Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3745/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i mr. sc. Mirjane Juričić članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o. S., kojeg zastupa član uprave J. R., zastupanog po opunomoćenici V. V., dipl. iur., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-1852/21-5 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-1852/21-5 od 10. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-336-02/21-01/9, urbroj: 443-01-17-01-21-2 od 10. ožujka 2021., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
3. Dalje u žalbi tužitelj posebno upire na primjenu mjerodavnih odredbi u svezi prodaje proizvoda po akcijskoj cijeni, a koju pravnu prazninu smatra da je otklonio sada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 19/22.) koji je detaljno regulirao posebne oblike prodaje, uključujući i akcijsku prodaju.
4. Nastavno u žalbi tužitelj upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora nisu bile na snazi odredbe navedenog Zakona o zaštiti potrošača koje bi opisano postupanje tužitelja (izmjene razdoblja redovitih i akcijskih cijena kraćih od 30 dana) zabranjivale, zbog čega posljedično tome nema ni povrede načela zakonitosti, a ni osnove za donošenje rješenja javnopravnih tijela.
5. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu te sam donese odgovarajuću presudu o predmetnoj stvari sukladno žalbenim navodima.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod navoda već istaknutih u osporenom rješenju, zaključujući da je opisanim ponašanjem tužitelj obavljao nepoštenu praksu i koristio zavaravajuće radnje u smislu tada važećih odredbi materijalnog prava, zbog čega je bilo osnove da se donese upravna mjera zabrane obavljanja nepoštene poslovne prakse.
7. Tuženik smatra da je pobijena presuda zakonita, a žalbeni navodi neosnovani, zbog čega predlaže da ovaj Sud žalbu tužitelja odbije.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitivanjem zakonitosti pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga i sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke.
10. Rješenjem tuženika od 10. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 30. prosinca 2020. kojim je tužitelju zabranjeno obavljanje poslovne prakse koja se smatra nepoštenom jer zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u odnosu na maloprodajnu cijenu proizvoda i to na način da za pobliže navedene proizvode ističe cijenu od 99,99kn i 39,99kn kao akcijsku cijenu, iako se ne radi o akcijskoj cijeni već o cijeni proizvoda u redovnoj prodaji.
11. Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužitelja u prodajnom objektu (supermarket P-292 na adresi M.c.-M.) proveden inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen zapisnik u kojem su utvrđene pobliže navedene nepravilnosti. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je tužitelj u navedenom prodajnom objektu oglašavao posebne oblike prodaje na način da bi prethodno povećavao cijene predmetnih proizvoda i tim postupanjem kod prosječnog potrošača stvarao privid mogućnosti ostvarivanja posebnih pogodnosti u odnosu na cijene tih proizvoda, ukoliko se odluči na kupnju upravo u naznačeno vrijeme, tj. da donese odluku o kupnji tih proizvoda koju inače ne bi donio, a da su cijene predmetnih proizvoda u nadziranom razdoblju kroz dva mjeseca četiri puta bile snižavane zbog oglašavanja posebnih oblika prodaje, a da su prodani samo po akcijskim cijenama. Stoga je tuženik zaključio da je tužitelj na opisani način obavljao nepoštenu poslovnu praksu i koristio se zavaravajućim radnjama u smislu članka 33. stavka 2. točke 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14., 110/15., i 14/19. – dalje: ZZP).
12. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
13. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pobliže primijenjene odredbe ZZP-a.
14. Naime, po uvidu u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je da je u kontinuitetu oglašavao posebne oblike prodaje na način da bi prethodno povećao cijene navedenih proizvoda, a prethodno tome svjesno povećavao njihovu maloprodajnu cijenu, na koji način je tužitelj stvarao privid određene pogodnosti u odnosu na maloprodajnu cijenu, a time zavarao prosječnoga potrošača i nepoštenom, zavaravajućom poslovnom praksom utjecao na donošenje odluke o kupnji koju potrošač inače ne bi donio. Na opisani način je tužitelj ostvario obilježja zavaravajuće nepoštene poslovne prakse iz članka 33. stavka 1. ZZP-a.
15. Prvostupanjski sud je u odnosu na tužbene prigovore u svezi dužine trajanja prodaje proizvoda "u redovnoj prodaji" prije oglašavanja prodaje proizvoda "po akcijskoj cijeni" ukazao na primjenu odredbe članka 5. stavka 1. točku 19. ZZP-a prema kojoj se od trgovca očekuje da se prema potrošačima odnosi s profesionalnom pažnjom, a to predstavlja standard strukovnih sposobnosti i stupanj pažnje za koje se razumno očekuje da će ih trgovac primjenjivati u odnosu s potrošačem, koji su u skladu s poštenom praksom i načelom savjesnosti i poštenja na području djelovanja trgovca, te da prilikom provođenja poslovnog oblika prodaje potrošačima ističe istinite informacije. Dakle, postupanje protivno navedenom standardu pravilno je ocijenjeno kao zabranjeno korištenje nepoštene poslovne prakse u smislu odredbi ZZP-a.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo te tužbeni zahtjev odbio uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
17. Žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijene presude, a dodaje se i da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u upravnom sporu, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a uz utvrđenja i zaključke koje prihvaća i ovaj Sud.
18. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog donesena pozivom na članka 79. stavak 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj spor izgubio u cijelosti.
19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 18. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.