1

Poslovni broj 3. P-191/2021-28

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Trg dr. F. Tuđmana 2
31400 Đakovo

 

Poslovni broj 3. P-191/2021-28

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. S., OIB: …, iz Đ., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z. o. u. D. Š., I. K., I. R. K. i I. J. iz O., protiv tuženika T. N. iz N., sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku M. B., odvjetniku iz Đ., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. prosinca 2022. godine, u prisutnosti tužitelja, njegova punomoćnika, i privremenog zastupnika tuženika, dana 18. siječnja 2023. godine

 

p r e s u d i o j e

 

Utvrđuje se da je tužitelj R. S. iz Đ., OIB: … dosjelošću stekao pravo vlasništva na cijelom suvlasničkom dijelu (28/120 dijela) tuženika T. N. iz N., sada nepoznatog boravišta na nekretnini upisanoj u zk. ul. … k.o. Đ., kč. br. … u naravi kuća i dvorište u Đ. 277 čhv odnosno 996 m2, što je tuženik dužan priznati, te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijenit ova presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 19. svibnja 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženik upisan kao suvlasnik u 28/120 dijela nekretnine kč. br. … k.o. Đ.. Ističe da je tuženik sin pokojne J. N. od koje je tužitelj u prosincu 1993. godine kupio nekretninu kč. br. … k.o. Đ., u naravi kuću i dvorište u Đ.. Navedeni kupoprodajni ugovor se zagubio, a prodavateljica J. N. umrla 20. travnja 1994. godine. Iza nje je proveden ostavinski postupak a tuženik utvrđen njezinim nasljednikom, koji je ujedno i ovlaštenik prava na trajno korištenje nekretnine. Tužitelj je nakon kupnje nekretnine stupio u posjed, izvršio znatnu prenamjenu te je umjesto postojeće kuće sagradio poslovni objekt u čijem se posjedu nalazi do danas. U konačnici kako se smatra kvalificiranim posjednikom nekretnine u periodu dužem od 20 godina predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.

 

2. Kako je tuženik nepoznatog boravišta, tužitelj je već u tužbi predložio da mu se postavi privremeni zastupnik, pa kako se dostava tužbe na odgovor sa adrese naznačene u tužbi vratila neuručena, sud je Rješenjem P-191/2021-7 od 16. rujna 2021. godine tuženiku, kao osobi nepoznatog boravišta postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika M. B. iz Đ., o čemu je objavljen i Oglas u Narodnim novinama br. ….

 

3. Tuženik T. N. se po privremenom zastupniku protivio navodima iz tužbe.

 

4. U dokaznom postupku provedeni su svi predloženi dokazi, pročitan je izvadak iz zemljišne knjige (list 4 do 7 spisa), rješenje od 16. rujna 2021. godine (list od 17 do 20 spisa), oglas (list 22 spisa), potvrda o objavi u Narodnim novinama (list 27 do 32 spisa), rješenje o nasljeđivanju (listu 35 do 38 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 40 spisa), izvršen je uvid u spise ovog suda broj Z-7639/20, P-1251/15 i P-410/17, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje A. V..

 

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 58/93, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini, osnovan.

 

6. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu kč. br. … k.o. Đ. utvrđeno je da je tužitelj upisan vlasnikom u 83/120 dijela, tuženik 28/120 dijela te R. H. u 9/120 dijela. Nadalje, na suvlasničkom dijelu tuženika od 16/120 dijela u zemljišnoj knjizi upisano da je isti nepoznatog boravišta, te je predbilježeno pravo vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. rujna 2018. godine u korist tužitelja.

 

7. Tužitelj je tijekom postupka istaknuo da je u naravi riječ o nekretnini u Đ., te da nekretnina u katastru nosi oznake … i … k.o. Đ.. Položaj nekretnine utvrđen je iz Izvoda iz katastarskog plana.

 

8. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Splitu broj O-2440/2016 od 11. rujna 2017. godine i O-1980/18 od 27. listopada 2020. godine utvrđeno je da su nekretninu koja je predmet ovog postupka u 84/120 dijela (36/120 i 48/120), a iza pok. J. N. naslijedili A. V. u 2/3 dijela i T. N. u 1/3 dijela. Dakle tuženik u 28/120 dijela.

 

9. Uvidom u povijesni zk. izvadak utvrđeno je da su se pred ovim sudom vodili parnični postupci vezano za predmetnu nekretninu, pod brojem P-1521/15 i P-410/17. Uvidom u spis broj P-1521/15 (ranije P-1/14) utvrđeno je da je tužiteljica A. V. protiv tuženika R. H. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini kč. br. … te je postupak okončan presudom kojom je utvrđeno da je A. V. suvlasnik u 27/120 dijela, a da ostavina iza pok. J. N. čini 36/120 dijela nekretnine kč. br. … k.o. Đ., a tuženoj R. H. naloženo trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice i ostavine pok. J. N.. Nadalje tužbom od 13. travnja 2017. godine A. V. traži utvrđenje da je pok. J. N. građenjem stekla pravo vlasništva na kč. br. … k.o. Đ., na suvlasničkom dijelovima A. S. u 12/120 dijela, E. K. u 12/120 dijela, M. S. u 12/120 dijela, M. G. u 4/120 dijela, F. G. u 4/120 dijela i P. G. u 4/120 dijela. Po provedenom dokaznom postupku donesena je presuda broj P-410/17-23 od 24. siječnja 2018. godine kojom je utvrđeno da je pok. J. N. stekla pravo vlasništva u 48/120 dijela kč. br. … k.o. Đ., a tuženicima naloženo trpjeti upis prava vlasništva u korist ostavine pok. J. N.. Stoga, a nakon donošenja navedenih presuda, te nakon što je nekretnina upisana kao ostavina pok. J. N. proveden je iza iste ostavinski postupak u kojem je između ostalog 1/3 dijela (28/120) naslijedio T. N..

 

10. Nadalje, u predmetu P-410/17 proveden je i očevid na licu mjesta u Đ., te je utvrđeno da se na nekretnini nalazi prizemna poslovna zgrada – skladište novije gradnje.

 

11. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je od J. N. 1993. godine kupio nekretninu kč.br. …, k.o. Đ., a što je u naravi bila stara kuća u …. S pokojnom J. N. je sklopio pisani kupoprodajni ugovor, u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, te ušao u posjed nekretnine. Stara kuća je srušena te na istom mjestu sagrađena hala, skladište. No, ugovor o kupoprodaji nikada nije podnio na upis zemljišno knjižnom odjelu jer je isti zagubljen. U međuvremenu, ubrzo nakon sklapanja ugovora, J. N. je umrla, a naslijedili su je njezina djeca A. V. i T. N.. S A. V. je bio u kontaktu vezano za upis prava vlasništva na nekretnini, no kako je njezin brat T. N. nepoznatog boravišta nije našao drugog načina za upis prava vlasništva, nego podnijeti tužbu. Od kupnje nekretnine 1993. godine pa do sada nikada ga nitko u posjedu nije smetao niti mu osporavao pravo na posjed. Nakon što mu je predočen izvod iz katastarskog plana, potvrđuje položaj kupljene nekretnine, a na kojoj je sada sagrađena hala, skladište. Dodatno je naglasio da je pri kupnji nekretnine imao 18 godina, te je njegov otac rješavao većinu toga oko sređivanja zemljišnoknjižnog stanja, a pok. J. N., po njegovom nalogu i u dogovoru s njim i njegovim ocem ishodila i građevinsku dozvolu na spornoj nekretnini. Naknadno je sklopljen i kupoprodajni ugovor koji dijelom i zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja nije mogao biti proveden.

 

12. Svjedokinja A. V. saslušana zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Š. potvrdila je da je tuženik T. N. njezin brat koji je davno otišao u inozemstvo te od 1985. godine nema nikakvih saznanja o njemu. Kuća koja je predmet ovog postupka bila je u vlasništvu njezine majke koja je 1993. godine istu prodala R. S., koji joj je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Tužitelja je upoznala nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, te joj je poznato da je isti odmah po zaključenju ugovora s njezinom majkom, stupio u posjed nekretnine, srušio postojeću kuću i sagradio novu. Od 1993. godine tužitelj je u posjedu nekretnine i nikada nitko nije dovodio u pitanje njegovo pravo vlasništva. Nakon što je njezina majka prodala nekretninu poslala je bratu, tuženiku, na tada poznatu adresu sve dokumente o kupoprodaji, no sve se vratilo neuručeno. Kako je ugovor s njenom majkom zagubljen s tužiteljem je sačinila ugovor novijeg datuma te mu potvrdila da je njezina prednica tužitelju prodala nekretninu, a iz razloga kako bi on mogao upisati svoje pravo vlasništva.

 

13. Sud cijeni istinitim iskaze tužitelja, kao i svjedokinje A. V. jer su dani uvjerljivo, logično, te su skladni materijalnoj dokumentaciji u spisu, odnosno zemljišnoknjižnom stanju iz kojeg proizlazi da je tuženik upisan vlasnikom nekretnina u 28/120 dijela. Tuženik je u tom omjeru upisan vlasnikom temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. majke, J. N., koja je nekretninu za života prodala tužitelju. Svjedokinja A. V., također kći pok. J. N., te sestra tuženika T. N. u cijelosti potvrđuje tužiteljev iskaz da je njezina majka nekretninu 1993. godine prodala tužitelju, kada joj je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu, te od kada nekretninu posjeduje. Osobno, radi navedenog ista ne spori tužitelju pravo vlasništva na nekretnini, radi čega je u odnosu na dio koji se vodio na njezinu imenu, a kako proizlazi iz njezina iskaza, s tužiteljem sklopila kupoprodajni ugovor, obzirom je onaj sklopljen s njezinom majkom zagubljen. Tužitelja od kupnje nekretnine, te ulaska u posjed nikada nitko nije smetao u posjedu, niti mu osporavao pravo na posjed.

 

14. Nadalje, prodavateljica J. N., kako proizlazi iz predmeta ovog suda broj P-410/17 i 1251/2015 nije u cijelosti bila upisana vlasnicom, no naknadno je temeljem utvrđenja iz navedenih parničnih postupaka utvrđeno da je vlasnica istih, te radi čega je nekretnina upisana kao ostavina iza pok. J. N., te kao takva raspoređena u ostavinskom postupku. No, činjenica da je pok. J. N. nekretninu za života prodala tužitelju utvrđena je iz iskaza svjedokinje A. V., njezine kćeri, koja u cijelosti potvrđuje navode tužitelja o isplati kupoprodajne cijene i ulasku u posjed nekretnine prilikom kupoprodaje 1993. godine. Stoga, sud zaključuje da je tužitelj s izvanknjižnim vlasnicima nekretnine sklopio ugovor o kupoprodaji, isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed nekretnine 1993. godine. Ne ulazeći u valjanost sklopljenog kupoprodajnog ugovora, sud u konkretnom slučaju cijeni samo činjenicu da je tužiteljev posjed nekretnine zakonit (čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV), jer je tužitelj 1993. godine stekao posjed temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora od ranijih vlasnika nekretnine. Osim toga, tužiteljev je posjed istinit (čl. 18. st. 2. ZV) jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, kao i pošten (čl. 18. st. 3. ZV). Naime, poštenje posjeda se presumira, a tuženik u ovom postupku ni ne osporava poštenje tužiteljeva posjeda. Stoga, sud je stava, da je tužitelj posjednik nekretnine kč. br. … k.o. Đ. od 1993. godine, koji mu posjed nikada nitko nije smetao, niti mu osporavao pravo na posjed.

 

15. U skladu s čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Nadalje, čl. 159. st. 2. ZV propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Uvažavajući činjenice da je tužitelj samostalan posjednik nekretnine kč. br. … k.o. Đ. od 1993. godine, koji je posjed zakonit, nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja (istinit posjed), to se tužitelj od stupanja u posjed opravdano smatra vlasnikom nekretnine (savjestan posjed), sud smatra ispunjenim pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, radi čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, te odlučio kao u izreci presude.

 

16. Niti jedna od stranaka nije tražila trošak postupka, radi čega sud o istom nije niti odlučivao.

 

U Đakovu, dana 18. siječnja 2023. godine

 

                                                                                       Sutkinja:

                                                                                       Anđela Bošković Rajković, v.r.

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana uručenja ove presude.

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po privremenom zastupniku

3. Po pravomoćnosti Poreznoj upravi