- 1 -              Poslovni broj: Usž-2870/22-2

                           

Poslovni broj: Usž-2870/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliske predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. J. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. G.& V. Š. u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava na isplatu naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 Us I-3297/2020-3 od 4. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 Us I-3297/2020-3 od 4. svibnja 2022.

II.               Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-04/20-01/147, ur. broj: 338-01-06-05-20-02 od 2. studenog 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-04/20-01/306, ur. broj: 338-21-02-02-20-2 od 14. srpnja 2020.

III.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom u točki I. izreke poništeno je  rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-04/20-01/147, ur. broj: 338-01-06-05-20-02 od 2. studenog 2020. U točki II. izreke poništeno je  rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-04/20-01/306, ur. broj: 338-21-02-02-20-2 od 14. srpnja 2020. U točki III. izreke tužitelju je priznato pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koja je započela 1. studenog 2014., za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 21. svibnja 2016., za pokojnu B. J., na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U točki IV. naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana donese rješenje o visini i isplati naknade tužitelju. U točki V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana. 

2.              Rješenjem tuženika od 2. studenog 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja od 14. srpnja 2020., kojim je u ponovljenom postupku odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za pokojnu suprugu B. J., za vrijeme njezine privremene nesposobnosti za rad koja je započela 1. studenog 2014., za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 21. svibnja 2016., a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3.      Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi citira odredbe članaka 6., 132. i 133. Zakona  o obveznom zdravstvenom osiguranju i članaka 46. i 49. stavka 6. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te iznosi tijek rješavanja ove upravne stvari u upravnom postupku.  Predlaže da se usvoji žalba i poništi prvostupanjska presuda. 

4.              Tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.

5.               Žalba je osnovana.

6.               Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o  upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.. 29/17. i 110/21.; dalje:  ZUS), ovaj Sud nalazi da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7.               Činjenično stanje u predmetnom slučaju nije sporno. Prema podacima evidencije osiguranih osoba Zavoda supruga tužitelja pok. B. J. bila je u vremenu od 10. svibnja 2001. do 21. svibnja 2016. obvezno zdravstveno osigurana sukladno odredbi članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Narodne novine, 80/13., 137/13. i 98/19.-dalje ZOZO-a) kao nositelj obrta za trgovinu i usluge K. T.

8.               Nadalje je nesporno da je bila privremeno nesposobna za rad od 1. studenog 2014. do 21. svibnja 2016. kada je preminula, a da joj se od 13. prosinca 2014. odnosno 43.-eg dana privremene nesposobnosti za rad do 30. studenog 2015. isplaćivala naknada plaće na teret obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 46. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 49/14., 51/14. – dalje: Pravilnik). Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da imenovana nije podnijela zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje privremene nesposobnosti od 1. prosinca 2015. do 21. svibnja 2016., već da je za navedeno razdoblje zahtjev podnio njen suprug, ovdje tužitelj 21. prosinca 2017. S obzirom da osiguranica nije podnijela zahtjev za isplatu za života tuženik je odbio zahtjev ocjenjujući da se ne radi o naslijeđenom novčanom potraživanju u smislu članka 6. stavka 2. ZOZO-a.

9.               Prvostupanjski sud, protivno tuženiku smatra da su ispunjeni uvjeti propisani navedenom odredbom članka 6. stavka 2. ZOZO-a, uz obrazloženje da se radi o pravu pok. B. J. na novčana primanja koja su dospjela za isplatu (svakog 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec), a ostala su joj neisplaćena zbog smrti, iz čega jasno proizlazi da se radi o nasljedivom pravu koje prelazi na tužitelja kao njezinog nasljednika. Navodi da je tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-4529/16 broj: UPP/OS-44/16 od 27. prosinca 2016. utvrđen jedinim nasljednikom te je naslijedio vlasništvo obrta K. T., pa ocjenjuje da kao nasljednik ima pravo zahtijevati od tuženika isplatu novčanih primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti imenovane.

10.                Odredbom članka 6. stavka 1a. ZOZO-a propisano je da se prava i obveze koje pripadaju osiguranim osobama iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona ne mogu prenositi na druge osobe niti se mogu nasljeđivati, a stavkom 2. da se iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, nasljeđivati mogu prava na novčana primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti osigurane osobe.

11.               Osiguranik koji obavlja gospodarsku djelatnost odnosno samostalno u obliku zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost pravo na isplatu naknade plaće ostvaruje na osnovi podnesenog zahtjeva za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, kojem je u skladu s člankom 49. stavkom 6. Pravilnika obvezan priložiti izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad te dokaz da je podmirio sve dospjele obveze doprinosa.

12.               Odredbom članka 132. stavka 3. ZOZO-a propisano je da osiguraniku iz

članka 7. stavka 1. točaka 3.,4.,6.,8.,9.,20. i 25. i članka 51. zahtjev za isplatu naknade plaće dospijeva 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec.

13.               Imajući u vidu citirane odredbe i činjenično stanje, ovaj Sud ne nalazi prihvatljivim stav prvostupanjskog suda.

14.               Iz odredbe članka 6. stavka 2. ZOZO-a proizlazi da su nasljediva samo dospjela novčana primanja. Stav prvostupanjskog suda da odredba članka 6. stavka 2. ZOZO-a kao uvjet za nasljeđivanje ne propisuje da je zahtjev za isplatu morala za života podnijeti osobno supruga tužitelja kao osiguranik nije pravilan, jer da bi se radilo o nasljedivim novčanim potraživanjima mora se raditi o dospjelim potraživanjima, a dospjelost se sukladno citiranim odredbama veže uz postojanje zahtjeva za isplatu koji podnosi osiguranik iz članka 7. stavka 1. točke 6. ZOZO-a. Rješenje o nasljeđivanju u kojem je naslijedio obrt ne čini tužitelja osiguranikom aktivno legitimiranim za podnošenje zahtjeva.

15.               Stoga je pogrešno prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev i priznao tužitelju traženo pravo.

16.               Napominje se da su u predmetnom slučaju rješenja tuženika donesena u ponovnom postupku nakon ranije presude prvostupanjskog suda poslovni broj 32 UsI-4125/18-9 od 5. lipnja 2020., a Visoki upravni sud Republike Hrvatske sukladno članku 66a. stavku 1. ZUS-a nije bio u mogućnosti ocjenjivati raniju prvostupanjsku presudu, s obzirom da je predmet bio prvi put vraćen tuženom tijelu na ponovni postupak.

17.               S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovog upravnog spora sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.

18.               Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2023.

 

                                                                                                                          

      Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.