- 1 -

Broj: Ppž-6515/2021

 

                                              

Broj: Ppž-6515/2021

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Ž.K., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj  30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. Ž.K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 7. svibnja 2021., broj: 34 Pp J-918/2020-11, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. Ž.K. i potvrđuje   prvostupanjska presuda.

 

           II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. Ž.K. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 20 (dvadeset) eura/150,69 (sto pedeset kuna i šezdeset lipa)[1],  u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 7. svibnja 2021., broj: 34 Pp J-918/2020-11 proglašen je krivim okr. Ž.K. da je, na način činjenično opisan u t. I., II. i III. u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je za svaki prekršaj utvrđena novčana kazna u iznosu 563,11 kuna, što je protuvrijednost od 150 DEM i izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.689,33 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude. 

 

1.1.              Na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona od okrivljenika se po pravomoćnosti presude oduzimaju predmeti i to 3 transparenta pobliže opisana u t. V. u izreci pobijane presude.

 

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troška prvostupanjskog postupka.

 

2.              Protiv te presude okr. Ž.K. osobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede čl. 29., čl. 38. i čl. 42. Ustava te čl. 6. i 10. Europske konvencije.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Okrivljenik navodi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno, valjano obrazloženje o tome zbog čega sud smatra da su u postupanju okrivljenika ostvareni elementi prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te smatra da je osuđen isključivo na temelju navoda iznesenih u optužnom prijedlogu dok njegova obrana nije adekvatno cijenjena. Navodi da je doista pred zgradom Županijskog suda u Varaždinu držao transparente navedenog sadržaja, a koji su bili usmjereni kritici rada predsjednika Županijskog suda u Varaždinu za kojeg okrivljenik smatra da ne obnaša svoju sudačku dužnost na adekvatan način. Tijekom postupka detaljno je obrazložio motive i namjeru takvog postupanja i naglasio kako takve transparente ne smatra uvredljivim već su isti bili usmjereni propitkivanju opravdanosti imenovanja navedenog suca za predsjednika  Županijskog suda u Varaždinu i želio je potaknuti raspravu o profesionalnom radu navedenog suca. Okrivljenik se poziva na slobodu izražavanja koje je povezano sa pravom na slobodu okupljanja i prosvjeda i predstavlja ustavno i konvencijsko pravo te uključuje i pravo na izražavanje nezadovoljstva s funkcioniranjem sudbene vlasti i s tim u vezi ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava na ovom području. Sukladno tome, okrivljenik smatra da javne i političke osobe, uključujući i suce moraju biti spremne na kritiku ako je kritika povezana uz njihovu javnu funkciju i dužnost upravo zbog većeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti. Nadalje, okrivljenik smatra da je osuđen jer  je sud sasvim subjektivno smatrao sporni transparent uvredljivim, solidarizirajući se sa kolegom sucem ne uzimajući u obzir da se radi o osobi koja obnaša javnu dužnost, a oštećenik nije ni saslušan na okolnost da li se osjetio uvrijeđenim. Ističe da je predmetni postupak vođen prema odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji datira iz 1994. i sigurno nije usklađen sa suvremenim standardima zaštite na slobodu izražavanja te smatra da se radi o kažnjavanju verbalnog delikta, nije remetio javni red i mir već je mirno stajao na ulici sa transparentom, ni na koji način nije omatao rad suda niti uznemiravao druge građana. Stoga, u konkretnom slučaju nije se radilo o vrijeđanju službene osobe, već o izražavanju kritike na račun službene osobe u vezi s obnašanjem dužnosti te okrivljenik smatra da je sud osuđujući ga za navedeno djelo kao prekršaj u okviru Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6.               Ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, na koju se ukazuje žalbom, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji i zašto sud smatra da su u postupanju okrivljenika ostvareni elementi prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa se okrivljenik upućuje na razloge prvostupanjske presude izložene u odjeljku 4. pobijane presude, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. 

 

7.              Bit žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi pogrešne primjene materijalnog prava sastoji se u tome da okrivljenik smatra da djelo za koje se protiv njega vodi postupak i za koje je proglašen krivim, nije prekršaj. Ističe da je osuđen jer se kritički osvrnuo na rad Zdravka Pintarića, predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, te smatra da se u ovom predmetu sudi kao o verbalnom deliktu, koji više ne postoji. Okrivljenik smatra, okolnost što nastup, način prezentiranja i izražavanja kritike se moguće i može smatrati kontraverznom, ne može se automatski kvalificirati kao vrijeđanje te da bi zbog toga predstavljao prekršaj protiv javnog reda i mira.

 

8.               Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i okr. Ž.K. osnovano proglasio krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

9.               U ovom prekršajnom predmetu okrivljenik ne poriče objektivni učin prekršaja, već svoju prekršajnu odgovornost, smatrajući da postavljanjem transparenata sadržaja opisanih u izreci pobijane presude nije omalovažavao i vrijeđao Zdravka Pintarića, predsjednika Županijskog suda u Varaždinu.

 

10.              Radnja prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojim se ponižava ili vrijeđa državno tijelo, odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u Republici Hrvatskoj je na snazi, dio je važećih pravnih propisa koji se moraju poštivati i sudovi su ga dužni primjenjivati.

 

10.1.  U istaknutim transparentima okrivljenik navodi „ Zašto je kriminalac Pintarić Zdravko danas postao predsjednik Županijskog suda u VŽ, bravo sudačka mafijo, najjača mafijo“, „Da li je sudac Zdravko Pintarić dobio pare“, „Ako predsjednik Vrhovnog suda može suditi za novac, možeš i ti Pintariću, zar ne ???“.  Iz ovakvog sadržaja transparenata i po ocjeni ovog suda, neprijeporno je da je okrivljenik omalovažavao i vrijeđao predsjednika Županijskog suda u vezi s vršenjem službe.

 

10.2.    Okrivljenik u žalbi iznosi tvrdnju da su transparenti navedenog sadržaja bili usmjereni kritici rada predsjednika Županijskog suda u Varaždinu za kojeg smatra da ne obnaša svoju dužnost na adekvatan način, pozivajući se na slobodu izražavanja.

10.3.              Nesporno je kako su sloboda mišljenja i izražavanja zagarantirani brojnim dokumentima, između ostalih i Ustavom Republike Hrvatske te Europskom Konvencijom o ljudskim pravima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06; dalje: Konvencija). One predstavljaju temeljne ljudske slobode i osnove demokracije.                     Međutim, sloboda mišljenja i izražavanja ograničene su i to, između ostalog, i govorom vrijeđanja i omalovažavanja. Neprihvatljivo je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli, informacijama i njihovim širenjem na ponižavajući i uvredljiv način. Upotrebu takvog jezika u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značaja.

 

11.  Odredbom čl. 10. st. 2. Konvencije, čije je Republika Hrvatska država potpisnica, ograničava se sloboda izražavanja (sloboda mišljenja i sloboda primanja i širenja informacija i ideja bez uplitanja) onda kada je to nužno radi određenih interesa države, a između ostaloga i zaštite ugleda drugih, pri čemu eventualno sankcioniranje vrijeđanja i omalovažavanja koje se sastoji i u verbalnim, pogrdnim izrazima kojima se na uvredljiv način karakterizira službena osoba u obavljanju službene dužnosti, predstavlja legitiman cilj upravo radi zaštite dostojanstva drugih, čime se štite i temeljne vrijednosti demokratskog društva, a da se prekomjerno ne zadire u slobodu izražavanja. Stavom izraženom u spornim transparentima, po ocjeni ovog suda, jasno je izražena namjera vrijeđanja i omalovažavanja predsjednika suda.

 

12.               Okrivljenik ističe da je želio potaknuti raspravu o profesionalnom radu navedenog suca i načinu obnašanja sudačke dužnosti, međutim, ničim nije potkrijepio činjeničnu utemeljenost svog vrijednosnog suda te neosnovano smatra da je upotrebom izraza u navedenim transparentima konzumirao svoja ustavna i konvencijska prava na slobodu sloboda izražavanja. Navedeni sadržaj po ocjeni ovog suda predstavljaju omalovažavanje i vrijeđanje predsjednika suda u vezi obavljanja službenih poslova iz djelokruga njegovog rada te je, u konkretnom slučaju, radnja okrivljenika kao pravo na slobodu izražavanja u nerazmjeru u odnosu na interes zaštite ugleda i prava predsjednika suda. Ustavom je zajamčena sloboda izražavanja misli i govora, ali  ne onih misli i govora koji u sebi sadrže omalovažavanje i vrijeđanje određenih osoba prilikom ili u vezi vršenja službenih radnji, a što je u predmetnom slučaju okr. Ž.K. i činio isticanjem transparenata navedenih sadržaja.

 

13.              Dakle, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvih ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava ili vrijeđa drugog; službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Naime, treba postići pravičnu ravnoteža između zaštite slobode izražavanja kako je jamči čl. 10. st. 1. Konvencije s jedne strane, i zaštite ugleda drugih, s druge strane, kako to propisuje čl. 10. st. 2. Konvencije, a u demokratskom društvu pod načelom slobode izražavanja ne mogu se tolerirati uvredljivi i omalovažavajući izrazi.

 

14.              Iz navedenih razloga nije osnovana ni žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15.              Žaleći se zbog izrečene novčane kazne, okrivljenik smatra da je ista u nerazmjeru s činjenicom da okrivljenik nema apsolutno nikakvih primanja te je usmjerena isključivo tome da kod okrivljenika izazove efekt prestanka izražavanja mišljenja, što je u suprotnosti s temeljnim postavkama demokratskog društva.

15.1.   Razmatrajući odluku o pojedinačno utvrđenim novčanim kaznama i sukladno čl. 39. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, ukupno izrečenoj novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude stupio na snagu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.) i koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne.

 

15.2.              Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, ovaj drugostupanjski sud se rukovodio načelom konkretnosti, te podvodeći činjenično stanje u njegovoj cjelini pod oba zakona, utvrdio da u ovoj situaciji „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za počinitelja. Stoga,  cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da su novčane kazne u visini od po 563,11 kuna, a koje kazne su mu utvrđene prvostupanjskom presudom i sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, ukupna novčana kazna u iznosu 1.689,33 kuna, pravilno odmjerene, primjerene stupnju  krivnje okrivljenika, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

15.3. Naime, za prekršaj iz članka 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili alternativno kazna zatvora do 30 dana, dok je „novim“ Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, ili kazna zatvora do 30 dana. Stoga, utvrđene novčane kazne, predstavljaju prije svega blažu vrstu propisane kazne za počinjeni prekršaj, a novčane kazne u visini utvrđenoj po prvostupanjskom sudu za predmetne prekršaje, primjerene su i dostatne,  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu, a iz obrazloženja odluke o kazni razvidno je da je prvostupanjski sud vodio računa i o imovnom stanju okrivljenika, na koje se ukazuje žalbom. 

 

16. Ispitujući nadalje pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je ispitao i odluku o oduzimanju predmeta, te utvrdio da je sud istu valjano i argumentirano obrazložio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a okrivljenik u žalbi ne ističe niti jedan žalbeni navod u odnosu na  oduzimanje predmeta.

 

17.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 20 eura/150,69 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. Ž.K.

 

18.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 18. siječnja 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                    Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.