Poslovni broj: 24 P-308/2021-20

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 P-308/2021-20

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz V., zastupanog po punomoćnicima ZOU K. S. i N. Ž., odvjetnicima u Č., protiv tuženika N. h. b. d.d., OIB:…, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon 9. siječnja 2023., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z. punomoćnika tuženika I. F., odvjetnice u V., 18. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 708428, sklopljenog između tužitelja S. Z., Varaždin, OIB: …, kao korisnika kredita i V. d.d., Z., kao Kreditora, odnosno pravnog slijednika S. d.d., Z., odnosno pravnog slijednika tuženika N. H. B. d.d., OIB:… Z., sklopljenog dana 25.05.2007. godine, potvrđenog po javnom bilježniku J. V. S. iz V., pod brojem OV-9846/07, i to sljedeće odredbe:

A) odredba čl. 2.1. Ugovora koja glasi: „Redovna kamata: 6,15% godišnja,

promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

B) odredba čl. 2.4. Ugovora koja glasi: „Redovna kamata po dospijeću:

Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate“

C) odredba čl. 4. Ugovora koja glasi: „Valutna klauzula: Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“

D) odredba čl. 8. Ugovora koja glasi: „Način otplate: Korisnik kredita otplaćuje

kredit u jednakom mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 304,99 (tristočetiri i 99/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 01. (prvi) u mjesecu počevši od dana 01.07.2007. (prvogsrpnjadvijetisućesedmegodine), a Korisnik kredita dužan je osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta.“

 

II. Nalaže se tuženiku N. H. B. d.d., OIB:… Z., da tužitelju S. Z., V., OIB:.., isplati iznos od ukupno 4.512,30 EUR-a / 33.997,94 kn sa zateznom kamatom računatom sa zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 5,62 eur / 42,39 kn od 03.07.2007.

na iznos od 1,56 eur / 11,78 kn od 02.08.2007.

na iznos od 2,23 eur / 16,78 kn od 01.10.2007.

na iznos od 0,90 eur / 6,78 kn od 02.10.2007.

na iznos od 0,19 eur / 1,41 kn od 04.11.2007.

na iznos od 0,69 eur / 5,20 kn od 05.12.2007.

na iznos od 2,18 eur / 16,43 kn od 04.01.2008.

na iznos od 2,70 eur / 20,38 kn od 06.02.2008.

na iznos od 8,72 eur / 65,72 kn od 05.03.2008.

na iznos od 8,10 eur / 61,07 kn od 04.04.2008.

na iznos od 4,83 eur / 36,42 kn od 04.05.2008.

na iznos od 4,79 eur / 36,07 kn od 05.06.2008.

na iznos od 11,33 eur / 85,34 kn od 06.07.2008.

na iznos od 2,23 eur / 16,78 kn od 05.08.2008.

na iznos od 4,61 eur / 34,78 kn od 06.09.2008.

na iznos od 9,26 eur / 69,78 kn od 08.10.2008.

na iznos od 16,56 eur / 124,78 kn od 07.11.2008.

na iznos od 11,92 eur / 89,78 kn od 05.12.2008

na iznos od 17,89 eur / 134,78 kn od 08.01.2009.

na iznos od 29,83 eur / 224,78 kn od 07.02.2009.

na iznos od 31,16 eur / 234,78 kn od 06.03.2009.

na iznos od 27,18 eur / 204,78 kn od 09.04.2009.

na iznos od 26,52 eur / 199,78 kn od 09.05.2009.

na iznos od 25,59 eur / 192,78 kn od 09.06.2009.

na iznos od 24,92 eur / 187,78 kn od 10.07.2009.

na iznos od 22,93 eur / 172,78 kn od 14.08.2009.

na iznos od 24,26 eur / 182,78 kn od 11.09.2009.

na iznos od 30,89 eur / 232,78 kn od 11.10.2009.

na iznos od 30,89 eur / 232,78 kn od 07.11.2009.

na iznos od 26,91 eur / 202,78 kn od 09.12.2009.

na iznos od 28,24 eur / 212,78 kn od 14.01.2010.

na iznos od 30,90 eur / 232,78 kn od 11.02.2010.

na iznos od 37,53 eur / 282,78 kn od 13.03.2010.

na iznos od 37,53 eur / 282,78 kn od 17.04.2010.

na iznos od 37,53 eur / 282,78 kn od 19.05.2010.

na iznos od 30,90 eur / 232,78 kn od 18.06.2010.

na iznos od 11,95 eur / 90,00 kn od 18.06.2010.

na iznos od 49,47 eur / 372,78 kn od 20.07.2010.

na iznos od 54,79 eur / 412,78 kn od 21.08.2010.

na iznos od 57,44 eur / 432,78 kn od 23.09.2010.

na iznos od 66,07 eur / 497,78 kn od 24.10.2010.

na iznos od 57,44 eur / 432,78 kn od 21.11.2010.

na iznos od 66,73 eur / 502,78 kn od 16.12.2010.

na iznos od 69,65 eur / 524,78 kn od 13.01.2011.

na iznos od 67,66 eur / 509,78 kn od 24.02.2011.

na iznos od 70,71 eur / 532,78 kn od 19.03.2011.

na iznos od 64,74 eur / 487,78 kn od 21.04.2011.

na iznos od 73,50 eur / 553,78 kn od 22.05.2011.

na iznos od 82,79 eur / 623,78 kn od 29.06.2011.

na iznos od 225,97 eur / 1.702,56 kn od 30.08.2011.

na iznos od 2.873,36 eur / 21.649,31 kn od 01.11.2011.

po stopi od 14% godišnje do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini od 5,50%, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.850,72 eura[1] / 13.944,25 kuna i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom od 18. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,50% godišnje, u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

II. Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 4.512,30 eura1 / 33.997,94 kune do iznosa od 4.573,83 eura1 / 34.461,53 kune.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj navodi u tužbi da je 25.5.2007. godine sklopio sa V. d.d. Zagreb Ugovor o kreditu broj 708428, a čiji je pravni slijednik S. d.d. Zagreb, da je tužitelju odobren kredit od 20.775,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 6,15% godišnje, te je tužitelj bio u obvezi vratiti kredit u 360 jednakih mjesečnih anuiteta od 304,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke za CHF. Tvrdi da su odredbe Ugovora koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope i koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu ništetne i nepoštene, pri tome se pozivajući na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. te na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9.4.2015., te konačno na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.. U konkretnom slučaju da tužitelj nije sa kreditorom pojedinačno pregovarao o pojedinim odredbama jer se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a ugovorna odredba u pogledu jednostrane odluke tuženika o promjeni kamatne stope prema vlastitoj odluci, da je protivna načelu savjesnosti i poštenja, time da je doista tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao kamatnu stopu i o tome obavještavao tužitelja. Isto tako da ugovorne strane nisu pregovarale niti o valutnoj klauzuli.

 

2. Tuženik prije svega stavlja prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to u članku 11. toč. 3. Ugovora o kreditu. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik stavlja prigovor zastare tražbine, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o postupku naknade štete pri čemu zastarni rok iznosi 3 godine. Navodi i to da zastara teče od samog sklapanja pravnog posla jer obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Nadalje, tuženik je stava da se u ovom sporu ne mogu primijeniti utvrđenja iz parnice potrošač jer je u toj parnici utvrđivana apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje, a kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom. Tvrdi da je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni odlukom o kamatama banke, a što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Stoga da je očito da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, a i odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora da je jasna, uočljiva i lako razumljiva. U pogledu razumljivosti valutne klauzule, navodi da je tužitelj prije sklapanja Ugovora sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i posljedicama koje ona može imati na njegova prava i obveze iz Ugovora te dalje navodi da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

 

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj 708428 od 25.5.2007., informativni otplatni plan po kreditu, karticu prometa po navedenom kreditu, izvod iz sudskog registra za tuženika, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku V. S.-O. te je pročitan nalaz vještakinje od 22.11.2022. i saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu, ukazuje se činjenično nespornim između stranaka da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika V. d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 708428, da je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku J. V.-S. iz V. 25.5.2007. pod brojem OV-9846/07. Nadalje, da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 20.775,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseci. Nije sporno ni to da je došlo do značajnog povećanja anuiteta kredita zbog nesporno povećane kamatne stope od strane tuženika i povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK. Nije sporno da je člankom 2.1. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 6,15% godišnje. Nije nadalje sporno da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. Nadalje niti to da je Visoki trgovački sud u Zagrebu presudom Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrdio ništetnost ugovornih odredaba kojima je promjena kamatne stope kod tuženika vezana uz jednostranu odluku tuženika, a jednako tako utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o kreditu koje je sklapala tužena sa korisnicima kredita, ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja je presuda donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te se tužitelj i poziva u tužbi na navedenu odluku VTS-a.

 

5. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine tužitelja, te je sporno da li je Općinski sud u Varaždinu mjesno nadležan za suđenje u ovom predmetu, te nadalje da li se rečena presuda Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. može primijeniti na konkretni slučaj.

 

6. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, točno je da su stranke u čl. 11.3. Ugovora ugovorile nadležnost za slučaj spora suda u Zagrebu. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iste odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača koji je sada na snazi.

 

7. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u Varaždinu, te kako se radi o standardnom ugovoru tuženika o kojem stranke nisu o pojedinim odredbama pregovarale, već je te odredbe tuženik unaprijed formulirao kao trgovac, to je tužitelj stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na tuženika koji ima sjedište u Zagrebu, jer bi za putovanje do Zagreba trebao prijeći oko 100 kilometara, upravo iz razloga da se pogoduje tuženiku u svim sporovima proizašlih iz sklopljenih ugovora o kreditu, dakle prema njegovom sjedištu koje isključivo njemu prouzrokuje manje troškova. Jednako tako s pravom se tužitelj poziva na Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, te postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

 

8. U odnosu na obvezu tumačenja nacionalnog prava u duhu prava Europske unije za navesti je presudu Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u predmetima C-240/98 do C-244/98 u kojem je sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U tom predmetu zauzet je stav da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost daje tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležna prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim. Prema tome, na temelju nepoštene odredbe ugovora, ne može se zasnivati nadležnost, u ovom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Prema odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako se u ovom postupku radi o sporu koji je nastao u povodu ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, to se smatra da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je ugovor sklopila, a to je poslovna jedinica u Varaždinu.

 

9. Slijedom iznijetog, tužitelj se opredijelio za nadležnost Općinskog suda u Varaždinu, zbog čega je i prigovor tuženika mjesne nenadležnosti neosnovan.

 

10. U odnosu na prigovor zastare:

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i to u točci 8. tužbenog zahtjeva, a u kojoj se utvrđuje da je 8.-tužena Sberbank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima… na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene…, te je u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača… Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

 

11. Presuda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. postala je pravomoćna 14.6.2018. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu koja je postala pravomoćna 14.6.2018., te kako je tužitelj podnio tužbu 5.5.2021., to nije nastupila zastara.

 

12. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedena presuda Visokog trgovačkog suda ne može primjenjivati na sve potrošače, već da u svakom konkretnom slučaju treba ispitivati da li se prilikom sklapanja ugovora o kreditima pojedinačno pregovaralo sa tuženikom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s njegovom odlukom, odnosno da je obavijestio i upoznao tužitelja sa svim rizicima sklapanja ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita izražena u valuti švicarski franak, tuženiku treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH, 70/19; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u koje će se ta osoba na nj pozvati, a u konkretnom parničnom predmetu, tužitelj se i poziva na ta utvrđenja.

 

13. Osim toga, i iz iskaza tužitelja proizlazi, a tuženik nije dokazao suprotno, da nije imao utjecaja ni na jednu ugovornu odredbu jer ga je banka unaprijed pripremila. Naime, da se obratio tuženiku samo sa zahtjevom za ishođenje kredita, odnosno točno određenog iznosa za kupnju vozila, a sa tuženikom nije pregovarao niti o kamatnoj stopi niti o valuti, navodeći da su doista istovrsni krediti vezani uz valutu CHF u to vrijeme bili najpovoljniji, a obzirom i na tečaj CHF u vrijeme sklapanja Ugovora i samu kamatnu stopu. Ne osporava da su mu pojmovi promjenjive kamatne stope i glavnice vezane uz CHF bili poznati, no nije očekivao da će se oba parametra kroz period otplate kredita bitno povećati. Također je naveo da je osobno vozilo kupio za privatne svrhe iako je u to vrijeme bio vlasnik obrta, no za potrebe obrta imao je na raspolaganju drugo vozilo. Dakle, sud poklanja vjeru tužitelju da o spornim odredbama Ugovora o kreditu, kao niti o drugim ugovornim odredbama s tuženikom nije pregovarao niti je bilo koja ugovorna odredba rezultat pregovaranja između stranaka, već tipski obrazac unaprijed pripremljen od strane tuženika.

 

14. Iz Nalaza vještakinje V. S.-O. proizlazi da je došlo do razlike kod  isplata plaćenih rata kredita osnovom predmetnog ugovora, obzirom na to da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci, dakle radilo se o kamatnoj stopi različitoj (višoj) u odnosu na ugovorenu kamatu od 6,15%, te je došlo do razlike između utvrđenog tečaja na dan isplate kredita i tečaja u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Na temelju anuiteta koje je tužitelj isplatio tuženiku, dolazi do razlike od više plaćenih 33.997,94 kuna.

 

              15. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom vještaka te je povukao dio tužbenog zahtjeva preko navedenog iznosa, a kako je to i konstatirano u Rješenju pod točkom II. izreke.

 

16. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

 

17. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22).

 

18. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, sastava podneska od 27.12.2021., 13.12.2022., zastupanja na ročištu 7.2.2022., 20.12.2022., 9.1.2023., sve u iznosu od po 199,08 eura, PDV 298,62 eura, trošak vještačenja 265,44 eura, sudska pristojba na tužbu i na presudu u iznosima od po 46,09 eura ili ukupno 1.850,72 eura. Naprotiv, tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 7.5.,10.2. i 13.10.2022. u kojima obavještava sud da je plaćena pristojba i predujam za vještačenje, te u podnesku od 13.10.2022. požuruje sud na daljnje postupanje, a koji troškovi nisu bili potrebni za donošenje meritorne odluke. Jednako tako, sud ne priznaje trošak izrade nalaza po vještakinji Nataliji Jambrečić prije pokretanja ovog parničnog postupka, obzirom da je tijekom ovog postupka provedeno istovrsno vještačenje.

 

Varaždin, 18. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Karmen Ošpuh

 

 

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u pismenom obliku u 3 istovjetna primjerka preporučenom pošiljkom putem pošte ili u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

Dostaviti:

1)     Punomoćnici tužitelja - Z. K. S. i N. Ž., odvjetnici u Č.

2)     Punomoćnici tuženika – O. Ž. & p. d.o.o., Z.