Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3647/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. P. d.o.o., R., zastupanog po opunomoćeniku odvjetniku N. P., R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zabrane obavljanja djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-84/22-12 od 15. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-84/22-12 od 15. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/126, urbroj: 513-04-21-3 od 30. studenoga 2021. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda R., klasa: UP/I-01-/19-18/146, urbroj: 513-02-6005/29-20-18 od 4. siječnja 2021. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim se tužitelju privremeno zabranjuje obavljanje djelatnosti pobliže označenih u točki I. izreke. Točkom II. izreke određuje se da mjera zabrane obavljanja djelatnosti traje do otklanjanja nepravilnosti, a najkraće na rok od 30 dana od dana izdavanja rješenja, dok je točkom III. izreke određeno da će se mjera zabrane obavljanja djelatnosti izvršiti na drugi pogodan način.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Navodi kako je osporena presuda donesena uz povredu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima jer se u obrazloženju presude u najvećem dijelu spominju nezakonitosti u poslovanju trećih trgovačkih društava za koje se ističe da su poslovni partneri tužitelja, dok se ne daju konkretni razlozi iz kojih bih se zabrana poslovanja trebala primijeniti i u odnosu na tužitelja. Ističe da se obrazloženje presude ne reflektira na navod koji je u tužbi istaknuo, a to je da osporena rješenja javnopravnih tijela u izreci, baš kao i u obrazloženju, ne sadrže na koji bi to način tužitelj trebao otkloniti navodno utvrđene nepravilnosti kako bi mu se zabrana obavljanja djelatnosti ukinula. Smatra da taj nedostatak u utvrđenju činjeničnog stanja nije razmotren u postupku pred prvostupanjskim sudom jer obrazloženje presude ne sadrži obrazloženje iz kojeg konkretno proizlazi da bi tužitelj bio povezana osoba s trećim trgovačkim društvima, osim da su imali sjedište na istoj adresi i da s njima posluje. U osporenoj presudi ne navode se njegove radnje koje imaju obilježja zlouporabe prava u kretanju ili raspolaganju predmetima oporezivanja. Stoga, ostaje kod svojih ranije istaknutih navoda koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, uz pozivanje na primjenu odredbe članka 108. i 124. Zakona o trošarinama, iz kojih nedvojbeno proizlazi kako činjenično stanje mora biti utvrđeno na razini izvjesnosti, a što podrazumijeva da je stupanj pouzdanosti i sigurnosti o postojanju relevantnih činjenica na takvoj razini da isključuje sumnju u pravilnost izvedenog zaključka, dok u konkretnom slučaju postupak nije proveden na taj način. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači presudu Upravnog suda u Rijeci, poništi rješenja javnopravnih tijela i prizna troškove zastupanja, uvećane za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu kojim je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud održao je raspravu čime je u smislu članka 6. ZUS-a strankama omogućio da se izjasne o svim zahtjevima i navodima drugih strana te o činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i upravnom sporu, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i valjanu primjenu materijalnog prava, osnovano odbio tužbeni zahtjev, te je presuda dostatno obrazložena, kako to i nalaže odredba članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-243/20-8 od 17. svibnja 2020. poništeno ranije drugostupanjsko rješenje od 30. prosinca 2019. i prvostupanjsko rješenje od 1. travnja 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ocjenjujući pravilnost i zakonitost rješenja javnopravnih tijela donesenih u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenja javnopravnih tijela, da činjenice utvrđene u tijeku nadzora koji se provodio nad tužiteljem upućuju na osnovanost zaključka da u načinu na koji tužitelj obavlja djelatnost posredovanja u trgovanju energentima postoje obilježja zlouporabe prava iz članka 124. stavka 1. Zakona o trošarinama.
9. Tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj obavlja djelatnost posredovanja u trgovanju s energentima na način da izdaje račune za obavljene konzultantske usluge trgovačkom društvu N. P. s.r.l., I., a računi koje tužitelj izdaje za obavljene poslove posredništva temelje se na obračunu u iznosu od 0,005 eura za svaku litru prodanog energenta kupcima temeljem posredovanja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj od osnivanja u ožujku 2017., pa sve do travnja 2019. imao sjedište i obavljao djelatnost na adresi R., temeljem ugovora o najmu, da je u poslovnom odnosu s trgovačkim društvima DP O. E. d.o.o. i M.D. t. & c. d.o.o. temeljem ugovora o podzakupu stana, koji se nalazi na istoj adresi, na kojoj adresi je bilo i sjedište navedenih trgovačkih društava. Nadzorom kod tužitelja utvrđeno je, da tužitelj u obavljanju djelatnosti posredovanja u trgovanju energentima koji su u sustavu odgode plaćanja trošarine, koristi isti model poslovanja kao i povezane osobe, naprijed navedena trgovačka društva, a nad kojima je nadzorom poslovanja utvrđeno postojanje prijevarnih radnji vezanih uz obračun i plaćanje trošarina i poreza na dodanu vrijednost odnosno utvrđeno je da su bila dio organiziranog lanca u kojima se trgovanje trošarinskim energentima odvijalo na temelju fiktivne poslovne dokumentacije i s fiktivnim tvrtkama, a u kojima se kao krajnji korisnik pojavljuje trgovačko društvo N. P. s.r.l. I.
10. Prvostupanjski je sud imajući na umu mjerodavne odredbe Zakona o trošarinama na koje se i pozvao u obrazloženju osporenog rješenja, zaključio da su utvrđenja javnopravnim tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je dostatno obrazložio da je utemeljen zaključak javnopravnih tijela da su tužitelj i navedena trgovačka društva povezane osobe u smislu odredbe članka 49. stavka 1. točke 4. Općeg poreznog zakona, budući da posluju s istim klijentima, da su u poslovnom odnosu temeljem ugovora o podzakupu te da imaju isto sjedište, a djelatnost obavljaju koristeći iste prostorije.
12. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tužitelja su bez utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, budući da je provedenim nadzorom, a temeljem navedenih činjenica utvrđeno postojanje vjerojatnosti zlouporabe prava u kretanju energentima u poslovanju posredovanja koje obavlja tužitelj, slijedom čega je radi onemogućavanja počinjenja poreznih prijevara tužitelju sukladno odredbama članka 108. stavka 10. točke 2. i 3. Zakona o trošarinama privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti. Nadalje, suprotno navodima tužitelja proizlazi da se zaključak o zlouporabi prava u kretanju ili raspolaganju trošarinskih proizvodima temelji na odredbi članka 124. stavka 1., 2. i 3. Zakona o trošarinama odnosno na dovoljnoj razini izvjesnosti u nezakonito postupanje tužitelja. Mjera zabrane obavljanja navedene djelatnosti kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju temelji se na odredbama članka 108. stavka 1. i 2. Zakona o trošarinama pa je neosnovan i taj navod kojeg tužitelj ponavlja i u žalbi. Ujedno se ističe da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju tijekom provedenog upravnog postupka omogućeno da sudjeluje u postupku i očituje se na sve okolnosti vezane za njegovo poslovanje pa se otklanja kao neosnovan i taj navod.
13. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 18. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.