Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku Stalna služba u Valpovu Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 Valpovo Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB …., iz Z.,
O. zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz
O., protiv 1. tuženika V. B., OIB …., iz V., M
i 2. tuženika L. d. J. OIB …., O. Z., oboje
zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., radi naknade štete,
nakon zaključene glavne javne rasprave 22. prosinca 2022. na osnovi čl. 335. st. 4.
Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 18.
siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. O d b i j a s e tužitelj I. M., OIB …. s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I/. Nalaže se tuženiku V. B. iz Z., O. Z., O. da tužitelju I. M. iz Z.,
O. 70, solidarno isplate s naslova pravične novčane naknade iznos od

2.656,45 € / 20.015,02 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
počev od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom
ovrhe.

II/. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju solidarno nadoknade
prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
počev od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. N a l a ž e s e tužitelju da 1. i 2. tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu
od 1.861,42 € / 14.024,87 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja
tj. 18. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. tuženik kao odgovorna osoba 2. tuženika - LD
J. Z. protiv njega podnio prijavu radi počinjenja protupravnih lovova na
području državnog lovišta XIV/2, „L.-G.“, lovoovlaštenika „H. š.“
d.o.o. i u kojoj prijavi je neistinito naveo okolnosti o njegovom protupravnom
postupanju za koje je znao da ne postoje i da nemaju nikakvog uporišta u objektivno
postojećim činjenicama, a osnovom koje prijave je tužitelj bio izložen postupku pred
Državnim inspektoratom RH, Područni ured O., Služba šumarske i lovne inspekcije
koji se vodio pod oznakom Klasa: 323-04/21-01/239, Ur.broj: 443-02-01-06-21-4.
Podnošenjem navedene prijave koja nije potkrijepljena niti jednim jedinim dokazom
materijalne prirode ili pozivanjem na određene provjerljive objektivno postojeće
činjenice, nego predstavljaju njegovo prikazivanje zasnovano na neistinitim navodima
kojima je cilj bio njega dovesti u poziciju izlaganja bez ikakve osnovanosti određenim
postupcima pravosudne naravi te mu je prouzročena značajna povreda prava
osobnosti.

1.1. Zbog neosnovanog izlaganja navedenom postupku trpio je i dalje trpi
intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i ugleda, odnosno imena koji su se
manifestirali u vidu uzrujanosti, uznemirenosti, nesanice, ogorčenosti, osjećaja
snažnog psihičkog pritiska i stalno prisutne napetosti s obzirom da se bez ikakve
osnovanosti našao u poziciji osobe koja je izvršila određeno protupravno postupanje u
pravcu izloženom pod ad. I/ tužbe.

1.2. S obzirom da je 1. tuženik postupajući kao odgovorna osoba 2. tuženika
podnio prijavu protiv njega radi protupravnog ponašanja za koje je znao da nije počinio
i što je dovelo do njegove povrede prava osobnosti, postoji odštetna odgovornost 1. i

2. tuženika te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. 1. i 2. tuženici u odgovoru na tužbu od 7. veljače 2022. u cijelosti se protive
tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatraju bitnim naglasiti kako iz navedenog zapisnika
Državnog inspektorata, Područni ured O., Služba šumarske i lovne inspekcije od

14.4.2021., ne proizlazi osnovanost iznesenih tvrdnji tužitelja niti o jednoj činjenici na
čije postojanje pogrešno ukazuje tužitelj. Osim toga, u predmetnom zapisniku nigdje
se ne spominju 1. i 2. tuženici, pa navode tužitelja u cijelosti smatraju paušalnim i
neistinitima.

2.1. Navode da jedna od bitnih pretpostavki odgovornosti za štetu je i štetna
radnja štetnika koja uz to treba biti i protupravna. Protupravnost, pak, ima svoje
objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje
subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika). Iz dokaza
priloženih u tužbi ne proizlazi na temelju kojih činjenica, odnosno s kojim dokazima
tužitelj smatra dokazanim ove bitne pretpostavke njihove odgovornosti za štetu
tužitelju, odnosno na temelju kojih činjenica tužitelj smatra dokazanim da su počinili
bilo kakvu štetnu radnju, da je ta štetna radnja protivna nekom pravilu (koju su to in
cocnreto pravnu normu povrijedili), te u konačnici da je štetna radnja počinjena
njihovom krivnjom.

2.2. Smatraju da podnošenje prijave nadležnim tijelima ne predstavlja takvu
povredu pravne osobnosti tužitelja da bi on bio ovlašten zahtijevati isplatu pravične

3

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

novčane naknade za navodno pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava
osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Drže neosnovanim tvrdnju tužitelja da je isti
kritične zgode „trpio i dalje trpi intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i
ugleda, odnosno imena koji su se manifestirali u vidu uzrujanosti, uznemirenosti,
nesanice, ogorčenosti, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i stalno prisutne napetosti“.
Niti na ove okolnosti iz tužbe tužitelj ne prilaže niti jedan vjerodostojan dokument,
možebitnu medicinsku dokumentaciju, koja bi na nesumnjiv i vjerodostojan način
potvrdila navedene medicinske tegobe koje je navodno trpio tužitelj.

2.3. Naglašavaju kako svaka povreda prava osobnosti ne znači i bezuvjetno
pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. To znači da će to pravo sud u
slučaju spora priznati tužitelju samo ako nađe da težina povrede i druge okolnosti to
opravdavaju, a što ovdje nije slučaj. Navode kako je nesporno da je tužitelj bio član 2.
tuženika, kao i da je isti nakon provedenog stegovnog postupka isključen iz članstva u
tom lovačkom društvu. Prema tome, jasni su motivi tužitelja u ovom postupku, ali to
nije cilj kojem treba služiti dosuda pravične novčane naknade, te sud treba voditi
računa da se u ovom slučaju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi
i društvenom svrhom, a to su okolnosti koje predstavljaju zapreku prodoru lukrativnosti
i komercijalizaciji u ovo pravno područje. (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim
odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje ZOO)).
2.4. Naglašavaju kako tužitelj, vezano za visinu postavljenog tužbenog zahtjeva,
u tužbi nije predložio ili priložio niti jedan pravno relevantan dokaz, tako da se u tom
pogledu 1. tuženik niti ne može detaljnije očitovati. Stoga predlažu da sud tužbu i
tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbije.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka I.
G., T. B., M. K., S. B., J. P., K.
M., D. K., tužitelja, 1. tuženika te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu
dokumentaciju priloženu spisu.

4. S. I. G. iskazao je da nije u lošim odnosima niti s jednom od
stranaka. L. je u lovačkom društvu J. više od 30 godina, a trenutni predsjednik
društva je 1. tuženik. Tajnik je lovačkog društva od 1.4.2022., a ujedno je i član odbora
društva. Prethodno tom vremenu također je bio tajnik u tri mandata. Sjeća se da su
imali odbor društva gdje je donijeta odluka o isključenju tužitelja iz lovačkog društva.
Odbor ima devet članova uključujući i predsjednika društva koji je u vrijeme isključenja
bio V. B.. Kada su donosili odluku o isključenju tužitelja on nije bio prisutan na
odboru što se inače i događa da kada raspravljaju o bilo kojim pitanjima vezano za
lovce nije uobičajeno da oni budu prisutni. Razlog isključenja je bio taj što je tužitelj
radio protiv interesa društva jer je prijavljivao društvo lovnoj inspekciji zbog nepravilnog
rada društva i vođenja društva. Zna da je te prijave podnosio tužitelj jer je vidio da ih
je tužitelj potpisao i prijave su glasile na postupanje lovnih inspekcija koje su nakon
toga i dolazile. Bio je nazočan svim lovnim inspekcijama, a bilo ih je oko 12 ili 13 u
razdoblju od godinu dana. To prijavljivanje nije normalno jer svako lovačko društvo ima
redovitu kontrolu jednom godišnje. Lovni inspektori su obavljali razgovore osobno s
tužiteljem bez prisutnosti članova lovačkog društva. Nakon toga, vodili su se razgovori
i sa članovima društva, predsjednikom, tajnikom, lovnikom i vodećim članovima
društva iz čega su doznali da tužitelj podnosi te prijave zlonamjerno jer su bile
usmjerene protiv lovačkog društva, ali ne osobno protiv nekog člana u lovačkom
društvu već zbog propusta u društvu. Inspekcijama su utvrđeni manji propusti. Tužitelj
bi uvijek nalazio nekakve propuste u radu društva što je cijelo društvo jako opterećivalo

4

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

pa su ga isključili iz društva i dobio je pismenu odluku na koju je mogao uložiti žalbu.
Tužitelj je pravilno podnio žalbu i proslijedio je skupštini koja mora odlučivati o toj žalbi.
Skupština je održala sjednicu i bilo je prisutno 34 članova a bio je prisutan i sam tužitelj.
Predsjednik društva je uzeo žalbu tužitelja i čitao ju je pred svim članovima društva i
pojasnio o čemu se radi vezano za donošenje prethodne odluke o isključenju i bila je
otvorena rasprava i svako se mogao uključiti u raspravljanje. I tužitelj je sam
pojašnjavao razloge žalbe nakon čega se pristupilo tajnom glasovanju vezano za
usvajanje njegove žalbe i ev. vraćanje u lovačko društvo ili odbijanje žalbenih navoda.
Tužitelj nije glasovao iako je na to imao pravo i tajnim glasanjem donijeta je odluka da
se žalba odbija s omjerom 31 glas za i jedan protiv. Glasala su 33 člana. Nitko od
članova društva pa ni predsjednik protiv tužitelja nema ništa osobno već isključivo
protiv njegovog ponašanja koje su procijenili štetnim za društvo. Poznato mu je da
lovačko društvo do sada nije dobilo nikakvu prekršajnu a niti kaznenu prijavu. Po
statutu odluka skupštine je konačna. Naime, lovačka društva imaju pravilnike, odluke
o ponašanju članova društva, a poznato mu je da jedna odredba nekog njihovog
pravnog akta predviđa mogućnost isključenja člana ukoliko se on ponaša protivno
interesima društva. Nakon toga, tužitelj se više nije pojavljivao u njihovom lovačkom
društvu. Naveo je da njihov lovac može ići u tuđe lovište uz posebno odobrenje ili kao
gost o čemu se vodi evidencija gdje je u gostima. Istaknuo je da većina lovaca više
nije mogla trpjeti ponašanje tužitelja i njegove konstantne prijave koje su izazivale
kontrolne preglede od strana inspekcija čime je nanosio štetu društvu, a tužitelj je išao
toliko daleko da se čak žalio i na rad inspektora koji su vršili kontrolu kod njih zbog
čega su vršeni izvanredni kontrolni pregledi i nije utvrđeno neko drugačije stanje. U
lovačkom društvu ima oko 55-60 članova i nikada se nitko nije ponašao kao tužitelj.
Od kada je tužitelj isključen iz društva stanje među lovcima je bolje. Sjetio se jednog
sličnog slučaja prije nekoliko godina kada su također jednog starijeg lovca isključili
zbog vrijeđanja počasnog predsjednika društva dr. I. C.. Naime, nekorektno
ponašanje i vrijeđanje ostalih članova također može biti razlog da se protiv lovca
pokrene stegovni postupak do te mjere da ga se može isključiti iz društva. Sjeća se da
se i taj lovac žalio na odluku odbora i skupština je i u tom slučaju odbila njegovu žalbu.
Naveo je da da je na skupštini društva 2019. gdje su bili ugledni gosti i to dožupan
P. L. i državni tajnik i još neki ljudi pred svim nazočnima tužitelj iznio riječi da
su oni, misleći na njihove lovce i lovačko društvo i na izvršni odbor posebno, hrpa
pijanaca. Pojasnio je da njihov lovočuvar nema nikakve ovlasti u drugom lovištu, ali
može upozoriti i obavijestiti to društvo i njihovo lovačko društvo ukoliko se sumnja na
krivolov. Nije mu poznato da li je podnijeta prijava protiv tužitelja da je obavljao
nezakonite radnje na državnom lovištu iako su na jednoj od sjednica donijeli odluku da
pojačaju nadzor lovočuvarske službe zbog kruženja priča da se neki njihovi lovci bez
pojedinačno navođenja imena kreću po državnom lovištu u vlasništvu H. š.
Naveo je da ne zna pod kojim uvjetima se lovac može kretati po državnom lovištu, ali
ne smije biti s oružjem jer se to onda smatra krivolovom. Isto tako nije mu poznato da
li je dopušteno njihovim lovcima odlaziti hraniti divljač u susjednom lovištu. Koliko mu
je poznato tužitelj nije bio u tuđim lovištima, ali je njegov sin M. zatečen u tuđem
lovištu uz njihovo gdje hrani divljač i poznato mu je da je postavljena improvizirana
čeka koju nisu postavile H. š.. Za tu čeku postoji fotografija koju su snimili
njihovi lovci koji su tu čeku vidjeli.

5. Svjedok T. B. iskazao je da poznaje i tužitelja te 1. tuženika i s
njima je u dobrim odnosima. Član je LD J. Z. već 8 godina, a isto tako članovi
istog LD su tužitelj i 1. tuženik. Trenutno predsjednik lovačkog društva je V. B.,

5

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

a on je lovočuvar unazad dvije godine. Lovačko društvo ima oko 60-ak članova. Čuo
je iz pričanja drugih lovaca i drugih mještana u H. da njihovi lovci
protuzakonito odlaze u susjedna lovišta i to konkretno u lovište u K.. Kako su
kružile glasine da njihovi lovci odlaze protuzakonito u susjedna lovišta iako se nije
govorilo o konkretnim imenima, predsjednik je donio odluku da se postroži kontrola
lovišta i kretanja lovaca, a što je njegova zadaća kao lovočuvara. To nije rađeno ni po
čijoj privatnoj inicijativi, niti iz osobnih razloga. Jednom prilikom kada je prolazio pokraj
lovišta u K. vidio je sina tužitelja M., koji je također lovac, kako nosi vreću sa
hranom (kukuruz) u to susjedno lovište dok tužitelja nikada nije vidio da bi bio u tom
dijelu lovišta. Dodao je da je u tom lovištu vidio tužitelja tijekom dana ali ne zna kojeg
datuma unazad otprilike dvije godine kako otključava rampu od ulaza u lovište i obratio
mi se s isprikom da ide po meso u lovište koje je ustrijelio njegov brat u tom susjednom
lovištu u Koškoj. Misli da unazad godinu ili dvije dana tužitelj više nije član njihovog
lovačkog društva zato što je izbačen iz lovačkog društva zbog loših odnosa s ostalim
lovcima i vrijeđanja. Sjeća se da su imali skupštinu koju je održalo njihovo lovačko
društvo i bila je većina lovaca prisutna na skupštini. Skupštinu je vodio 1. tuženik i bilo
je više točaka dnevnog reda, a između ostalih i točka dnevnog reda da se tužitelja
izbaci iz lovačkog društva, a tom prilikom je bio prisutan i sam tužitelj. Tužitelja je
okrivljavalo cjelokupno lovačko društvo i nije rađeno po osobnoj razini pojedinog lovca.
Tom prilikom i tužitelj se upuštao u raspravu vezano za njegovo izbacivanje iz lovačkog
društva, a čemu se on protivio. Ne zna što je bio konkretan razlog ali misli da o tome
postoji zapisnik. Od svih prisutnih članova na tom sastanku svi su glasali da se tužitelja
izbaci iz lovačkog društva, a samo su dvojica bila protiv, a radilo se o tajnom glasanju.
Glasanje i brojanje glasova održano je na istoj skupštini i tužitelj je izbačen iz lovačkog
društva. Tužitelj se nakon toga više nije pojavljivao kao lovac u njihovom društvu niti
je dolazio u njihove prostorije. Misli da nitko od lovaca koji su glasali za izbacivanje
tužitelja protiv njega nisu imali ništa osobno i da je razlog bio isključivo njegovo
ponašanje i odnos prema lovačkom društvu i njegovim članovima. Kao lovočuvar
provjeravao je sina tužitelja, M. i na licu mjesta vidio da je bacana hrana za divljač
i zatekao je jednu vreću u kojoj je nošena hrana, a radilo se o kukuruzu u klipu i o tome
je morao obavijestiti lovačko društvo i predsjednika. Naveo je da je tom prilikom s njim
bio lovac S. B. koji je vidio sve što i on. Predsjedniku je prijavio sina tužitelja
M. M. ali ne tužitelja jer tužitelja nije tamo vidio. M. je prijavio iz razloga što
ga je vidio da nosi vreću sa hranom kukuruza koja je bila bačena u tuđe lovište, a što
njihovi lovci ne smiju činiti izvan svoga lovišta. Napomenuo je da ne tvrdi da M.
nema dozvolu da to čini, ali je njegov zadatak bio da to prijavi predsjedniku. Ne zna da
li M. ima dozvolu za odlazak u tuđe lovište i da tamo hrani divljač. Nakon isključenja
tužitelja iz lovačkog društva naknadno se s njime više nije sretao. Naveo je da kao
lovočuvar vrši pregled njihovog lovišta, a nema ovlaštenje provjeravati tuđa lovišta.
Koliko mu je poznato tužitelj, dok je bio lovac, ponašao se normalno a to misli na
izvršavanje obveza kao lovca i on ga nije zatekao u nekakvim protupravnim radnjama.

6. S. M. K. iskazao je da je od 1990. član L. J. Z. i
društvo ima 56 članova. Predsjednik društva unazad devet godina kroz tri mandata je

1. tuženik, a on je lovnik. Njegova zadaća je da upravlja postupkom kada se ide u
skupni i pojedinačni lov. Nije u zavadi ni s jednom od stranaka, a obje stranke poznaje
dugi niz godina kao što zna i da su dugi niz godina lovci navedenog lovačkog društva.
Tužitelj je uvijek bio nezadovoljan općenito s radom lovačkog društva kao i pojedincima
u lovačkom društvu. Lovnik koji je bio prije njega kao i izvršni odbor ga je upozoravao,
a ne zna da li pismeno ili usmeno, ali ta upozorenja nisu utjecala na njegovo

6

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

ponašanje. Tužitelj više nije član njihovog lovačkog društva unazad dvije godine kada
je bila skupština lovačkog društva koju je vodio predsjednik V. B.. Na toj
skupštini je bio prisutan kao i oko 37 ili 39 članova lovačkog društva, tj. lovaca, a bio
je prisutan i tužitelj. Radilo se o redovnoj izvještajnoj skupštini i između ostalih točaka
dnevnog reda jedna od točaka je bio tužitelj. Sjeća se da je tužitelj isključen iz lovačkog
društva i po statutu ima pravo žalbe i raspravljali su o njegovoj žalbi. Žalba je bila
pročitana i članovi su bili upoznati s žalbom tužitelja, nakon čega se pristupilo tajnom
glasovanju. Žalba nije usvojena jer je 37 članova bilo protiv žalbe tužitelja, a dvojica
lovaca su bila da se žalba usvoji. Na toj skupštini komentirao je i tužitelj, ali nije
glasovao iako je imao i on pravo glasa. Misli da to glasovanje i odluka skupštine nije
bila zbog osobne mržnje ili lošeg odnosa po privatnoj razini između tužitelja i lovaca.
Odluka skupštine je konačna i iz tog razloga tužitelj se više nije pojavljivao u njihovom
društvu. Na skupštini se vodi zapisnik i donosi se pismena odluka te misli da je to sve
tužitelju dostavljeno. Dodao je da su imali puno prijava protiv njihovog društva i
većinom su bile anonimne i upućivane su na lovnu inspekciju zbog nepravilnosti rada
lovačkog društva. Većina članova društva s kojima je razgovarao smatra da je te
prijave podnosio tužitelj iako to konkretno nitko od njih ne može sa sigurnošću potvrditi.
Inspekcije su bile u lovačkom društvu i pronađene su neke manje nepravilnosti ali bitnih
nepravilnosti nije bilo. U zadnje dvije godine bilo je minimalno 7 što redovnih a što
izvanrednih inspekcijskih nadzora po nečijim prijavama. Radi se o županijskim lovnim
inspekcijama i dolazio je jedan inspektor, a kada su prijave usmjeravane na Zagreb
onda su dolazila uvijek po dvojica inspektora u nekoliko navrata. Napomenuo je da
inače postoji nadzor lovnih inspektora koji u normalnim okolnostima bude jednom
godišnje čemu podliježu sva lovačka društva radi kontrole ispravnog djelovanja
lovačkog društva, a ovo su bile kontrole isključivo po nečijim prijavama, a oni misle da
je to bio tužitelj. Dodao je da su prijave zbog kojih su vršeni nadzori lovačkog društva
pristizale nakon odluke skupštine o isključenju. Razlog isključenja tužitelja po izvršnom
odboru lovačkog društva je bilo ponašanje tužitelja koje je bilo takve naravi da je tužitelj
"pljuvao" po lovačkom društvu da se u njemu ništa dobro ne radi i da ništa ne valja.
Naveo je da nema konkretnih saznanja da li je netko od njihovih lovaca odlazio u
susjedno lovište. Sjeća se da je na sjednici izvršnog odbora bila rasprava o prijavi koju
je tužitelj podnio policiji protiv njihova dva lovca da su bili nezakonito u njihovom lovištu.
Na skupštini su u raspravi doznali da tužitelj ima ključeve od rampe od državnog
susjednog lovišta Š. iz čega proizlazi da tužitelj ima mogućnost ulaziti u to
lovište. Na izvršnom odboru su raspravljali o lovcima koji navodno odlaze u susjedna
lovišta, ali se ne sjeća zaključka vezano za to pitanje, ali u svakom slučaju u smislu
lova i krivolova njihovi lovci ne bi trebali ići u tuđa lovišta. Poznato mu je da je vođen
postupak pred lovnim inspektorom u V. a po prijavi za sina tužitelja M.
M. i njegovog odlaska u susjedno lovište, a ne zna da li je u toj prijavi direktno ili
indirektno obuhvaćen i sam tužitelj. Poznato mu je da je tužitelj podnosio prijave
nadležnim tijelima zbog nepravilnosti u radu lovačkog društva kao i vođenjem društva
i općenito svim pitanjima vezano za društvo. Naveo je da je tužitelj na tom odboru
isključen iz društva zbog njegovog nekorektnog ponašanja prema lovcima,
predsjedniku i izvršnom odboru kao i samoj skupštini. Naime, tužitelj je znao provocirati
namjerno ostale članove lovačkog društva. Stoga je stvorena slika kod svih članova
lovačkog društva da tužitelja ne žele više u tom društvu jer je on po naravi konfliktna
osoba. Naime, što bi god lovačko društvo učinilo bilo kroz odluke ili konkretne radnje,
tužitelj bi se uvijek nečemu protivio uz još eventualno neke članove, ali ne u tolikoj
mjeri kao tužitelj. Tvrdi da je isključenje tužitelja na odboru doista bilo iz opravdanih
razloga jer njegovo ponašanje smatraju težom povredom koja je bila razlogom

7

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

isključenja. Misli da lovac jednog lovačkog društva ne može imati dopuštenje da ide u
drugo lovište izuzev ako ga lovac tog drugog lovačkog društva pozove kao gosta lovca
a o čemu se vrši evidencija radi dopuštenja takvog lovca i njegovog ulaska u drugo
lovište. Na isti način i oni mogu dovoditi lovce kao goste u njihovo lovište ali se ta osoba
uz osobu lovca mora evidentirati. Lovac koji je upisan da će biti na jednoj čeki može
otići na drugu čeku ako ima pismeno odobrenje. Naime, oni moraju voditi točnu
evidenciju kuda se koji lovac kreće i kome se mora javiti, a to je lovnik koji vrši raspored.
Ako lovac promijeni čeku bez dopuštenja, lovnik bi ga trebao prijaviti jer je lovac
prekršio odredbe pravilnika i pravilnik o načinu obavljanja lova.

7. Svjedok S. B. iskazao je da poznaje stranke duži niz godina jer su
lovci njihovog l. d. J. a V. B. je predsjednik društva.
Napominje da tužitelj više nije član lovačkog društva unazad dvije godine. Od zadnjeg
saziva skupštine predsjednik je nadzornog odbora. U vrijeme kada je tužitelj isključen
iz lovačkog društva bio je lovac. Točne razloge isključenja tužitelja iz lovačkog društva
ne zna, ali koliko se sjeća razlog su bile svađe i vrijeđanja tužitelja prema ostalim
lovcima. Čuo je da je bilo nekakvih svađa s nekim članovima društva kao i da je tužitelj
podnosio nekakve prijave protiv društva što je stvaralo nervozu u društvu i
nepovjerenje. Bio je prisutan na skupštini kada su raspravljali o žalbi tužitelja zbog
isključenja iz lovačkog društva i u tajnom glasanju bio je za isključenje tužitelja, a od
svih članova kojih je bilo više od 30 dva su bila protiv isključenja. O žalbi se javno
raspravljalo na skupštini i velika većina od prisutnih lovaca je bila da se tužitelja isključi
iz lovačkog društva. Zna da je po nečijim prijavama bilo više inspekcijskih nadzora
društva i sam je bio prisutan jednom prilikom s inspektorom na licu mjesta kada je
inspektoru pokazivao mjesto gdje je navodno sin tužitelja bio u tuđem lovištu i hranio
divljač. Naime, jedan od njihovih lovaca B. je išao za K. i vidio je sina tužitelja
M. kako nosi vreću sa hranom u tuđe lovište. Zajedno s njim na njegovu zamolbu
provjerili su da li je nošena hrana u to lovište i utvrdili su da je i taj put bio razasut
kukuruz u klipu i bila je vreća. Vidjeli su napravljenu jednu čeku od ranije koja je
naknadno bila popravljana. Sve to je vidio inspektor kojemu je to pokazao i on je vršio
fotografiranje. Ne zna da li je i tko podnosio kakve prijave protiv društva, ali iz pričanja
ostalih lovaca je doznao da je tužitelj prijavljivao društvo, ali ne zna zbog čega, a i sam
inspektor je rekao da je prijava došla od tužitelja. Tužitelja inače cijeni u privatnom
smislu kao dobrog čovjeka ali doista ne zna što se s njim događa. Dok je bio član
lovačkog društva izazivao je nesloge i razdor među lovcima jer smatra da bi sve trebalo
funkcionirati kako on to zamišlja. Slabo ide u lov a najviše iz razloga što nije htio slušati
primjedbe kako tužitelja tako i ostalih lovaca. Tvrdi da je odluka skupštine o isključenju
tužitelja iz lovačkog društva bila potpuno ispravna i da ta odluka nema nikakve veze s
osobnim razlozima da bi ga V. B. mrzio ili nekakvih nesporazuma po privatnoj
osnovi prema tužitelju. Napomenuo je da su imali jedan slučaj isključenja jednog lovca
prije tužitelja jer se isto tako ponašao nekorektno prema drugom lovcu i skupština je
također donijela odluku o odbijanju žalbe tog lovca na odluku odbora o njegovom
isključenju. Misli da je doista ponašanje tužitelja prema društvu i lovcima zaslužilo
njegovo isključenje i da to nema veze s privatnim životom i međusobnim fizičkim
odnosima vezano za netrpeljivost i sl. Nikada nije čuo niti od jednoga lovca da je nešto
ružno govorio o tužitelju kao privatnoj osobi već isključivo u njegovoj ulozi kao člana
lovačkog društva. Bio je prisutan na izvršnom odboru gdje je inzistirao da se raspravi
pitanje vezano za kretanje njihovih lovaca po državnom lovištu kojim gospodari
Š. K. jer je takva primjedba došla do njega sa zahtjevom da predsjednik
V. B. upozori lovce da se ne smiju kretati po njihovom lovištu. Nije se

8

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

spominjalo konkretno ime, ali je donijeta odluka da se pooštre kontrole lovočuvara.
Nakon toga su pojačane kontrole i neovisno o tom upozorenju lovcima od strane
predsjednika usmenim putem, M., sin tužitelja, zatečen je poslije u tom lovištu. Nije
poduzimao protiv sina tužitelja M. ništa, ali je lovočuvar o tome izvijestio
predsjednika, a što je njegova obveza. Misli da njihov lovac može hraniti divljač u
tuđem lovištu uz posebno odobrenje. Nije vidio tužitelja da je bio u državnom lovištu
ali su mu drugi lovci rekli da su ga vidjeli u tom lovištu. Misli da se lovac kojega je
tužitelj vrijeđao pismeno žalio na tužitelja i vjerojatno je to podatak koji je utvrđen
prilikom odlučivanja na odboru a poslije i na skupštini. Nije mu poznato da je lovačko
društvo podnijelo prijavu inspektoratu protiv tužitelja da se tužitelj nezakonito nalazio
na tuđem lovištu, ali je inspektoru pokazao mjesto u državnom lovištu gdje su B. i
on zatekli hranu koja je bila rasuta po zemlji za divljač. Naveo je da se o svim radnjama
vode zapisnici i čak se sve sjednice ili odbori tonski snimaju, ako se donese odluka da
će se i snimati, da nitko ne može poslije osporavati sadržaj i navode sa sjednica.

8. Svjedok J. P. iskazao je da je lovac u LD J. Z. dugi niz
godina te poznaje tužitelja i 1. tuženika duži niz godina i u dobrim je odnosima s njima.
U dva mandata bio je dopredsjednik L. d.., a sada je predsjednik društva
V. B., koji je i tada bio predsjednik. Sada je predsjednik suda časti njihovog
lovačkog društva. Unazad desetak godina predsjednik lovačkog društva je bio dr. I.
C., a u ponovnom izboru predsjednika društva javio se on, V. B. kao i
tužitelj. Tužitelj je dobio malo glasova od lovaca jer se glasovalo tajnim glasanjem i
izabran je 1. tuženik V. B.. Od tada, po njegovom mišljenju, tužitelj je počeo s
kritikama prema lovačkom društvu da u društvu ništa ne valja, a što je trajalo od prilike
četiri godine za vrijeme prvog mandata 1. tuženika. Njegovo mišljenje je da je I.
M. zbog toga bio jako frustriran i kritično je postupao prema cijelom društvu. Znao
je biti neugodan i prema članovima društva a i prema njemu osobno. Naime, tužitelj ih
je na predskupštini izvrijeđao pred cijelim društvom i to posebno njega, V. B. i
I. G. koji je bio tajnik društva. To ponašanje tužitelja nije prestajalo i uvijek bi
koristio priliku da vrijeđa pojedine lovce i članove društva. Nakon završetka prvog
mandata V. B. kao predsjednika, došli su ponovni izbori i tada se ponovno
kandidirao tužitelj i V. B.. Tajnim glasovanjem ponovno je malo glasova dobio
tužitelj i puno više V. B. i ponovno je izabran V. B. za predsjednika i
frustracije tužitelja postaju puno žešće. S tužiteljem nije u lošim odnosima, ali zna biti
veoma neugodan jer vrijeđa ljude i kritizira i dalje lovačko društvo i pojedince, tj. lovce.
Tužitelj ima pravo na svoje mišljenje ali su ga ljudi iz lovačkog društva upozoravali na
način da svojim kritiziranjem i vrijeđanjem prelazi granicu normalnog ponašanja, a na
što se tužitelj nije obazirao. Tužitelj je koristio svaku izvještajnu skupštinu ili skup gdje
su se lovci sastajali i vrijeđao je i dalje lovce i lovačko društvo u cjelini. To je znao činiti
i pred uglednim gostima koji su bili pozvani na skupštinu primjerice kada je bio pozvan
gradonačelnik, dožupan i neki drugi ljudi. Tužitelj je prijavljivao pojedine lovce da su
bili u nedozvoljenom lovu, a imali su dozvole što je utvrđeno kroz nadzore da su smjeli
obavljati lov u njihovom lovištu. Isto tako prijavio je bivšeg lovočuvara D. K.
a i vrijeđao ga je što je D. K. prijavio izvršnom odboru koji je nakon svega
toga pokrenuo postupak protiv tužitelja radi izricanja sankcija. Dodao je da nitko od
lovaca niti članova društva nije tužitelja vrijeđao niti mu davao povoda za njegovo
ponašanje. Misli da je tužitelj nakon takvog ponašanja u očima većine lovaca omražen
i nepoželjan. Izvršni odbor je povodom prijave D. K. pokrenuo postupak i
donio odluku da se njegovo nekorektno ponašanje prijavi njihovom sudu časti koji ima
tri člana, a predsjednik suda časti je bio D. K.. Sud časti se složio s odlukom

9

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

izvršnog odbora da se tužitelja isključi iz lovačkog društva, ali da konačnu odluku mora
potvrditi skupština. Nakon toga održana je skupština, a misli da je to bilo prije dvije
godine. Bila je izvještajna skupština vezano i za isključivanje tužitelja iz lovačkog
društva, a između ostalih točaka o poslovanju društva. Sjeća se da je na skupštini bilo
nazočno 34 lovaca i glasovalo je 33 jer tužitelj nije glasovao iako je imao pravo glasa.
Tajnim glasovanjem s 31 glasom za isključenjem i dva protiv potvrđena je odluka
izvršnog odbora društva. Prije glasovanja tužitelju je dana mogućnost da se očituje
pred skupštinom i njegov govor je trajao oko sat vremena. Nakon te odluke tužitelj je
automatski prestao biti član društva. I prije isključivanja dolazile su anonimne prijave
protiv društva a što je i sam tužitelj prijavljivao jer je to priznao, čime je uzrokovao
učestale kontrole društva od inspekcija državnih i županijskih. Svi inspekcijski nadzori
uz sitne primjedbe su utvrdili da lovačko društvo dobro funkcionira. Vezano za
isključenje tužitelja iz lovačkog društva tužitelj je tužio lovačko društvo i postupak je još
uvijek u tijeku kod Općinskog suda u Osijeku gdje je donijeta presuda zbog ogluhe jer
društvo nije dostavilo potrebnu dokumentaciju i nisu dali odgovor na tužbu. Društvo se
žalilo i Županijski sud u Dubrovniku je usvojio njihovu žalbu i predmet je još uvijek u
tijeku. Zna da je povodom anonimnih prijava bio u kontroli i lovni inspektor, a bilo ih je
više i oni su obavljali razgovore s lovcima ali i s tužiteljem. Društvo nije dobilo nikakvu
sankciju ili novčanu kaznu od bilo koje inspekcije. Zna da ne postoje drugi postupci
vezano za lovačko društvo osim toga postupka u OS Osijeku i ovoga ovdje. Nakon što
je tužitelj isključen iz lovačkog društva više se nije pojavljivao u društvu niti ima pravo
na to. I nakon isključenja tužitelj se i dalje ponaša prema pojedinim lovcima i društvu
nekorektno i dalje podnosi prijave inspekcijama pa čak i policiji. Poznato mu je da je
bilo prijava vezano za lovište RH kojim upravljaju H. š. odn. Š. K.
jer se navodno određeni lovci pojavljuju u tom lovištu. Upozoreni su da ne dopuste
njihovim lovcima da odlaze u državno lovište i da ih kontroliraju. Ta prijava došla je do
njihovog izvršnog odbora i izvršni odbor je donio odluku o pojačanoj kontroli kretnje
njihovih lovaca. Naveo je da lovačko društvo nije prijavilo tužitelja vezano za odlazak
u drugo lovište nego njegovog sina M. budući ga je njihov lovočuvar vidio u
državnom lovištu L.-G. gdje je nosio hranu za divljač. Zatražili su očitovanja
od H. š.da im dostave podatak da li ti njihovi lovci koji su tamo ev. zatečeni
imaju dozvole od njih za ulazak u njihovo lovište. Lovni inspektor M. Š. je
došao u kontrolu lovačkog društva i odveli su ga na to mjesto u državno lovište i utvrdio
je sačinjenu protuzakonito postavljenu čeku na drvetu koja kao takva ne smije biti i
obavio je očevid na licu mjesta. Poslije je obavljao i druge izvide i razgovore s
pojedinim lovcima. Bio je prisutan prilikom njegova očevida u navedenom državnom
lovištu. Inače članovi lovačkog društva mogu ići u druga lovišta ali pod uvjetom da
imaju odobrenja od tog drugog lovišta. Lovci bi trebali predočiti lovočuvaru dozvolu i
obavijestiti društvo o postojanju takvih dozvola kako ne bi dolazilo do nesporazuma i
smatranja da nemaju dozvole a iz razloga što ih Š. optužuje da su zatekli
pojedine lovce, bez navođenja imena i prezimena. Ne znaju koji su to lovci jer im
Š. nije rekla imena i nemaju podatak tko smije a tko ne smije ići u državno
lovište. Nakon nadzora inspektora M. Š. čeka u državnom lovištu je odmah
uklonjena. Spomenuo je da je vidio tužitelja, njegovog sina i brata tužitelja gdje su kroz
rampu ulazili u državno lovište L.-G., ali se ne sjeća koje godine. Oni su i dan
danas prisutni u tom državnom lovištu ali ne može reći da za to nemaju odobrenje.
Sjeća se jedne skupštine društva gdje se brat tužitelja pohvalio da on ima ključeve od
rampe od državnog lovišta i da može tamo ići kada hoće i da tamo redovno lovi. Zbog
učestalih problema oko odlaska njihovih lovaca u državno lovište kroz duži niz godina,
predsjednik društva V. B., on kao dopredsjednik i tajnik društva I. G.

10

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

bili su kod upravitelja šuma u N., prije 8 godina, i pitali su da li tužitelj i njegov
brat imaju dozvolu za ulazak u državno lovište i on im je rekao da nema tih spoznaja.
U više navrata su tražili od H. š. da im dostave podatke koji od njihovih
lovaca imaju dozvole za ulazak u državno lovište i te podatke nikada nisu službeno
dobili.

9. Svjedok M. K. iskazao je da je član lovačkog društva 23 godine i
poznaje tužitelja i 1. tuženika. Bio je u društvu lovnik i lovočuvar unazad dvije godine,
a ranije je bio voditelj lovočuvarske službe. Unazad dvije godine tužitelj više nije član
lovačkog društva jer je skupština na prijedlog upravnog odbora donijela odluku da ga
se isključi kao člana lovačkog društva. Bio je član upravnog odbora koji je donosio
odluku o isključivanju tužitelja iz lovačkog društva i tužitelj se na to žalio. Kada se
spominje tužiteljevo ime svi u lovačkom društvu okreću glavu s negodovanjem jer on
pobuđuje u članovima društva nelagodu, gađenje i odbojnost. Poznato mu je da zbog
ispada tužitelja kao i njegovog brata J. mnogi lovci ne dolaze redovito u lov kako
bi izbjegli susret s njima. Inače je tužitelj vrhovni znalac vezano za lovstvo ali kada su
se skupljali u lovištu uvijek bi započinjao teme i razgovore koji bi izazivali konflikte.
Tužitelj bi znao primjerice na njihovoj skupštini nazivati ih da su hrpa pijanaca, a njegov
brat koji je došao pijan bi ih vrijeđao i nepristojno se izražavao. Dok je bio lovnik upravo
tužitelj je bio dolovnik ili pomoćni lovnik i s njim je bio u ekipi streljaštva tako da su
osvajali i nagrade u snajperskim natječajima. Tužitelj je uvijek bio kontra donijetih
odluka upravnog odbora i od 9 članova uvijek bi on bio protiv svih odluka. U nekoliko
navrata unazad više godina trebao je biti izbačen ali nije zahvaljujući njemu jer je želio
smirivati tenzije budući je pretpostavljao da bi moglo doći do sudskih postupaka jer
poznaje tužitelja jako dobro. Tužitelja je upozoravao kao i njihov lovac G. B.
koji je bio u upravnom odboru da pripazi na svoje ponašanje jer je iritantan i vrijeđa
ljude premda je ponekad bio u pravu o onome što bi rekao za društvo ali način na koji
je on to iznosio je bio iritantan i neprimjeren. Tužitelj mu je odgovorio da se on ne može
promijeniti jer je takav i da će pokušati biti dobar. Doista bi par mjeseci bio primjeren u
ponašanju da bi ponovno počeo s istim ponašanjem. Dok je bio lovnik i sam tužitelj se
nije držao njegovih uputa o pravilu ponašanja u lovu pa mu je radi mira u društvu
gledao kroz prste iako ga je usmeno ukorio i upozoravao. Njegovo ponašanje rješavao
je na svoj način kako bi izbjegao sukobe u društvu. Zbog toga je dobivao kritike od
predsjednika i drugih lovaca i to s pravom. Tužitelj ga je prijavio njegovoj nadležnoj
unutarnjoj kontroli u policiji gdje radi kao policajac iz razloga što bi kao lovnik i voditelj
lovočuvarske službe zataškavao po njegovom mišljenju krivolov nekih njihovih lovaca
a što se poslije utvrdilo da nije bilo istina. Doznao je da je upravo tužitelj inzistirao na
njegovom ispitivanju i ev. kažnjavanju, ali nakon provedene unutarnje kontrole
utvrđeno je da nije bilo nikakvih nezakonitosti. Tužitelj nije bio zadovoljan odgovorom
iz policije i žalio se na njihov stav u Ministarstvu u Zagrebu i svih njegovi prigovori su
odbijeni. Nakon toga su slijedile tužbe protiv lovačkog društva za postavljanje čeka na
granicama sa susjednim lovištem a čeka mora biti postavljena najmanje 100 m od
granice sa susjednim lovištem. Isključivo povodom prijava tužitelja došlo je šest
inspekcija u godini dana i utvrđeno je da su tri čeke bile na granici lovišta i morali su ih
maknuti dok preostale prijave nisu bile istinite. Kada je bila inspekcija dobili su kaznu
jer po lovno gospodarskoj osnovi čak nisu odstrijelili pojedine vrste divljači a koje su
bili dužni. Sa svojim učestalim prijavljivanjima koja nisu polučila nikakvo kažnjavanje
tuženika i sukobima verbalnim s pojedinim članovima društva došlo je do dizanja
tenzija i ljudi su se osjećali loše i tužitelj je na taj način bitno narušio funkcioniranje i
ugled lovačkog društva. Takvo ponašanje tužitelja je protivno njihovom statutu u kojem

11

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

u jednom od članaka stoji da tko ciljano i namjerno šteti ugledu i radu društva taj ne
može biti član lovačkog društva. Zbog takvog ponašanja izvršni odbor je donio prijedlog
da se tužitelja isključi iz društva i od 7 ili 8 članova svi su bili za isključenje tužitelja
osim njega. Tu odluku o isključenju tužitelja povodom njegove žalbe razmatrala je
skupština gdje su se skupila 33 člana i povodom glasanja 31 član je glasao za
isključenje, a misli da su dvojica bili protiv. Tužitelj se prije donošenja odluke tajnim
glasanjem izjasnio vezano za donijetu odluku od strane izvršnog odbora. Nakon
donijete odluke tužitelj više nije u lovačkom društvu ali i dalje djeluje protiv lovačkog
društva preko svoga sina M. i brata J.. Misli da se vodi jedan spor povodom
tužbe tužitelja protiv njihovog društva i da taj spor nije riješen. Kada je tužitelj bio
isključen iz društva počelo je njegovo djelovanje na način da je rekao da će im se
osvetiti podnošenjem raznih prijava protiv policijske postaje, lovačkog društva i drugih
institucija, a pokrenuo je i ovaj postupak. Čuo je da je unazad mjesec dana zatečen na
granici državnog lovišta i njihovog lovišta i to u lovištu u predjelu J. polje u
H. gdje je jednom lovcu rekao da je promašio nakon što je pucao na
jelensku divljač iz čega proizlazi da je i dalje aktivan u lovištu, a zatečen je kada je bila
noć i nije smio biti na graničnom prostoru bez odobrenja od strane državnog lovišta sa
oružjem i lovački odjeven. Ne zna da li je tužitelj imao odobrenje od državnog lovišta,
a zatekao ga je u takvom stanju lovac I. P. i izvješće je podnio upravnom
odboru, a to je bilo nakon što je isključen iz lovačkog društva. Naveo je da se sjeća
jedne situacije kada je bio u jednoj radnoj akciji u lovačkom društvu u subotu dopodne
a s njim je bio I. M. mlađi, bratić tužitelja, i zatekli su tužitelja kako otključava
rampu koja vodi u državno lovište Đ.. Pitao ga je kuda ide, a on mu je
odgovorio da ide po meso u državno lovište. Ponovio je da je unazad dvije godine
tužitelj viđan da prolazi kroz njihovo lovište i odlazi u državno lovište koje ima nekoliko
ulaza, a ne zna tko je tužitelja prijavio lovnom inspektoru. Nije problem ukoliko se lovac
kreće po tuđem lovištu ako nema oružje i ne tiče se njihovog lovačkog društva pod
uvjetom da ne ometa lov koji je u tijeku, a tužitelj zna kada je lov u tijeku ili ujutro ili
navečer i čuli su ometanje lova i ispaljivanje hitaca ili petarda što je ometalo njihove
lovce.

10. Svjedok D. K. iskazao je da je član L. J. unazad 8 godina
i poznaje I. M. i V. B. koji je predsjednik LD, a tužitelj više nije član LD
unazad oko dvije godine. Poznato mu je isključivanje tužitelja iz LD. S tužiteljem je od
prije bio u dobrim odnosima i on je dosta konfliktna osoba ekscesnog ponašanja i uvijek
misli da je u pravu i da je najpametniji. Bio je prisutan na skupštini na kojoj se
raspravljalo o isključivanju tužitelja i bilo je tajno glasovanje svih lovaca. Bilo ih je više
od 30 i misli da su samo dva lovca glasala protiv isključivanja tužitelja iz lovačkog
društva dok su svi preostali bili za njegovo isključivanje. Napomenuo je da je 2019. bio
lovočuvar i bio je u lovištu i čuo jedan hitac i susreo se s tužiteljem koji je ulazio u
lovište a on je izlazio iz lovišta. Pitao je tužitelja tko je pucao, a on mu je odgovorio da
je pucao njegov sin na košutu u njihovom lovištu i da on ide po divljač. Rekao mu je
da je čuo jedan hitac u državnom lovištu a on ga je upitao da li je lovočuvar ili policajac.
Odgovorio mu je da je i jedno i drugo na što mu je tužitelj psovkom odgovorio. Bio je u
automobilu i nije se s njime više htio raspravljati. Smatra da je ispravna odluka LD što
je tužitelja isključila iz društva i to je trebalo učiniti i davno ranije. Tvrdi da LD kao i
njegovi članovi, a osobito 1. tuženik, nemaju ništa osobno protiv tužitelja i on je sam
kriv zbog isključivanja iz društva. Naveo je da često ide u lov, ali nije se puno interesirao
vezano za ev. podnošenje prijava protiv njihovog LD i ne zna da li se vode kakvi
postupci protiv LD izuzev ovog postupka. Tužitelj se osorno ponašao prema svim

12

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

lovcima i dosta mu se gledalo kroz prste no to njegovo ponašanje, a takvo ponašanje
nije prestalo i nakon isključenja. Dodao je da ga je tužitelj nakon onog susreta od

19.11.2019. prijavio šefovima u policijskoj postaji, da odlazi u krivolov, zbog čega je
imao neugodnosti. Nakon što je morao dati izjavu svojim pretpostavljenima te pisati
izvješća, pretpostavljeni su utvrdili da su te prijave tužitelja bile izmišljene ali je dobio
opasku da kao policajac ne može biti lovočuvar već isključivo samo lovac. Nakon svih
tih neugodnosti koje je imao na poslu tužitelj ga je nazvao na mobitel i ispričavao mu
se. Dodao je da je više puta vidio tužitelja u državnom lovištu kao i njegovog sina
M. jer oni imaju ključeve od rampe, ali ih nije zatekao s oružjem. Vidio ih je da
odlaze u večernjim i jutarnjim satima i nosili su hranu u državno lovištu. Dodao je da
dok je tužitelj bio član društva stalno se nešto žalio jer mu ništa nije odgovaralo u
društvu, ali ne zna da li se i pismeno obraćao žalbama na ponašanje društva i pojedinih
članova.

11. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iznijeli svoja saznanja
vezano za predmetni događaj te postupanje 1. i 2. tuženika općenito a i u odnosu na
tužitelja te njegova isključivanje kao člana iz lovačkog društva J. Z..

12. Tužitelj I. M. ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao
je da je bio član lovačkog društva od 1990. Tijekom dugogodišnjeg razdoblja bio je i
član izvršnog odbora, a neko vrijeme i dolovnik. Lovačko društvo ga je, po njegovom
mišljenju, nezakonitom odlukom Izvršnog odbora i Skupštine isključilo iz članstva
negdje oko 2021. Tvrdi da su ga tuženici svjesno i namjerno prijavili šumarskom
inspektoru zbog krivolova u državnom lovištu L.-G.. Naveo je da koncesiju nad
lovištem imaju H. š., a zemljište na kojem se nalazi šuma je privatno
vlasništvo nasljednika grofa P. i on ide u to lovište. H. š. mu
dopuštaju da ide u navedeno lovište zbog čega nisu točni navodi tuženika i saslušanih
svjedoka da je u to lovište ulazio nezakonito. Nije postavljao čeku u državnom lovištu,
a osoba koja ju je postavila je umrla (J. B.). Zbog lažne prijave od strane 1. i

2. tuženika pretrpio je predmetnu štetu. Naime, ima osjećaj uzrujanosti, uznemirenosti
i svih osjećaja navedenih u tužbi, a posebice i zbog dolaska na sud i ovog predmeta.
Ne želi se upuštati u daljnje raspravljanje vezano za ostale postupke kao i isključenje
iz društva. Smatra da je prijava podnijeta protuzakonito i zbog toga mu je pričinjena
neimovinska šteta koju potražuje u navedenom iznosu. Naveo je da je poziv od
šumarskog inspektora dobio pismeno kući što ga je uznemirilo i uzrujalo jer ga je
inspektor pozvao na ispitivanje u Vukovar zbog navodnog krivolova. Odazvao se i tamo
je dao izjavu. Nakon obavljenog razgovora inspektor je sačinio zaključak i zapisnik koji
je potpisao. Poznato mu je da je bio i na očevidu o čemu je sačinio zapisnik a
dokumentacija prileži u spisu. Kako po njemu u lovačkom društvu postoji organizirana
skupina osoba koja se hoće riješiti svojih neistomišljenika smatra da je to razlog
njegova prijavljivanja. Kao član izvršnog odbora LD primijetio je nepravilnosti u radu
lovačkog društva i pokušao je to dogovorno riješiti bilo na skupštini ili nadzornom
odboru. Članovi društva na skupštini i nadzornom odboru su ga ignorirali tako da nije
dobio zadovoljavajuće odgovore. Sve primjedbe koje je navodio su bile dobronamjerne
za lovačko društvo te smatra da su ga kao člana lovačkog društva poneki članovi
ignorirali i nisu obraćali pažnju na njegove dobronamjerne savjete. Naveo je da su
postupci protiv tuženika pokrenuti kod prekršajnog suda po prijedlogu lovno šumarske
inspekcije. Tražio je od lovnog inspektora informaciju što je poduzeto a on mu tu
informaciju nije dao jer nije stranka u postupku. Naveo je da ga nitko nije zatekao u
lovu ili da bi nosio oružje, a svjedoci koji su ga vidjeli, a saslušani su ovdje, vidjeli su

13

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

ga na granici prilikom ulaska na državno lovište i pitali ga kuda ide. Napomenuo je da
je prvi korak lovačkog društva ukoliko uvidi neku nepravilnost vezano za postupanje
lovaca da se to pitanje raspravlja u lovačkom društvu ako je u njihovom lovnom
području, a ako nije, to lovačko društvo nema pravo primjerice njega prijavljivati lovnom
inspektoru. Čeku u državnom lovištu nije vidio ali je čuo gdje se nalazi i ne zna da li je
ta čeka uklonjena. Na pitanje da li je pokretao upravne postupke protiv pojedinih
djelatnika policije zato što je slan na izvanredni liječnički pregled jer je izvršni odbor
lovačkog društva pokrenuo postupak radi provjere njegove zdravstvene sposobnosti,
odgovorio je da je pokrenuo postupak protiv policijske postaje jer su izdali zaključak
da ga se upućuje na izvanredni liječnički pregled. Pokrenuo je postupak jer mu u policiji
nisu rekli na osnovi čije izjave i spoznaja je bio podvrgnut izvanrednom liječnikom
pregledu. Na izvanrednom liječničkom pregledu bio je dva puta u dvije godine. Naveo
je da ne osjeća psihičke probleme i ne želi odgovoriti na pitanje da li osjeća uzrujanost,
uznemirenost, nesanice jer nema psihičke bolesti i poremećaje, a trpio je duševne boli
navedene u tužbi.

13. 1. tuženik i zakonski zastupnik 2. tuženika V. B. ostajući u cijelosti
kod svih navoda iz odgovora na tužbu kao i navoda iznijetih tijekom postupka naveo
je da su prije par godina bili u sjedištu H. š. u N. vezano za ulaženje
pojedinih njihovih lovaca u državno lovište kojim gospodare H. š.. Viđali su
neke njihove lovce da ulaze u državno lovište i da imaju ključ od rampe. Upravitelj je
pozvao svog djelatnika M. koji je bio zadužen za područje lova i isti je rekao da
nitko nema ključ od rampi te da ne može ući u državno lovište i da iz njihovog društva
nema nitko ovlaštenje za ulazak u lovište i da lovi u tom lovištu. Nakon dvije godine ih
je izvijestio član nadzornog odbora S. B. na izvršnom odboru da je bio s
upraviteljem šuma G. P. i djelatnikom po nazivu Š., koji su mu rekli da su
njihovi lovci ponovno viđeni u njihovom lovištu i da su se gledali preko optičkog nišana
s djelatnicima državnog lovišta. Odlučili su da s njihovim lovočuvarima pojačaju nadzor
njihove granice lovišta koje graniči s lovištem H. š. da bi utvrdili koji njihovi
lovci ulaze u drugo lovište. Kao predsjednik je jedini ovlašten voditi brigu i lovočuvari
isključivo su odgovorni jedino njemu i u više navrata su lovočuvari zatekli tužitelja da
ulazi i otvara rampu u lovište H. š.. Zatekli su i sina od tužitelja gdje ide
hraniti divljač u državnom lovištu, a postavljena je i bespravno izgrađena čeka koja je
odmah uklonjena. Naveo je da je predsjednik društva u trećem mandatu, a mandat
traje četiri godine, a prije toga je bio dva mandata kao dopredsjednik. Zaključak
izvršnog odbora zbog takvih postupanja je bio da se uputi dopis u H. š. i da
se ponovno zatraži podatak da li njihovi lovci kojima su naveli imena – tužitelja i
njegovog sina i brata, koji ulaze u lovište, imaju dozvole, a do danas nisu dobili
odgovor. Kako su H. š. pod Ministarstvom, vjerojatno je netko iz Ministarstva
dao nalog lovno šumarskom inspektoru da ispita te okolnosti. Njihovo lovačko društvo,
a ni on, nisu podnijeli prijavu izravno protiv tužitelja lovno šumarskom inspektoru već
je to isključivo došlo iz Š. i njihovog M.. Lovno šumarski inspektor iz
Z. po prijavi je bio kod njih 29.2.2020., a koji je došao po prijavi tužitelja kako im
je taj inspektor rekao. Osim toga, novi nadzori je bio 30.06.2020. iz Z.,

20.08.2020., 17.09.2020., 09.11.2020., 24.11.2020. i sve po prijavi tužitelja.

09.03.2021. nadzor je obavio lovno šumarski inspektor M. Š.. Naveo je da
je na sudu doznao da su protiv njih pokrenuti predmetni prekršajni postupci jer nisu još
dosada imali ni jedno ročište. Imaju samo zapisnike o nadzoru lovnih inspektora i oni
odlučuju da li će protiv njih pokretati postupke ili ne. Poznato mu je kao lovcu da ne bi
mogao proći liječnički pregled za lovca ukoliko bi imao zdravstveno stanje u vidu

14

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

uzrujanosti, uznemirenosti, nesanica, psihičkih napetosti i drugih takvih tegoba. Naime,
čovjek ako boluje od duševnih bolesti ne može nositi oružje zbog mogućih posljedica i
uporabe u nekakvim nepredviđenim okolnostima, a što je navedeno i u samom Zakonu
o lovstvu. Naveo je da nije stručnjak da ocjenjuje pojedine vidove duševnih boli, ali ne
razumije pojam krvarenje iz duše. Na pitanje da li je povodom događaja radi kojeg je
vođen postupak protiv tužitelja pred inspektoratom u V. na koji se poziva u tužbi

2. tuženik kao predsjednik podnio prijavu Ministarstvu, odgovorio je da je
uputio dopis Š. u Z. s upitom da li njihovi lovci imaju pravo ulaziti u lovište
kojima gospodare H. š.. Dakle podnijeli su upit Ministarstvu.

14. Iz izvršenog uvida u spis Državnog inspektorata, Područni ured O.,
Službe šumarske i lovne inspekcije razvidno je da je L. d. J. Z.
po predsjedniku dostavilo podnesak Državnom inspektoratu, Služba lovne inspekcije,
Z., zbog nezakonitih radnji koje se događaju u graničnom lovištu između lovišta
J. Z. i Državnog lovišta. U podnesku navodi da već dulje vrijeme dobivaju
poruke i kritike od djelatnika H. š. koje ih upozoravaju da se lovi u državnom
lovištu te da njihovi pojedini lovci dolaze u državno lovište te krivolove i da su se jedne
noći promatrali i preko "ice" nišana. Ta informacija ih je jako zabrinula te su na njihovom
Izvršnom odboru donijeli odluku da njihovi lovočuvari više obrate pažnju na taj dio
lovišta koji graniči s državnim lovištem. Njihovi lovci su prepoznali lovce koji slobodno
ulaze u državno lovište, a dva lovca su članovi njihovog društva i to J. M. i M.
M., dok osoba I. M. nije član njihovog društva. Po zapažanju njihovog
lovočuvara i snimkama vidjeli su da oni imaju improvizirane čeke za visoku divljač i
hranilišta. Kako su se obratili djelatnicima H. š. od kojih nisu nikad dobili
nikakav odgovor, odlučili su da o ovom slučaju obavijeste Državni inspektorat.

15. Iz izvršenog uvida u Statut lovačkog društva J. Z. od 25. rujna

2015. razvidno je da je lovačko društvo J. donijelo Statut kojim su uređena
njegova prava i obveze u odnosu na postupanja tijela lovačkog društva J. Z.
i članova društva.

16. Iz izvršenog uvida u dopis H. š., U. š. podružnica N.
od 10.11.2022. razvidno je da je predmetni lovotehnički objekt „čeka" koja se nalazila
u lovištu L.-G., odjel 126, uklonjena temeljem naloga lovnog inspektora M.
Š. dana 8. travnja 2021.

17. Iz izvršenog uvida u izvatke Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za
kazneno pravo, Odjel za kaznene evidencije u Zagrebu od 16.11.2022. razvidno je da

1. i 2. tuženici nisu osuđivani.

18. Iz izvršenog uvida u optužne prijedloge Državnog inspektorata, Područni
ured O., S. šumarske i lovne inspekcije V. od 9. travnja 2021., 12.
svibnja 2021. te 20 svibnja 2022. razvidno je da je viši lovni inspektor M. Š.
protiv 1. i 2. tuženika te ostalih podnio optužne prijedloge Općinskom sudu u Osijeku,
Stalna služba u Valpovu, Prekršajni odjel zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o lovstvu
te da su predmetni postupci u tijeku i nisu pravomoćno okončani.

19. Iz izvršenog uvida u spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave
Osječko-baranjske, Policijske postaje B. br. 511-07-28-04-UP/I-141/20 razvidno
je da je tužitelj vodio upravni postupak protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova

15

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

RH, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje B. u odnosu na
razgledavanje i umnožavanje spisa tuženika a koji se odnosi na utvrđivanje uvjeta za
držanje i nošenje oružja tužitelja.

20. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je lovačko društvo J. Z. zastupano po predsjedniku V. B.
podnijelo prijavu zbog nezakonitih radnji koje se događaju u graničnom lovištu između
lovišta J. Z. i državnog lovišta. Zbog dobivenih poruka i kritika od djelatnika
H. š. koji upozoravaju da se lovi u državnom lovištu te da lovci lovačkog
društva J. dolaze u državno lovište te krivolove te da su čak i jedne noći promatrali
jedni druge i preko "ice" nišana;

- da je ta informacija zabrinula lovačko društvo tako da su na izvršnom odboru
donijeli odluku da njihovi lovočuvari više obrate pažnju na taj dio njihova lovišta koji
graniči s državnim lovištem;

- da su nakon kratkog vremena počela dolaziti i zapažanja lovočuvara a to je da
njihovi pojedini lovci u večernjim satima otvaraju rampe za ulazak u državno lovište te
slobodno ulaze sa svojim vozilima te iza sebe zatvaraju rampe. Isto tako je i u povratku
koje je kasno u noći što znači da imaju ključeve od rampa, jer nisu provaljene;
- da su lovci 2. tuženika prepoznali lovce koji slobodno ulaze u državno lovište
te da su dva lovca članovi njihova društva i to J. M. i M. M., dok treći
lovac I. M. nije član njihovog društva;

- da po zapažanju njihova lovočuvara i snimkama vide da oni imaju
improvizirane čeke za visoku divljač i hranilišta;

- da 1. i 2. tuženici nisu dobili odgovor na upit od djelatnika H. š. o
ovome slučaju i odlučili su tome obavijestiti Državni inspektorat radi provjere po kojoj
osnovi njihovi lovci mogu slobodno loviti u državnom lovištu u bilo koje vrijeme, tako
da otklone bilo kakve sumnje o krivolovu njihovih lovaca;

- da je lovni inspektor po prijavi 1. i 2. tuženika proveo nadzor o čemu je sačinio
zapisnik o nadzoru lovoovlaštenika od 7.4.2021., zapisnik o nadzoru LD J. Z.

7.4.2021. te zapisnike o saslušanju J. M., M. M. i I. M. od 14.4.

2021.;

- da je Državni inspektorat, Područni ured O., Služba šumarske i lovne
inspekcije V. protiv 1. i 2. tuženika i dr. podnio tri optužna prijedloga od 9.4.2021.,

12.5.2021. i 20.5.2022. Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Valpovu,
Prekršajni odjel zbog prekršaja iz Zakona o lovstvu koji nisu pravomoćno okončani;
- da 1. i 2. tuženici do sada nisu osuđivani;

- da tužitelj u vrijeme podnošenja ove tužbe nije bio član lovačkog društva J. - da je tužitelj kao bivši član lovačkog društva J. Z. odlukom nadzornog
odbora 2. tuženika koja je potvrđena odlukom Skupštine 2. tuženika, udaljen iz
članstva lovačkog društva J. - da je kod Policijske postaje B. vođen postupak pod br. 511-07-28-04-
UP/I-141/2020 koji se odnosi na utvrđivanje uvjeta za držanje i nošenje oružja tužitelja
te razgledavanja i umnožavanja akata;

- da je lovotehnički objek "čeka" koja se nalazila u lovištu L.-G., odjel
126 uklonjena temeljem naloga lovnog inspektora M. Š. dana 8. travnja

2021. koja je nezakonito izgrađena u državnom lovištu L.-G..

21. Među strankama je prijeporno i to:

16

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

- da li je 1. tuženik kao odgovorna osoba 2. tuženika iz osobnih razloga i s
namjerom da povrijedi tužitelja podnio prijavu radi počinjenja protupravnih lovova na
području državnog lovišta 14/2 L.-G. lovoovlaštenika H. š. d.o.o.
državnom inspektoratu RH, Područni ured Osijek, Služba šumarske i lovne inspekcije,
koji se vodio pod oznakom Klasa: 323-04/21/01239, Ur.br.: 443-02-01-06-21-4;
- da li podnošenje prijave od strane lovačkog društva J. Z. –
predsjednik Državnom inspektoratu, Služba lovne inspekcije Z., predstavlja takvu
povredu pravne osobnosti tužitelja da bi on bio ovlašten zahtijevati isplatu pravične
novčane naknade za navodno pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava
osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje;

- na temelju kojih činjenica tužitelj smatra dokazanim da su 1. i 2. tuženici počinili
bilo kakvu štetnu radnju, da je ta štetna radnja protivna nekom pravilu (koju su to in
cocnreto pravnu normu povrijedili), te da je štetna radnja počinjena krivnjom 1. i 2.
tuženika kao štetnika;

- da li je postupanje 1. i 2. tuženika bilo u suprotnosti sa Statutom lovačkog
društva J. Z. od 20. rujna 2015.

22. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, tužitelja te 1. tuženika, materijalnu
dokumentaciju priloženu spisu kao i spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske
uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje B., svaki dokaz posebno, sve
dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev
tužitelja nije osnovan.

23. U odnosu na prijeporna pitanja sud smatra da tužitelj tijekom postupka nije
dokazao da su 1. i 2. tuženici svojim ponašanjem uzrokovali neimovinsku štetu koju
tužitelj od 1. i 2. tuženika zahtijeva u iznosu od 2.656,45 € / 20.015,02 kn2.

24. Odredbom čl. 1045.st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči
štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

25. Odredbom čl. 1049. ZOO-a propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

26. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava
osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,
dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad
nje nema.

27. Odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a propisano je da pri odlučivanju o visini
pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih
fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom
svrhom.

28. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te
činjenice.

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

17

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

29. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna
iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode
i dokaze protivnika.

30. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku
činjenicu o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja,
sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a.

31. Sud smatra da tužitelj u konkretnom slučaju izvedenim dokazima nije uspio
dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva za naknadu predmetne neimovinske
štete.

32. Naime, iz izvršenog uvida u spis Državnog inspektorata, Službe lovne
inspekcije Z., zaprimljene 29.3.2021. razvidno je da je tom inspektoratu lovačko
društvo J. – predsjednik, podnijelo prijavu da lovni inspektor provjeri informaciju
njihovih lovaca te poruke i kritike od djelatnika H. š. koji upozoravaju da se
lovi u državnom lovištu te da pojedini lovci lovačkog društva J. Z. dolaze u
državno lovište te krivolove. Po informacijama lovci lovačkog društva J. Z.
saznali su i prepoznali lovce koji slobodno ulaze u državno lovište a koji su članovi
lovačkog društva J. Z. i to J. M. i atej M. dok treća osoba I.
M. tj. tužitelj nije član lovačkog društva J. Z.. Po zapažanju lovočuvara
lovačkog društva J. Z. i snimkama, vidjeli su da oni imaju improvizirane čeke
za visoku divljač i hranilišta.

33. Na osnovi pregleda predmetne prijave sud smatra utvrđenim da lovačko
društvo J. Z. kao i predsjednik lovačkog društva koji je u to vrijeme bio 1.
tuženik, ne optužuju izravno tužitelja već isključivo zahtijevaju da lovni inspektor
provjeri informacije jer, kako to tvrdi 1. tuženik, te informacije su zahtijevali od H.
š. u N. ali im na to pitanje nije odgovoreno.

34. Iz izvršenog uvida u predmetni spis lovno-šumarske inspekcije, razvidno je
da je postavljena "čeka" na prostoru kojim gospodare H. š. a koja je po
dopisu H. š.udu od 10.11.2022. (list spisa 110) uklonjena temeljem naloga
lovnog inspektora M. Š. dana 8. travnja 2021. jer je kao takva postavljena
u državnom lovištu L.-G., odjel 126 na nezakonit način.

35. Dakle, sud ne vidi nikakvo protupravno ponašanje 1. i 2. tuženika prema
tužitelju već 1. tuženik kao predsjednik lovačkog društva postupajući sukladno Statutu
lovačkog društva i sukladno odredbi čl. 27 i 28, je imao pravo i obvezu u najboljem
interesu za lovačko društvo spriječiti odlazak njihovih članova lovačkog društva u
državno lovište ukoliko za to nemaju odobrenja.

36. Iz predmetnog spisa lovno šumarske inspekcije nigdje se ne navodi da 1. i

2. tuženici izravno tvrde da je tužitelj lovio u državnom lovištu te da je on postavio
navedenu "čeku" već isključivo traže da se izvrše provjere po državnom inspektoru koji
je jedini ovlašten za takvo postupanje, te da nakon toga dostavi zaključak o utvrđenom
činjeničnom stanju kako bi lovačko društvo moglo poduzimati eventualne mjere protiv
članova lovačkog društva ukoliko se utvrdi njihovo protuzakonito postupanje kao
članova društva.

18

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

37. Dakle, po ocjeni suda u postupcima 1. i 2. tuženika nema niti protupravnosti,
niti namjere (krivnje) da bi nanijeli bilo kakvu štetu tužitelju, a posebno nema namjere
da se tužitelju povrijedi dostojanstvo, ugled i čast, a što su bitne pretpostavke (uz
postojanje i drugih zakonom propisanih pretpostavki) da bi tužitelj imao pravo od
tuženika potraživati naknadu neimovinske štete.

38. Sud u cijelosti prihvaća iskaz 1. tuženika iz kojeg je razvidno da nije kao
predsjednik lovačkog društva nastupao prema tužitelju s namjerom da mu se za nešto
osvećuje. 1. tuženik kao predsjednik 2. tuženika postupao je isključivo u ulozi
predsjednika lovačkog društva koji je sukladno Statutu lovačkog društva dužan štititi
interese lovačkoga društva, bez ikakve namjere da se tužitelju pričinjava bilo kakva
neimovinska šteta. To i stoga što je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da sve
odluke koje je lovačko društvo donosilo su donijete na izvršnom odboru te skupštinama
lovačkog društva koje su kao takve od članova lovačkog društva bile prihvaćane pa i
u odnosu na tužitelja.

39. Osim toga, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je protupravno
postavljena "čeka" u državnom lovištu i da je u tom prostoru hranjena divljač.
Inspekcijskim nadzorom po lovno šumarskom inspektoru utvrđene su i pojedine
nepravilnosti zbog kojih je lovno šumarski inspektor podnio tri optužna prijedloga protiv

2. tuženika povodom kojih je u tijeku postupak kod Općinskog suda u Osijeku,
Prekršajnog odjela u Valpovu koji postupci nisu u izravnoj vezi s predmetnom tužbom
i tužbenim zahtjevom tužitelja već s redovnim obavljanjem poslova od strane 2.
tuženika.

40. Isto tako za napomenuti je da predmetni spis Policijske postaje Belišće se
odnosi isključivo na postupak provjere zdravstvene sposobnosti tužitelja za držanje i
nošenje oružja kao i njegov zahtjev za vršenjem uvida u predmetni policijski spis
povodom čega su donijete navedene odluke u upravnom postupku koje prileže tom
spisu.

41. Osim toga sud prihvaća navode 1. i 2. tuženika da sve da su 1. i 2. tuženici
izvršili povredu prava osobnosti tužitelja, a što nisu, tužitelj tijekom postupka nije
dokazao da je trpio intenzivne duševne boli izazvane povredom časti i ugleda, koje su
se manifestirale u vidu uzrujanosti, uznemirenosti, nesanice, ogorčenosti, osjećaja
snažnog psihičkog pritiska i stalno prisutne napetosti“. Naime, s pravom 1. i 2. tuženici
prigovaraju takvom stavu tužitelja jer iz samog iskaza tužitelja utvrđeno je da se osjeća
zdrav jer je bio podvrgnut izvanrednom liječničkom pregledu radi provjere zdravstvene
sposobnosti za držanje i nošenje oružja. Tužitelj je, naime, u svom iskazu naveo da ne
osjeća psihičke probleme a nije želio odgovoriti na pitanje suca da li osjeća
uznemirenost, uzrujanost, nesanice navodeći da nema psihičke bolesti i poremećaje
te da se ne osjeća psihički bolestan ali da je trpio duševne boli navedene u tužbi.

42. Upravo iz ovakvih navoda tužitelja jasno proizlazi da ukoliko bi trpio takve
psihičke boli i stalnu prisutnost napetosti tada bi bila upitna njegova zdravstvena
sposobnost za dobivanje dozvole za držanje i nošenje oružja koje mu nije oduzeta.

43. Dakle, kako to 1. i 2. tuženici s pravom tvrde tužitelj nije dokazao niti da je pretrpio navedene duševne boli opisane kao pod točkom 3 predmetne tužbe a što je

19

Poslovni broj: 66 Pn-209/2021-43

trebalo biti utvrđeno provođenjem adekvatnog medicinskog vještačenja, što nije
učinjeno.

44. Kako dakle tužitelj tijekom postupka nije dokazano da su 1. i 2. tuženici s
namjerom neistinito naveli okolnosti o protupravnom postupanju tužitelja podnošenjem
prijave Državnom inspektoratu niti je tužitelj tijekom postupka dokazao da je pretrpio
navedenu imovinsku štetu, sud je tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao
neosnovanim odbio.

45. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka Marija Šimunović jer je
tužitelj odustao od njegovog saslušavanja.

46. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. u svezi
čl. 155. ZPP-a.

47. Tuženiku koji je ovu parnicu dobio u cijelosti priznati su zahtijevani troškovi
postupka u iznosu od 1.861,42 € / 14.024,87 kn3 koji se sastoje i to: iznosa od 218,99
€ / 1.649,98 kn² na ime odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. i Tbr. 36/1. Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14.,
107/15. i 37/22., dalje Tarife), dva iznosa od po 218,99 € / 1.649,98 kn² na ime sastava
podneska po punomoćniku od 12.3.2022. i 4.4.2022. po Tbr. 8/1. i Tbr. 36/1. Tarife,
pet iznosa od po 218,99 € / 1.649,98 kn² na ime pristupa punomoćnika na ročišta
održana 18.3.2022., 12.5.2022., 21.9.2022., 4.11.2022. i 22.12.2022. po Tbr. 9/1. i Tbr.
36/1. Tarife te iznosa od 109,50 € / 825,03 kn² na ime pristupa punomoćnika na ročište
za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, koji su u skladu s važećom Tarifom.

48. Slijedom svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 18. siječnja 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom
Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri
primjerka pismeno putem ovog suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. 1. i 2. tuženika

3 Fiksni tečaj konverzije 7,53450