1                                70  Ovr-48/2020-57

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

Broj: 70 Ovr-48/2020-57

      R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Renati Kuna, u ovršnom predmetu  ovrhovoditelja E. & S. B. d.d., OIB: ..., zastupani po punomoćniku T. Z., odvjetniku u O. d. Z. i p. d.o.o., protiv 1. ovršenice V. B., OIB: ... i 2. ovršenika T. B., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, dana 18. siječnja 2023.,

r i j e š i o j e

Odgađa se ovrha u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, koja se vodi kod ovog suda pod brojem ....

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja ovaj sud je donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika pod broj Ovr-48/2020-2 dana 21. siječnja 2020., na temelju ovršne isprave Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran kod javnog bilježnika L. P. iz O. br. ... i Aneksa broj 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je solemniziran kod javnog bilježnika M. P. iz O. br. ..., radi naplate novčane tražbine.

2. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11.3.2022. usvojen zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrže li potrošački ugovori nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, te je stoga ovaj sud zakazao ročište radi preispitivanja sadrži li potrošački ugovor ništetne odredbe.

3. Na ročištu održanoma dana 26. svibnja 2022.g., punomoćnik I i II ovršenika je u bitnome naveo da ovršenici ne žele ostati vezanim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu koji je osnovom rješenja o ovrsi jer su te ugovorne odredbe ništetne, te predlaže odgodu ovog ovršnog postupka.

4. Ovrhovoditelj po punomoćniku u bitnome ističe kako s ovršenicima nije spreman ići u dogovor, te smatra da su sve ugovorne odredbe pravilne i zakonite.

5. Dakle, nije sporno da je ovršna isprava u ovom predmetu potrošački ugovor, koji je sastavni dio Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, te da su ovršenici pokrenuli postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, na temelju kojeg ovrhovoditelj predlaže ovrhu, i da se postupak vodi kod ovoga suda pod br. ..., te da su ovršenici podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe. 

6. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirani privatne isprave i sl), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

7. Dakle, sudovi koji postupaju po među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima, solemniziranim privatnim ispravama koje proizlazi iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtjeva pravo Europske unije.

8. U tom smislu ukazuje se na pravno shvaćanje koju je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/2018 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019) po kojom su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržajne u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru), nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

9. Sukladno zaključku usvojenom na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. S tim u vezi, prvostupanjski sud ima mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, s time da mora potrošače izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti, te ako se potrošač ne očituje, to se ne može smatrati izjavom o odricanju od zaštite. Pri tome, ako je sud u sumnji da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, isti će uputiti ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, te odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči je li ovrha dopuštena. Ovaj zaključak ističe se iz razloga jer ukazuje na značaj prava potrošača u današnjem društvu odnosno jer ukazuje na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u skladu s takvim trendom zaštite jest i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi u situaciji kada ovršenik istovremeno vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu  temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo i temeljem kojeg i provodi ovrhu na ovršenikovoj nekretnini.

10. Kako u ovom predmetu nije sporno da su ovršenici već pokrenuli parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu koji je ovršna isprava, te kako su ovršenici podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe, valjalo je taj prijedlog usvojiti i odgoditi ovrhu do pravomoćne odluke o utvrđenju je li ovršna isprava ništetna.

11. Naime, iz pravnog stava presude Europskog suda broj C-407/18 o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (koja je implementirana u Zakon o zaštiti potrošača, Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19) proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu u takvom slučaju, mora ispitati jesu li odredbe u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti odgoditi zatraženu ovrhu. Dakle, u situaciji kada je ovršenik tj. potrošač već pokrenuo postupak radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu  koji predstavlja ovršnu ispravu i kada je vjerojatno da će ovrha na nekretnini biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost ugovora, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

12. Slijedom navedenog, slijedeći pravni stav iz presude EU C-407/18, ovršenica nije bila dužna u konkretnoj situaciji u smislu čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona

učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Europskog suda C-407/18 od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

13. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice. Kako su ovršenici ispunili pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65 st.1. t.4. Ovršnog zakona i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadljivoj ili nenadoknadivoj šteti, odlučeno je kao u izreci rješenja.

14. Naime, odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čije mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak šteta koja bi nastala provedbom ovrhe. U situaciji da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.

Osijek, 18. siječnja 2023.

                                                                                                                                         Sutkinja

                                                                                                                             Renata Kuna, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog Suda,  Županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju, po punom.
2. Ovršenicima, po punom.