ugovoru o kupoprodaji kupoprodajnu cijenu isplatila u cijelosti. Navodi da su prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji stranke usmeno dogovorile da će prodavatelji uskladiti stanje u zemljišnim knjigama sa stvarnim stanjem obzirom da imena svih suvlasnika u trenutku kupoprodaje nisu bila pravilno naznačena, a sve kako bi se tužena mogla nesmetano uknjižiti u zemljišnim knjigama. Navodi da je 5. travnja 2018. primila dopis tužitelja za isplatom ostatka ugovorene kupovnine, te da, iako tužitelji nisu uskladili stvarno stanje sa onim u zemljišnim knjigama, tužena je sukladno dopisu tužitelja 24. travnja 2018. prvo do treće tužitelju isplatila svakom pojedinačno iznos od 34.403,00 kn, a četvrto tužitelju iznos od 3.440,00 kn, kojim uplatama je ugovorena kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Navodi da obzirom nije bilo dogovora o uračunavanju ispunjenja, a tužena je navela da plaća ostatak kupovnine, to tužitelji neosnovano potražuju isplatu glavnice po ugovoru o kupoprodaji nekretnina, jer je ista plaćena u cijelosti, pa sve navedeno ukazuje da obveza tužene kao kupca nije bila dospjela, pa stoga tužena nije bila u zakašnjenju u ispunjenju obveze preuzete ugovorom. Opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i potražuje troškove postupka.

 

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2008., presudu Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom broj P-855/09 od 23. prosinca 2010., dopis punomoćnika tužitelja tuženoj od 23. ožujka 2018., zapisnik javnog bilježnika M. D. iz B. o uručenju od 5. travnja 2018., potvrdu javnog bilježnika M. D. iz B. od 5. travnja 2018., dopis punomoćnika tužene punomoćniku tužitelja od 12. travnja 2018. i 14. svibnja 2018., dopis punomoćnika tužitelja punomoćniku tužene od 20. travnja 2018. i 10. svibnja 2018., obračun kamate od 12. travnja 2018., ispis i izvatke prometa po računima, rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Tisnom broj Z-5218/2018 od 3. srpnja 2018., uplatnice, izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u T. broj Z-10115/2018 od 21. rujna 2018., izvatke iz zemljišne knjige, potvrdu o primitku novca od 22. veljače 2012.,

 

3.1. Izveden je dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom broj P-855/09. 

 

3.2. Izveden je dokaz zamolbenim saslušanjem tužitelja T. Š. i tužiteljice L. M., te je izvršen uvid u zapisnik o  zamolbenom saslušanju kod Općinskog suda u Šibeniku broj Pom-19/2022 od 26. rujna 2022.

             

3.3.Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. T..

 

3.4. Zamolbeno saslušanje stranaka kod Općinskog suda u Šibeniku određeno je na prijedlog stranaka (list 109, 120). Stranke su konačno odustale od dokaznog prijedloga za saslušanjem treće i četvrto tužitelja i tužene (list 131, 132).

 

4.Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

5. Nije sporno između stranaka da je 14. kolovoza 2008. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, između ostalih, tužitelja kao prodavatelja i tužene kao kupca i to nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1013 k.o. M.-B., čkbr. 6300 oranica površine 320 m2 (list 11-16).

 

5.1. U točki 1. alineji 4 ugovora o kupoprodaji nekretnina navedeno je da je kupac na ime sklapanja ugovora, po predugovoru koji je sklopljen u B. 12. siječnja 2008., pred svjedocima, isplatio prodavatelju pod 5. (Đ. J.) iznos od 5.000 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a koji iznos se uračunava u dogovorenu kupoprodajnu cijenu.

 

5.2. U točki 3. ugovora o kupoprodaji nekretnina navedeno je da kupoprodajna cijena nekretnine iznosi 37.700 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB, koja cijena se umanjuje za ranije plaćenu kaparu u iznosu od 5.000 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Drugi dio kupovnine u iznosu od 5.000 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kupac predaje prodavatelju pod 5. (Đ. J.) prilikom sklapanja navedenog ugovora, primitak kojeg iznosa prodavatelj Đ. J. potvrđuje potpisom predmetnog ugovora, što služi umjesto bilo kakve priznanice. U istoj točki je navedeno da ostatak do punog iznosa kupoprodajne cijene od 27.700 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kupac će prodavateljima isplatiti u roku 8. dana od dana pravomoćne presude kojom se utvrđuje da je kupac vlasnik za cijelo nekretnine koja je predmet kupoprodaje.

 

5.3. U točki 5. ugovora o kupoprodaji nekretnina navedeno je da prodavatelji ovlašćuju kupca da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u cijelosti. Također je navedeno da je sama uknjižba prava vlasništva moguća nakon što kupac ishodi pravomoćnu presudu o utvrđenju prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i potvrde prodavatelja Đ. J. da je iznos kupoprodajne cijene isplaćen u cijelosti. Istom točkom prodavatelji su se obvezali kupcu pružiti svu parničnu podršku u svrhu uknjižbe prava vlasništva na njegovo ime, time da svi parnični troškovi idu na teret kupca.

 

6. Nadalje, nema spora da je presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom broj P-855/09 od 23. prosinca 2010. tužena kao tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti i ovlaštena temeljem navedene presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime. Navedena presuda postala je pravomoćna 21. srpnja 2011. (list 17-20).

 

7. Tužena je ishodila uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem navedene pravomoćne presude, kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Posebnog zemljišno knjižnog odjela u Tisnom, broj Z-5218/2018 od 3. srpnja 2018. (list 37-38).

 

8. Između stranaka nije sporno da je tužena na ime ostatka kupoprodajne cijene isplatila 24. travnja 2018. tužitelju T. Š. iznos od 3.440,00 kn, tužitelju Đ. J. iznos od 34.403,00 kn, tužitelju N. J. iznos od 34.403,00 kn i tužiteljici L. M. iznos od 34.403,00 kn, što potvrđuju i priloženi podaci prometa po računu i priložene uplatnice (list 33-36, 48-51, 59-60).

 

9. Tužitelji tvrde da je navedenim uplatama tužena podmirila kamate i dio glavnice, pa da je tužena dužna tužiteljima platiti preostali dio glavnice koji tužitelji potražuju tužbenim zahtjevom. Tužitelji poriču da bi došlo do zastare potraživanja i smatraju da je plaćanjem kamata i dijela glavnice došlo do prekida tijeka zastare (list 93).

 

10. Tužena tvrdi da je navedenim uplatama u cijelosti podmirila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, što je naznačila na uplatnicama i da time nije prekinut tijek zastare, jer je zastara nastupila davno prije.

 

11. Na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da su prodavatelji, te tužena kao kupac, ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2008. ugovorili kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu u iznosu od 37.700 eur.

 

12. Između stranaka je nesporno da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2008., došlo do sklapanja predugovora za predmetne nekretnine u kojem su sudjelovali u ime prodavatelja Đ. J., kako to proizlazi iz iskaza tužitelja T. Š., L. M. i svjedoka A. T., te u ime kupca otac tužene A. T..

 

13. Temeljem predugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine Đ. J. je 12. siječnja 2008. primio isplatu iznosa od 5.000 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao što je to navedeno u točki 1. alineji 4 ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 12).

 

14. Pored toga, na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina 14. kolovoza 2008., prodavatelj Đ. J. je od kupca primio drugi dio kupovnine u iznosu od 5.000 eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kako je to navedeno u točki 3. st. 2. ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 13).

 

15. Stoga, na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. kolovoza 2008. ostatak kupoprodajne cijene iznosio je 27.700 eur (ugovorena kupoprodajna cijena od 37.700 eur umanjena za plaćene iznose od ukupno 10.000 eur), kako je to navedeno u točki 3. stavku 3. ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 13).

 

16. Tužena tijekom postupka (list 86) tvrdi kako je njen otac A. T., pored naprijed navedenih isplaćenih iznosa, isplatio tužitelju T. Š. 22. veljače 2012. iznos od 10.000 eur na ime kupoprodajne cijene, za što prilaže u spis potvrdu (list 88), kao i da je Đ. J. isplaćeno 5.000 eur tijekom 2010., o čemu ne posjeduje potvrdu.

 

17. Svjedok A. T. u iskazu (list 107-108) navodi kako je tužitelja Đ. J. poznavao od ranije, te je s njim i pregovarao u ime svoje kćerke, ovdje tužene, vezano za kupoprodaju nekretnine početkom 2008. i sa istim je sklopio predugovor, te isplatio istome kaparu od 5.000 eur. Navodi da je nakon 2 godine od sklapanja ugovora tužitelju Đ. J., isplatio 5.000 eur, jer ga je to isti tražio, a kako ga je poznavao od ranije i s njim poslovao vezano za građevinske radove, u istog je imao povjerenja, pa o navedenoj isplati nisu sačinili potvrdu, ali je istome rekao da se navedeni novac uzme u obzir prilikom konačne isplate kupoprodajne cijene. Svjedok također navodi da je tužitelju T. Š. na molbu tužitelja Đ. J. isplatio iznos od 10.000 eur u kolovozu 2012., što je tužitelju T. Š. trebalo za rješavanje nekih problema i o tome su sastavili potvrdu kao na listu 88.

 

18. Iz priložene potvrde (list 88) proizlazi kako tužitelj T. Š. potvrđuje da je na ime prodaje gradilišta u B. od A. T. primio iznos od 10.000 eur. Potvrda je sastavljena 22. veljače 2012. i potpisana od strane svjedoka A. T. i tužitelja T. Š..

 

19. Tužitelj T. Š. (list 127) poriče da bi mu svjedok A. T. isplatio 10.000 eur 22. veljače 2012. i tvrdi kako se navedena potvrda od 22. veljače 2012. odnosi na isplate koje je svjedok A. T. izvršio dinamikom plaćanja kupoprodajne cijene kako je to navedeno u točki 3. ugovora o kupoprodaji nekretnina i plaćanje koje je izvršio na dan sklapanja predmetnog ugovora, smatrajući da potpisivanjem potvrde potvrđuje ono što je plaćeno u trenutku sklapanja ugovora. Tužitelj navodi kako osim novca po uplatnici koja se odnosi na njegov suvlasnički dio i iznosi 3.440,00 kn, nikakve druge novčane iznose od kupca nije primio. Navodi kako nikada osobno nije niti od svjedoka A. T. primio ikakav novac, niti išta vratio, a niti je s njim imao bilo kakav drugi odnos iz kojeg bi od njega osobno primio kakav novac, niti mu ga vraćao.

 

20. Tužiteljica L. M. (list 127-128) navodi kako je pregovore oko kupoprodaje predmetne nekretnine u ime prodavatelja vodio Đ. J. sa A. T., te Đ. J. je primio na ruke kaparu i dogovorio svotu u trenutku zaključenja ugovora o ukupnom iznosu od 10.000 eur, a koji novac je potom on podijelio prodavateljima. Tužiteljica L. M. je dobila 1/6 vrijednosti od uplaćene kapare, potom 1/6 vrijednosti od svote uplaćene u trenutku zaključenja ugovora, a 2018. dobila ostatak kupoprodajne cijene u visini svog suvlasničkog dijela.

 

21. Neosnovano tvrdi tužena tijekom postupka kako je, osim isplaćenih iznosa navedenih u ugovoru o kupoprodaji, njen otac, svjedok A. T., isplatio na ime kupoprodajne cijene 10.000 eur 22. veljače 2012. predajom novca tužitelju T. Š., te prije toga 2010. isplatom 5.000 eur Đ. J., pa se time ukazuje nevjerodostojan u tom dijelu iskaz svjedoka A. T..

 

22. To stoga što je neživotno i nelogično da bi tužena kao kupac, osobno ili putem svog oca, svjedoka A. T., isplatila bilo koji iznos na ime kupoprodajne cijene prije nego su se za to stekli uvjeti navedeni u točki 3. stavku 3. ugovora o kupoprodaji (list 13).

 

23. N., iz korespondencije punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene (list 21, 26-28, 32) proizlazi kako je tužena odgađala plaćanje ostatka kupoprodajne cijene, dok se ne uknjiži kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama. Tužena je ostatak kupoprodajne cijene isplatila tek po pozivu tužitelja na plaćanje i to 24. travnja 2018., a uknjižila se kao vlasnik u zemljišnim knjigama 3. srpnja 2018. Obzirom je tuženoj bilo bitno da se uknjiži kao vlasnik na nekretninama temeljem pravomoćne presude koju je ishodila, a uknjižba nije izvršena sve do 2018., to nije logično da bi tužena nakon sklapanja ugovora, pa i prije nego je to bila dužna prema točki 3. st. 3. ugovora o kupoprodaji, plaćati bilo kakav iznos na ime kupoprodajne cijene. Osim toga, tužena u odgovoru na tužbu (list 44-46), a niti u ranijim korespondencijama sa tužiteljima (list 26, 32), niti ne tvrdi da bi, osim iznosa plaćenih do dana i na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora (ukupno 10.000 eur) i osim plaćanja ostatka kupoprodajne cijene 24. travnja 2018., platila osobno ili po ocu 2010. 5.000 eur Đ. J. i 2012. 10.000 eur T. Š., koje tvrdnje  tek po prvi puta navodi tijekom postupka (86). 

 

24. Stranke ugovora o kupoprodaji nekretnina ugovorili su kupoprodajnu cijenu u iznosu od 37.700 eur. Po predugovoru 12. siječnja 2008. plaćen je iznos od 5.000 eur, u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina na ime kupoprodajne cijene plaćen je iznos od 5.000 eur, što je ukupno plaćeno 10.000 eur na ime kupoprodajne cijene na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina. Preostali iznos kupoprodajne cijene od 27.700 eur tužena je kao kupac isplatila tek po traženju tužitelja i to 24. travnja 2018., na način da je tužitelju T. Š. isplatila iznos od 3.440,00 kn, tužiteljici L. M. isplatila iznos od 34.403,00 kn, tužitelju Đ. J. isplatila iznos od 34.403,00 kn i tužitelju N. J. isplatila iznos od 34.403,00 kn., što između stranaka nije sporno.  

 

25. U opisu plaćanja na uplatnicama od 24. travnja 2018. tužena je kao platitelj navela "ostatak kupovnine po ugovoru za čkbr. 6300 k.o. M.-B. (z.u. 1013).

 

26. Budući je tužena uplatnicama naznačila da plaća "ostatak kupovnine po ugovoru za čkbr. 6300 k.o. M.-B. (z.u.1013)", to je tužena kao dužnik odredila način uračunavanja ispunjenja u smislu odredbe čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), važeće u vrijeme ispunjenja obveze, pa se tužitelji neosnovano pozivaju na uračunavanje koje su izvršili sukladno odredbi čl. 172. Zakona o obveznim odnosima, te su neosnovano uplaćenim iznosima zatvorili obračunate zakonske zatezne kamate (prema obračunu kamata na listu 29-30) i dio glavnice. 

 

27. Točno je da tužena nije na vrijeme ispunila svoju ugovornu obvezu, obzirom je prema točki 3. stavku 3. ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 13) bila dužna ostatak kupoprodajne cijene od 27.700 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, isplatiti prodavateljima u roku od 8 dana od dana pravomoćne presude kojom se utvrđuje da je tužena kao kupac vlasnik za cijelo nekretnine koja je predmet prodaje.

 

28. Presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Tisnom broj P-855/09 od 23. prosinca 2010. kojom je utvrđeno da je tužena kao kupac "vlasnica za cijelo nekretnine katastarski označene kao čest. zem. 6300 (Z.U.1013), K.O. M.-B.", postala je pravomoćna 21. srpnja 2011. (list 17), slijedom čega je tužena bila dužna sukladno ugovornoj odredbi isplatiti prodavateljima preostali iznos kupoprodajne cijene najkasnije do 29. srpnja 2011.

 

29.  Nikakvi drugi uvjeti vezano za plaćanje kupoprodajne cijene nisu bili ugovoreni, pa se neosnovano poziva tužena da njena obveza nije bila dospjela i da nije bila u zakašnjenju sa ispunjenjem obveze.

 

30. Stoga je tužena bila u zakašnjenju sa isplatom ostatka kupoprodajne cijene i to od dana nakon dospijeća obveze plaćanja 30. srpnja 2011. pa nadalje. Plaćanje zakonskih zateznih kamata nije bilo ugovoreno. Međutim, od navedenog datuma 30. srpnja 2011., kao dospijeća plaćanja, po samom Zakonu su počele teći zakonske zatezne kamate na preostali neplaćeni iznos kupoprodajne cijene. Međutim, tužitelji nisu potraživali isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene sve do 23. ožujka 2018. kada su pozvali tuženu podmiriti preostali iznos kupoprodajne cijene u naknadnom roku od 15 dana (list 21). Tužena je preostali iznos kupoprodajne cijene tužiteljima isplatila 24. travnja 2018. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka više puta iznose činjenicu kako je tužena 24. travnja 2018. isplatila svakom tužitelju pripadajući preostali dio kupoprodajne cijene.

 

31. Iz iskaza tužitelja T. Š. i L. M. proizlazi da su osim primljenih iznosa na ime kapare i iznosa isplaćenih u trenutku zaključenja ugovora, primili i iznose u visini njihovih suvlasničkih dijelova. Tužitelj T. Š. navodi da je razmjerno svom suvlasničkom udjelu na predmetnoj nekretnini primio iznos od 3.440,00 kn. Tužiteljica L. M. navodi da je kao suvlasnica predmetne nekretnine dobila 1/6 vrijednosti uplaćene kapare, potom 1/6 vrijednosti od vrijednosti svote po zaključenju ugovora i 2018. je dobila dužni joj dio kupovne cijene

 

32.Stoga sud utvrđuje da je tužena plaćanjem ostatka kupoprodajne cijene tužiteljima 24. travnja 2018., prema njima ispunila svoju ugovornu obvezu u cijelosti.

 

33.Tužitelji su predlagali financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga, međutim od tog dokaznog prijedloga su odustali (list 132), a između stranaka nije sporna visina ugovorene kupoprodajne cijene, te visina iznosa koji je tužena platila tužiteljima 24. travnja 2018., a koja odgovara visini preostalog dijela kupoprodajne cijene.

 

34. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare potraživanja.

 

35. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

 

36. Tužitelj su kao prodavatelji imali pravo zahtijevati ispunjenje obveze koje se odnosi na plaćanje preostalog dijela kupoprodajne cijene u roku od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

 

37. Imajući u vidu da je tužena kao kupac bila u obvezi prodavateljima isplatiti preostali dio kupoprodajne cijene najkasnije do 29. srpnja 2011., to slijedom toga proizlazi kako je zastara potraživanja preostalog dijela kupoprodajne cijene nastupila 30. srpnja 2016.

 

38. Obzirom je tužena preostali iznos kupoprodajne cijene prodavateljima platila tek 24. travnja 2018. (list 59-60), to proizlazi kako je tužena platila zastarjelu tražbinu.

 

39. Prema odredbi čl. 223. ZOO kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

 

40. Budući je zastarjela glavna tražbina, to je zastarjela i sporedna tražbina i to zakonske zatezne kamate.

 

41. Kada zastari glavna tražbina, time tražbina nije prestala, ona i dalje postoji, pa je dužnik može ispuniti. Stoga nije od utjecaja što je tužena 2018. platila preostali dio kupoprodajne cijene, jer nastupanjem zastare glavne tražbine nije prestala sama tražbina, niti je došlo do prekida zastare, obzirom je samo pravo iz kojeg proističu povremene tražbine zastarjelo još 30. srpnja 2016., pa se tužitelji neosnovano pozivaju na prekid zastare. Stoga, u slučaju zastarjelosti samog prava na ispunjenje obveze, vjerovnik se ne može pozvati na to da je ispunjenjem obveze zastara ponovno počela teći. To stoga što je pravo na ispunjenje glavne obveze već ranije zastarjelo, još 30. srpnja 2016., pa više nema mjesta institutu prekida zastare iz čl. 240. ZOO.

 

42. Stoga, ispunjenjem zastarjele tražbine, dužnik se nije odrekao prava isticati prigovor zastare sporedne tražbine. To stoga što je zastarom samog prava na ispunjenje glavne obveze, zastarjelo i pravo sporednog potraživanja i na to se ima pravo pozivati dužnik.

 

43. Prema odredbi čl. 227. st. 1. ZOO pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Stavkom 2. istog čl. je propisano da kada zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

 

44. U konkretnom slučaju, zastarjelo je pravo iz kojeg proističu povremene tražbine, jer je zastara glavne tražbine nastupila još 30. srpnja 2016., pa sukladno odredbi čl. 227. st. 1. i st. 2. u vezi čl. 223. ZOO tužitelji gube pravo potraživati i povremena davanja, odnosno zakonske zatezne kamate.

 

45.  Kao što je tužena bila dužna platiti preostali iznos kupoprodajne cijene najkasnije do 29. srpnja 2011., tako su i tužitelji bili ovlašteni potraživati od tužene preostali iznos kupoprodajne cijene i prije 2018. (prije nastupanja zastare), dakle u roku od 5 godina od ishođenja pravomoćne presude u korist tužene, dakle do 29. srpnja 2016., što nisu učinili.

 

46. Obzirom je još 30. srpnja 2016. nastupila zastara potraživanja glavne tražbine, čime je nastupila i zastara potraživanja sporedne tražbine, pa tako i kamata, na učinak zastare kako glavne tražbine, tako i sporednog potraživanja, ne utječe činjenica što su tužitelji tuženu pozvali na plaćanje ostatka kupoprodajne cijene 30. ožujka 2018. dodjeljujući joj naknadni rok za uplatu od 15 dana.

 

47. Slijedom svega naprijed navedenog, a obzirom je tužena prilikom plaćanja preostalog dijela kupoprodajne cijene sama točno naznačila što plaća, a to je izrijekom točno opisano na uplatnicama "ostatak kupovnine …" (list 48-51), to se uračunavanje ispunjenja obavlja onako kako je to upravo odredila tužena kao dužnik u smislu odredbe čl. 171. st. 1. ZOO, te je tim uplatama tužena u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu tužiteljima, te imajući u vidu kako je time tužena platila zastarjelu tražbinu, čime nije došlo do prekida zastare, ali kako je već tada zastarjelo samo pravo iz kojeg proističu povremene tražbine, to je nastupila i zastara potraživanja zakonskih zateznih kamata kao sporedne tražbine, u smislu citirane odredbe čl. 223.  i čl. 227. st. 1. i st. 2. ZOO.

 

48. Stoga je valjalo u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

 

49. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi čl. 155. ZPP.

             

50. Troškovi tužene sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu, sastava odgovora na žalbu, zastupanja 15. travnja 2021., 27. svibnja 2021. i 5. studenoga 2021. u iznosu od 132,72 eur / 1.000,00 kn za svaku radnju, troška sastava podneska od 14. svibnja 2021. u iznosu od 33,18 eur / 250,00 kn, troška sastava podneska od 6. prosinca 2022. u iznosu od 49,77 eur / 375,00 kn, troška zastupanja 7. prosinca 2022. u iznosu od 199,08 eur / 1.500,00 kn, troška PDV u iznosu od 236,41 eur / 1.781,25 kn, troška plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od  146,79 eur / 1.106,00 kn, tako da troškovi sveukupno iznose 1.328,83 eur / 10.012,25 kn.

 

51. Tuženoj nisu priznati troškovi za sastav podneska od  26. svibnja 2021., budući je isti predan na raspravi 27. svibnja 2021. za koji je tuženoj priznata nagrada zastupanja, te nije priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2022., jer isti nije bio odlučan za predmet spora u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

52. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 8 točka 1. i točka 3., Tbr.  9. točka 1., Tbr. 11. točka 1., Tbr. 42 i Tbr. 50, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), vodeći pri tom računa o važećoj vrijednosti boda na dan poduzimanja pojedine radnje u postupku, te Zakona o sudskim pristojbama.

 

53. Na troškove postupka tuženoj su priznate zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od donošenja presude do isplate.

 

54. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

 

U Bjelovaru, 18. siječnja 2023.

 

                                                                                                                                   Sudac

                                                                                                                              Sunčica Lovrić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450