- 1 -              Poslovni broj: Usž-3658/22-2

Poslovni broj: Usž-3658/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja P. V. p. d.o.o., V., kojeg zastupa opunomoćenica S. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. d.o.o., P., kojeg zastupa opunomoćenica L. D., odvjetnica u Z., radi prijave za registraciju žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2168/21-15 od 12. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2168/21-15 od 12. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, klasa: UP/I-381-04/18-010/0580, urbroj: 559-04/3-21-025/MP od 9. lipnja 2021. Točkom II odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 15.600,00 kn. Točkom III nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja na obavljenu prijavu za registraciju figurativnog žiga br: Z20180580A, P. C., podnositelja zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu.

3.              Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio razlikovne i dominantne dijelove znaka pa je pogrešno i utvrdio da među suprotstavljenim znakovima ne postoji vizualna sličnost, unatoč tome što prijavljeni znak u potpunosti preuzima dominantni i razlikovni verbalni element ranijih žigova (kod verbalnog žiga br: Z20101003, ujedno i jedini element). Pravilnom ocjenom vizualne sličnosti, smatra da je trebalo utvrditi da početna riječ prijavljenog znaka P.1 inkorporira verbalni dio žigova podnositelja prigovora u cijelosti odnosno podudara se s riječju P.2 u prvih pet slova i zadnjem slovu (P.1-P.2), dok se razlikuju samo u dodatku "IC" u sredini znaka, što znači da je početni, završni i sveukupni pretežni dio ovih riječi istovjetan. Navodi da je sud u presudi propustio utvrditi da među dominantnim verbalnim elementima suprotstavljenih znakova postoji samo mala razlika, koja se sastoji od dodatka dva slova u sredini prijavljenog znaka, a koja uopće ne utječe na smanjenje ukupne sličnosti znakova, tim više jer potrošači redovito nemaju mogućnost uvida u oba znaka istovremeno, već postupaju po sjećanju koje je u pravilu nesavršeno. Također, riječ P.1 otisnuta je puno većim slovima od riječi C. što dodatno govori u prilog tome da će upravo nju potrošači percipirati kao ključnu riječ tj. kao naziv proizvoda. Nadalje navodi da je sud pogrešno utvrdio i da postoji određeno podudaranje u izgovoru riječi P.2 i P.1, no da, zbog dodatnih verbalnih elemenata koje će javnost izgovarati u prijavljenom znaku, među prijavljenim znakovima postoji nizak stupanj auditivne sličnosti. Naime, tuženik i sud su pogrešno utvrdili da su P.2 te C. P. i G. verbalni elementi suprotstavljenih znakova koje će javnost izgovarati. Nadalje navodi da je pri ocjeni auditivne sličnosti, sud propustio utvrditi da se u auditivnom smislu, raniji žigovi podnositelja prigovora i riječ P.1 u prijavljenog znaku gotovo sasvim podudaraju, štoviše, riječi P.2 i P.1 imaju istovjetan ritam, intonaciju i naglasak riječi (na glasu "o") što je presudno kod procjene razine auditivne sličnosti. Ističe da je važno napomenuti da je kod prehrambenih proizvoda, a pogotovo mesnih proizvoda još uvijek uobičajeno usmeno naručivanje u trgovinama, čime sličnost u auditivnom smislu postoje još značajnija. Tužitelj također smatra da su tuženik i prvostupanjski sud pogrešno utvrdili i konceptualnu sličnost te su neispravno zaključili da su sukobljeni znakovi semantički različiti. Stoga, suprotno navodima iz presude smatra da među znakovima postoji vrlo visok stupanj sličnosti u vizualnom i auditivnom smislu te da bi ispravno utvrđeno činjenično stanje od strane tuženika i prvostupanjskog suda rezultiralo zaključkom da su sukobljeni znakovi konceptualno ne samo slični nego i istovjetni jer se odnose na isti, potrošačima dobro poznati pojam Panonske nizine te stoga gledajući u cjelini, među sukobljenim znakovima postoji puno viši stupanj sličnosti nego što je to utvrdio tuženik u rješenju i sud u presudi, a zbog čega je pogrešno i utvrđeno da ne postoji vjerojatnost  dovođenja javnosti u zabludu. Iz naprijed navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar te podredno ukine presudu i vrati je na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz određivanje naknade troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama.

4.              Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine". broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u dijelu kojim je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ovaj Sud nalazi da se osporena prvostupanjska presuda ne može ocijeniti nezakonitom iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8.              Prvostupanjski sud održao je raspravu čime je u smislu članka 6. ZUS-a strankama omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i upravnom sporu, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i valjanu primljenu materijalnog prava osnovano odbio tužbeni zahtjev te je presuda dostatno obrazložena kako to i nalaže odredba članka 60. stavka 4. ZUS-a.

9.              Odredbom članka 6. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.) propisano je da se na temelju podnesenog prigovora neće registrirati ni znak ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.

10.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik 29. lipnja 2018. u službenom glasniku Zavoda br. 13/18. objavio prijavu podnositelja G. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, za registraciju žiga br: Z20180580A, podnesenu za figurativni žig P. C. Nadalje proizlazi da je tužitelj podnio prigovor na navedenu objavu tvrdeći da je prijava za figurativni žig P. C. koja obuhvaća proizvode iz razreda 29. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (dalje: MKPU) slična njegovim ranijim žigovima Z20101003 (P.2) za proizvode iz razreda 29. MKPU-a i Z20131097 (P.2) za proizvode i usluge iz razreda 29., 30. i 35. MKPU-a 

11.              Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik ispitujući osnovanost prigovora ocjenjivao, postoji li s obzirom na sličnost proizvoda  te sličnost prijavljenog znaka  i registriranih  ranijih žigova vjerojatnost  dovođena javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s  ranijim žigom u smislu odredbe članka 6. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu.

12.   Ocjenjujući sličnost ranijih žigova i prijavljenog znaka, tuženik je naveo da je  riječ o sličnim proizvodima  iz razreda 29. MKPU-a (meso i mesne prerađevine, naročito kobasice). U odnosu na vizualnu sličnost obrazložio je, da se vizualno, raniji verbalni žig Z20101003 i prijavljeni  znak  djelomično  podudaraju u elementima P.2 i P.1, a razlikuju se u opisanim  verbalnim i figurativnim elementima  koji čine većinu sadržaja kasnijeg znaka te da se raniji figurativni žig Z20131097 dodatno razlikuje od prijavljenog znaka zbog svojih figurativnih elemenata, zbog čega među suprotstavljenim znakovima nije utvrđena vizualna sličnost. U odnosu na auditivnu sličnost smatra kako postoji određeno podudaranje u izgovoru riječi P.2  i P.1, no da zbog dodatnih verbalnih elemenata koje će javnost izgovarati u prijavljenom znaku, među suprotstavljenim znakovima postoji nizak stupanj auditivnih sličnosti. Što se tiče konceptualne sličnosti  ocjenjeno je kako pojam P.2 nema značenje kao ni pojam P.1, iako korijen tih riječi može asocirati na nekadašnje rimsku provinciju Panoniju, koja se djelom prostire i na teritoriju današnje Hrvatske, dok će riječ C. biti u javnosti prepoznata kao latinski pridjev hrvatski ili hrvatska, uzevši u obzir informiranost prosječnog potrošača predmetnog proizvoda. Osim toga je utvrđeno i da prijavljeni znak sadrži i niz dodatnih koncepata u prijavljenom znaku (primjerice salama, djevojka u narodnoj nošnji i dr.), zbog čega znakovi konceptualno nisu slični jer raniji figurativni znak sadrži koncept crvenog pika, simbola u igraćim kartama. Dakle, kako prijavljeni znak sadrži niz dodatnih koncepata ocjenjeno je da su konceptualno znakovi različiti.

13.               Slijedom svega navedenog proizlazi kako je tuženik utemeljeno zaključio, a što je prihvatio i prvostupanjski sud, da između ranijih žigova i prijavljenog znaka ne postoji sličnost u dovoljnoj mjeri za postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu, uključujući i vjerojatnost dovođenja u vezu znaka s ranijim žigovima bez obzira na istovjetnost proizvoda iz razreda 29. MKPU-a, a upravo zbog niza razlikovnih elemenata koje sadrži prijavljeni znak, u odnosu na ranije prijavljene žigove. Nadalje, tuženik je utvrdio razlikovnost i za pojam  C. jer nije izgledno da će prosječni potrošač takav pojam samostalno percipirati kao oznaku podrijetla proizvoda ili mjesta proizvodnje, a uzevši u obzir činjenicu da Republika Hrvatska kao zemljopisni pojam nije poznata u kategoriji relevantnih proizvoda čija zaštita se traži .

14.                 Prema ocjeni ovoga suda, a imajući na umu podatke spisa predmeta, posebno  izgled   ranijih   žigova  i prijavljenog  znaka koji prileže spisu predmeta i  u odnosu na njih dano detaljno obrazloženje, prvostupanjski sud je imao osnove ocijeniti zakonitim rješenje tuženika jer je doneseno temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

15.              Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe i na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

16.              S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu, 18. siječnja 2023.

                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                            mr.sc. Mirjana Juričić, v.r.