Poslovni broj: 6/1. P-171/2022-12

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

      Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-171/2022-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja C. S. d.o.o., K., (ranije: R.,), OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u R., protiv tuženika T. F. R. d.o.o., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u R., radi isplate 2.239,47 eura/16.873,25 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, 18. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-… od 25. ožujka 2020. kojeg je donio javni bilježnik, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 2.239,47 EUR (dvije tisuće dvjesto trideset devet eura i četrdeset sedam centi) / 16.873,25 HRK1 (šesnaest tisuća osamsto sedamdeset tri kune i dvadeset pet lipa) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koje teče na iznose od:

- 4.488,35 kuna od 4. rujna 2019. do isplate

- 6.230,18 kuna od 30. listopada 2019. do isplate

- 3.480,41 kuna od 16. studenoga 2019. do isplate

- 2.674,31 kuna od 18. prosinca 2019. do isplate

po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotna poena, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 256,94 EUR (dvjesto pedeset šest eura i devedeset četiri centa) / 1.935,91 HRK1 (tisuću devetsto trideset pet kuna i devedeset jedna lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2020. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

I.              1. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja od 2.239,47 EUR (dvije tisuće dvjesto trideset devet eura i četrdeset sedam centi) / 16.873,25 HRK1 (šesnaest tisuća osamsto sedamdeset tri kune i dvadeset pet lipa) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koje teče na iznose od:

- 4.488,35 kuna od 4. rujna 2019. do isplate

- 6.230,18 kuna od 30. listopada 2019. do isplate

- 3.480,41 kuna od 16. studenoga 2019. do isplate

- 2.674,31 kuna od 18. prosinca 2019. do isplate

po stopi od 8,30% godišnje do 31. prosinca 2019., od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotna poena, određuje se

 

p r e t h o d n a   m j e r a

 

zabrane svim bankama kod kojih tuženik/protivnik osiguranja ima otvoren račun da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika/protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, i to u visini tražbine iz točke I. izreke rješenja, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima tuženika, da se provede osiguranje na oročenim sredstvima tuženika, uključujući i kamate.

2.               Iznos novčanih sredstava tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika/protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

3.               Provedbom prethodne mjere tužitelj/predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4.              Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu istog rješenja.

5.               Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-171/2022.

6.               Provedba ove prethodne mjere povjerava se Financijskoj agenciji.

 

II.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 668,92 EUR (šesto šezdeset osam eura i devedeset dva centa) / 5.040,00 HRK1 (pet tisuća četrdeset kuna) u roku od 15 dana.

 

III.              Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 165,90 EUR (sto šezdeset pet eura i devedeset centi) / 1.250,00 HRK1 (tisuću dvjesto pedeset kuna).

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 24. ožujka 2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 16.873,25 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-… od 25. ožujka 2020. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu tuženik je pravovremeno podnio prigovor. U cijelosti osporava osnovu i visinu zahtjeva. Pobijano rješenje o ovrsi da nije zakonito jer ne sadrži sve podatke sukladno odredbi članka 39. Ovršnog zakona, uz prijedlog za ovrhu da su dostavljene preslike isprava temeljem kojih je donijeto rješenje, te da u svojoj evidenciji nema nepodmirenih potraživanja od strane ovrhovoditelja.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Povrv-56/2020-3 od 29. travnja 2020. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Taj se sud rješenjem poslovni broj Povrv-56/2020-6 od 25. svibnja 2020. oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom 21. travnja 2022.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Podneskom od 4. listopada 2022. (stranica 67-68 spisa) predložio je određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. S druge strane, tuženik nije u roku koji mu je sud odredio iznio sve činjenice i predložio dokaze za utvrđivanje tih činjenica, već je tek na ročištu od 6. prosinca 2022. istaknuo prigovor obujmu i kvaliteti po tužitelju izvršenih radova. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a) u povodu prigovora protiv platnog naloga pa je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (članak 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a). Budući stranke nisu u rješenju kojim je stavljeno van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika upozorene na sadržaj citiranih odredbi, ovaj je sud raspravnim rješenjem od 13. listopada 2022. pozvao tuženika da se u roku od 15 dana očituje na navode iz podneske tužitelja. Predmetno je rješenje tuženik primio 24. listopada 2022. (što proizlazi iz dostavnice u spisu iza stranice 73 spisa) i po istome nije postupio. Stranka koja propusti u određenom roku iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, na pripremnom ročištu može iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti u roku koji je sud odredio (odgovarajuća primjena odredbe članka 461.a stavak 6. ZPP-a). Kako tuženik nije naveo valjane razloge zbog kojih nije mogao postupiti po nalogu suda, odnosno sud cijeni neosnovanim navode tuženika o neurednoj dostavi jer da mu je sud trebao pismena upućivati putem eKomunikacije, budući u trenutku dostave (a ni na dan donošenja ove odluke) tuženik nije bio uključen u sustav eKomunikacije, stoga sud nije bio u mogućnosti obavljati dostavu elektroničkim putem te je dostavu vršio preko pošte sukladno odredbi čl. 133.d st. st. 4. ZPP-a. Kako spisu prileži dokaz o urednoj dostavi, to sud nije uzeo u obzir navode i dokazne prijedloge tuženika istaknute nepravovremeno na ročištu od 6. prosinca 2022. (članak 461.a stavak 7. ZPP-a).

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 2.239,47 eura/16.873,25 kuna1 s osnove naknade za radove popravka na vozilima (viličarima) tuženika temeljem računa broj 182/1/5 od 19. kolovoza 2019., 234/1/5 od 14. listopada 2019., 251/1/5 od 31. listopada 2019. i 295/1/5 od 10. prosinca 2019.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu i čitanjem pisanog iskaza svjedoka A. V. (stranica 59-64 spisa).

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz računa broj broj 182/1/5 od 19. kolovoza 2019., 234/1/5 od 14. listopada 2019., 251/1/5 od 31. listopada 2019. i 295/1/5 od 10. prosinca 2019. koje je sudu dostavio tužitelj (stranica 6-13 spisa) i otvorenih stavki od 8. svibnja 2020. (stranica 57 spisa) proizlazi da je tužitelj zaračunao tuženiku utuženi iznos za radove na popravku vozila tuženika. Tužitelj je dostavio i ponude koje su po svom sadržaju identične računu, kao i radne naloge i otpremnice (stranica 41-55 spisa) iz kojih sud utvrđuje da je popravak od strane tuženika naručen za vozila naznačena u utuženim računima i preuzet od strane tuženika. Tuženik, iako je uredno zaprimio predmetnu dokumentaciju, o istoj se nije očitovao, nije osporio poslovni odnos s tužiteljem, potpise na u spisu radnim nalozima, ni vlasništvo nad vozilima (viličarima). Nadalje, tuženik u postupku nije ni osporavao da je naručio popravak, kao i da je preuzeo vozila nakon izvršenog popravka, već ističe da su radovi izvedeni s nedostacima. Teret dokaza da su određeni radovi izvedeni s nedostacima i da je o istima pravovremeno obavijestio tužitelja je na tuženiku, a tuženik, sve i da nije prekludiran s isticanjem dokaznih prijedloga, nije ni predložio sudu izvođenje odgovarajućih dokaza (poput vještačenja) kojima bi se mogla utvrditi odlučna činjenica materijalnih nedostataka izvršenih radova, a to stoga što je za isto potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a dokazni prijedlozi saslušanja zakonskog zastupnika stranke i svjedoka na navedenu okolnost sama za sebe ne predstavljaju dostatno adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje gore navedenih spornih činjenica.

12. Nadalje, i iz pisanog iskaza svjedokinje A. V., a koji iskaz tuženik nije osporavao do zaključenja glavne rasprave, sud utvrđuje da je tuženik naručio radove popravka, da je tužitelj izvršio utužene radove na viličarima tuženika te iste isporučio tuženiku. Iz dijela iskaza sa stranice 61 spisa proizlazi da je ponuda tužitelja za popravak prihvaćena od strane tuženika te da su računi izdani prema ponudama.

13. Sud utvrđuje neosnovanim prigovore tuženika u vidu neurednosti prijedloga za ovrhu i rješenja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave budući iste sadrže podatke iz čl. 39. i 41. Ovršnog zakona te su priložene vjerodostojne isprave potpisane i ovjerene pečatom tužitelja. Navod da tuženik u svojim evidencijama nema nepodmirenih obveza nije od utjecaja na nastanak obveze jer na isto ne utječe činjenica je li dužnik proknjižio račune u svojim poslovnim knjigama.

14. Slijedom, sud zaključuje da su među strankama nastali obvezni odnosi iz ugovora, da je tužitelj izvršio za tuženika popravak vozila po njegovoj narudžbi, da su popravljena vozila isporučena i preuzeta po tuženiku, a tuženik nije za isto platio naknadu, odnosno nije podmirio račune po dospijeću (prema podacima iz računa koje tuženik nije ni osporavao).

15. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račune, ponude i otvorene stavke). Tuženik u postupku nije obrazložio razloge osporavanja visine zbog čega je takvo osporavanje sud ocijenio paušalnim i neutemeljenim.

16. Slijedom, sud je primjenom odredbi čl. 9., 358. i 590. ZOO-a, tužitelju dosudio zatraženu glavnicu.

17. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od dospijeća po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore.

18. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

19. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 256,94 eura/1.935,91 kuna1. Radi se o trošku javnog bilježnika u iznosu od 685,91 kuna sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi (a i tužitelj ga je dokazao, račun na stranici 18 spisa), te trošku sastava prijedloga za ovrhu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; dalje: Tarifa) uvećano za 250,00 kuna s osnove PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik.

20. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere od 4. listopada 2022., sud je isti ocijenio osnovanim. U konkretnom slučaju prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a je ispunjena, budući da je tužitelj u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predložio određivanje prethodne mjere do zaključenja glavne rasprave. Nadalje, ispunjena je i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere jer je sud iz iznesenih navoda i spisu priloženih isprava te izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na glavnicu s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je valjalo u odnosu na tražbinu, prihvatiti prijedlog za određivanje prethodne mjere (t. I. 1. izreke rješenja), sve primjenom odredbe čl. 501.a. ZPP-a.

21. Odluka u točki I. 2. do 5. izreke rješenja temelji se na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 335. i 337. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), dok se odluka u točki I. 6. izreke rješenja temelji na Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.).

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je priznat trošak, kako je zatražen, prema Tarifi za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 13. listopada 2022. i 6. prosinca 2022. iznos od po 1.000,00 kuna svaki (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 2.000,00 kuna, sastav podneska od 21 svibnja 2021. iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1.), sastav podneska - prijedloga za određivanje prethodne mjere od 4. listopada 2022. iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 11. t. 1.) i trošak PDV 25% u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 42.). Tužitelju je priznat i trošak javnobilježničke ovjere potpisa pisanog iskaza svjedoka u zatraženom iznosu od 40,00 kuna. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 668,92 eura/ 5.040,00 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke rješenja.

23. U preostalom dijelu parničnog troška valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, nije osnovan zahtjev za naknadu troška od 1.000,00 kn uvećano za PDV za sastav podneska od 29. kolovoza 2022. kojim se dostavlja dokumentacija i 250,00 kuna uvećano za PDV za sastav podneska kojim se samo dostavlja pisani iskaz svjedoka budući takvi podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe, sud ističe da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka određeno u visini kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a te mu stoga isti nije ni priznat. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke rješenja.

24. Napominje se da su novčani iznosi u presudi dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 18. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Žalba ne odgađa provedbu t. I. izreke ovog rješenja (čl. 11. st. 4. OZ-a).            

 

1