Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-19/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. S. iz Z., zastupanog po A. B., odvjetnici u odvjetničkom društvu B. & L. j.t.d. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., zastupanog po S. T., voditelju službe, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-996/22-11 od 24. listopada 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-996/22-11 od 24. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa UP/II-410-20/21-01/661, urbroj: 513-04-22-2 od 3. veljače 2022. godine, kao i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Č., klasa: UP/I-410-20/2021-001/00391, urbroj: 513-007-01-02-2021-0003 od 19. svibnja 2021. godine te je tuženiku naloženo da u roku od 30 dana naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna/829,52 eura.
2. Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje u tekstu: ZUS).
3. Tuženik u žalbi u bitnom ponavlja navode odgovora na tužbu te ističe kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da između tužitelja i D. R. je došlo do prometa nekretnina pri čemu je tužitelj darovanjem stekao nekretninu koja je bila predmet oporezivanja. Sud je također utvrdio da tužitelj i svjedok D. R. svakako više od tri godine prije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, žive u životnoj zajednici koja ima sva obilježja neformalnog životnog partnerstva temeljem čega je poništio osporena rješenja tuženika i tužitelja oslobodio plaćanja poreza na promet nekretnina. Tuženik ističe da neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istoga spola, koji nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. Neformalno životno partnerstvo koje ispunjava zakonom propisane pretpostavke, stvara osobne i imovinske učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o životnom partnerstvu u području osobnih prava, odnosa vezanih uz djecu i imovinskih odnosa životnih partnera. Tuženik je mišljenja da u provedenom postupku ipak nije nedvojbeno dokazano postojanje neformalnog partnerstva. Za navesti je da uvidom u porezni spis proizlazi da je u dokaznom postupku porezno tijelo izvršilo uvid u registar životnog partnerstva, te je utvrdilo da ugovorne stranke u njemu nisu evidentirane te je stoga tuženik mišljenja da tužitelj mora ishoditi neki formalni upis da bi ostvario pravo na porezno oslobođenje, tako da nije bilo osnove za poništenje osporenih rješenja. Smatra da je sud predmetnu presudu donio temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava radi čega predlaže da Visoki upravni sud donese presudu kojom će poništiti u cijelosti presudu Upravnog suda u Zagrebu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tuženika, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a pa nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo do neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanim odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
7. Prema mišljenju ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te poništio osporena rješenja tuženika, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a). Na osnovi svih navedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj Sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje. Prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije nedvojbeno dokazao postojanje neformalnog partnerstva između tužitelja i njegovog partnera, ovaj Sud nije prihvatio jer je prvostupanjski sud izveo dokaze kojima tužitelj dokazuje neformalno životno partnerstvo i to uvidom u izjavu o neformalnom životnom partnerstvu od 5. svibnja 2021. godine, uvid u obavijest Ministartva unutarnjih poslova, Policijske uprave Z. od 22. rujna 2022. godine o provjeri adrese stanovanja tužitelja i D. R., ugovor o iznajmljivanju stana koji su tužitelj i njegov partner sklopili dana 5. prosinca 2017. godine, te za vrijeme trajanja upravnog spora saslušao tužitelja i svjedoka D. R., te je na temelju svih tako izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da se radi o potvrdi dugogodišnje zajednice života, a time su se stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 15. točka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, odnosno članka 15. stavak 1. Općeg poreznog zakona za oslobođenje tužitelja od plaćanja poreza na promet nekretnina.
9. Temeljem svega iznijetog ovaj Sud je ocijenio da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 18. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.