Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                          1            Poslovni broj: 20 Gž-1454/2021-2

 

              

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

      Zadar, Borelli 9

           Poslovni broj: 20 -1454/2021-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović,  predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz P., , OIB: , zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz O. u. Z., B. i p. d.o.o. iz Z., , protiv tuženika J. R. iz P., , OIB: , zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku iz O., I, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-489/2021-13 od 29. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2023.

 

r i j e š i j e

 

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-489/2021-13 od 29. listopada 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku J. R., P., , OIB: da tužitelju F. P., P., , OIB: isplati iznos od 15.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, s zateznom kamatom počev od 23. siječnja 2018.god., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.125,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. U žalbi ističe da je među strankama nesporno postojanje Ugovora o preuzimanju duga od 15. siječnja 2018. između tuženika kao dužnika, tužitelja kao preuzimatelja duga i C. o. d.d. Z. kao hipotekarnog vjerovnika kojim je tužitelj preuzeo tuženikov dug prema hipotekarnom vjerovniku u iznosu od 15.000,00 EUR, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a tuženik se obvezao tužitelju za tu kupoprodajnu cijenu prodati svoju 1/3 dijela čest. k.o. P. Na taj način stranke su dogovorile da će tužitelj platiti tuženikov dug C. os. d.d. dok se zauzvrat tuženik obvezao prodati svoj suvlasnički udio od 1/3 dijela čest. … k.o. P. Nije prijeporno da je tužitelj platio dug od 15.000,00 EUR, kao što je i nesporno da je tuženik i dalje suvlasnik predmetne nekretnine. Stranke su jednostavno trebale postupiti po toč. III. Ugovora o preuzimanju duga tj. zaključiti kupoprodajni ugovor gdje će se tuženik pojaviti u ulozi prodavatelja, tužitelj u ulozi kupca predmet kojeg ugovora je trebala biti 1/3 suvlasničkog dijela čest. k.o. P. za kupoprodajnu cijenu od 15.000,00 EUR. Tuženik ni na koji način nije bio u obvezi tužitelju isplatiti iznos duga od 15.000,00 EUR već je bio u obvezi prodati svoj suvlasnički udio. U slučaju da tuženik to nije ispunio tužitelj je imao mogućnost postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na čest. k.o. P., odnosno, mogao je zatražiti donošenje presude koja bi zamijenila Ugovor o kupoprodaji tog suvlasničkog udjela. Pod pretpostavkom da tuženik nije prodao tužitelju prijepornu nekretninu tada bi došla u obzir primjena III. toč. 7. Ugovora o preuzimanju duga. Dakle, ako je Ugovor nevažeći i ne obvezuje stranku onda svaka ugovorna strana može tražiti ono što je dala po osnovi tog Ugovora što znači da je tužitelj bio ovlašten plaćeni iznos od 15.000,00 EUR potraživati od C. o. d.d. koja je nakon toga mogla tražiti cjelokupni iznos od tuženika. Sve ovo bilo bi primjenjivo da tuženik nije htio pristupiti zaključenju Kupoprodajnog ugovora. Međutim, tuženik je pristupio preuzetoj obvezi te zaključio Ugovor o kupoprodaji, koja činjenica nije sporna, pa je time tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu. Po ovakvoj presudi tužitelj bi imao dvostruku korist i to na način da ima zaključen Ugovor o kupoprodaji usmjeren na prijenos prava vlasništva, koji je i dalje na snazi između stranaka te ujedno ima presudu po kojoj bi tuženik istome bio dužan isplatiti kupoprodajnu cijenu. Ugovor o kupoprodaji sastavljen je od treće osobe koju je angažirao otac tužitelja pa tuženik ni na koji način nije bio odgovoran za to što takav Ugovor nije provediv u zemljišnoj knjizi. Osim toga, tužitelj u tom pravcu nije dostavio nikakav dokaz. Tuženik nije otuđio svoj suvlasnički udio pa da je na taj način onemogućio realizaciju prijenosa prava vlasništva. Problem koji navodi u svom iskazu tužitelj jest u činjenici površine same nekretnine, a pri čemu valja kazati da se površina te nekretnine nije mijenjala niti u trenutku potpisivanja bilo koja od dva navedena pravna posla pa sve do danas. Radi se dakle o činjenici koja uopće nije ugovarana niti je mijenjana a sam svjedok M. P. navodi da su prilikom zaključivanja pravnog posla znali kolika je površina sporne čestice pa se nigdje tuženik nije obvezao prodati veću površinu od one koju je nekretnina imala u vlasničkom listu prilikom zaključivanja oba pravna posla. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Tuženik u žalbi ne konkretizira prigovor ostvarenja žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP to žalba tuženika zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 23. siječnja 2018. pa do isplate.

 

8. U ovoj fazi postupka među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

 

- da je između parničnih stranaka i C. o. d.d. Z. 15. siječnja 2018. zaključen Ugovor o preuzimanju duga (list spisa 3-5) prema kojem se tužitelj F. P. obvezao C. o. d.d. Z. podmiriti dugovanje tuženika J. R. te se obvezao isplatiti iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, dok je u toč. III tog Ugovora dogovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da će dužnik (tuženik), kao prodavatelj, s preuzimateljem duga (tužiteljem), kao kupcem, odmah po sklapanju tog Ugovora, zaključiti Ugovor o prodaji nekretnine iz čl. II Ugovora o preuzimanju duga temeljem kojeg će prodati svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate,

 

- da je iz potvrde o namirenju duga od 6. veljače 2018. (list spisa 6) razvidno da je u cijelosti isplaćeno dugovanje po regresu iz štetnog događaja od 23. srpnja 2003. i

 

- da su tuženik u svojstvu prodavatelja i tužitelj u svojstvu kupca zaključili Kupoprodajni ugovor od 16. siječnja 2018. na kojem je izvršena ovjera potpisa prodavatelja kod javne bilježnice u P. E. Š pod brojem Ov-1295/2018 od 27. travnja 2018. (list spisa 7-9), a predmet kojeg Ugovora je dio čest. k.o. P. u površini od 21179 m2 zasebno omeđenog suhozidom, a lociranog u sjeverozapadnom dijelu navedene čestice te je čl. 3. ugovoreno da su stranke za tu nekretninu dogovorile cijenu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB koji je vrijedio na dan plaćanja, a sve u skladu s Ugovorom o preuzimanju duga prema C. o. d.d. sklopljenog 16. siječnja 2018. (ispravno 15. siječnja 2018.).

 

9. Prvostupanjski sud usvaja kao osnovan tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) u svezi s čl. 1045. st. 1. i 2. i čl. 1085. st. 1. i 3. istog Zakona s obrazloženjem da je tuženik kriv za nastalu štetu tužitelju jer je znao da nije suvlasnik za 1/6 dijela čest. k.o. P. već za 1/3 dijela te je postupao običnom nepažnjom prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora pa je odgovoran za uspostavu stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala te slijedom toga isplatiti tužitelju utuženi iznos budući nije moguća uspostava stanja koje je bilo prije nastale štete.

 

10. Dakle, iz navedenog bi proizlazilo da prvostupanjski sud smatra da su ostvarene zakonske pretpostavke za naknadu štete i to po općim odredbama o naknadi štete  iako su stranke u ugovornom odnosu pa bi se dakle radilo o eventualnoj povredi ugovorne obveze, a ne o izvanugovornoj odgovornosti.

 

11. Pritom valja istaći da je predmet Kupoprodajnog ugovora dio čest. k.o. P. u površini od 21189 m2 te da spisu predmeta ne prileži zemljišnoknjižni izvadak glede k.o. P. pa je stoga nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik suvlasnik za 1/3 dijela predmetne nekretnine a ne za 1/6 dijela.

 

12. Osim toga dvojbeno je, a kraj činjenice da je suvlasnički udio od 1/6 dijela sadržan u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela (koji odgovara suvlasničkom udjelu od 2/6 dijela), zašto prvostupanjski sud smatra da bi zbog te činjenice tuženik bio u obvezi isplatiti utuženi iznos koji predstavlja cjelokupnu kupoprodajnu cijenu.

 

13. Nadalje, iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj tvrdi kako je u više navrata pozivao tuženika da konačno reguliraju ovu situaciju bilo zaključenjem aneksa Kupoprodajnog ugovora od 16. siječnja 2018. kojim bi precizirali da je predmet kupoprodaje bio suvlasnički udio od 1/3 dijela uz izdavanje tabularne izjave, bilo da mu vrati iznos koji je isplatio C. o. d.d. prema Ugovoru o preuzimanju duga od 15. siječnja 2018.

 

13.1. Glede toga valja uzeti u obzir i dio stranačkog iskaza tužitelja F. P. na ročištu od 12. listopada 2021. (list spisa 31i 32) kada navodi da je Ugovor sastavila treća osoba, ali da on ne zna tko pa stoga s pravom žalba tuženika ističe da on ne može snositi odgovornost što Kupoprodajni ugovor nije perfektan za uknjižbu.

 

14. Pored toga, prvostupanjski sud uopće ne apostrofira odlučnu činjenicu u pogledu toga da li je Kupoprodajni ugovor od 16. siječnja 2018. još uvijek na snazi ili ne, kao i činjenicu da je tužitelj temeljem istog mogao pokrenuti odgovarajuće sudske postupke radi provedbe tog pravnog posla kroz zemljišne knjige bilo putem pojedinačnog ispravnog postupka bilo putem tužbe za utvrđenje već pogrešno smatra, da je bez obzira na sve isticane činjenice, tuženik odgovoran za štetu.

 

15. S obzirom da iz iskaza svjedoka M. P. (list spisa 30 i 31), a koji je bio punomoćnik tužitelja prilikom zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 16. siječnja 2018., proizlazi da je predmet kupoprodaje bila površina od 21000 m2, kao i da je znao prilikom zaključenja tog pravnog posla da na predmetnoj nekretnini zvanoj L. ima samo 16000 m2 te da je tuženik za ostalu površinu rekao da će to riješiti s braćom i da će kompenzirati na drugoj zemlji postavlja se pitanje da li se zapravo radi o eventualnoj odgovornosti za pravne nedostatke regulirane odredbom čl. 430. st. 1. ZOO, s tim što iz vrlo šturih činjeničnih navoda tužbe te tužitelja tijekom postupka nije zapravo razvidno temeljem kojeg pravno relevantnog odnosa traži isplatu naknade štete (a što je navedeno na 1. stranici tužbe).

 

15.1. S druge strane, prijeporno je na temelju čega je svjedok M. P. imao podatak da se radi o površini od 16000 m2 s tim što je iz čl. 1. Kupoprodajnog ugovora razvidno da je zapravo predmet kupoprodaje realni dio čest. k.o. P. površine 21179 m2 zasebno omeđen suhozidom, a lociran u sjeverozapadnom dijelu navedene čestice. Naime, prvostupanjski sud je navedenog svjedoka saslušao vrlo kratko radi čega nije ni utvrdio sve pravno relevantne činjenice u ovom konkretnom sporu premda se radi o svjedoku koji je direktno bio uključen u pregovore i zaključenje Kupoprodajnog ugovora s tuženikom.

 

16. Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. i čl. 380. toč. 3. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržanoj u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona), ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku imajući u vidu sadržaj ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Zadru, 18. siječnja 2023.

 

 

                                          Predsjednica vijeća

 

                                          Sanja Dujmović, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu