1

 

                            Poslovni broj Gž-1390/2019-3 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. masa M. A. d.o.o., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici A. J. Z. iz R., a ona po odvjetniku L. C., iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po ODO Rijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj Pn-122/2019 od 13. ožujka 2019., u sjednici vijeća 18. siječnja 2023.,

 

                                          p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Pn-122/2019 od 13. ožujka 2019.

 

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Pn-122/2019 od 13. ožujka 2019. u točki II izreke.

 

Obrazloženje

              1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 2.989.764,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena za iznos od 1.234.959,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u točki II izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 361.338,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              2. Protiv presude i rješenja u točki II izreke je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. točke 11 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) jer da je izreka pobijane presude proturječna, jednako kao i razlozi, budući da sud prvog stupnja žalitelju priznaje pravo na naknadu tzv. obične štete, dok mu ne priznaje pravo na izmaklu korist kao posljedicu te iste štete. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, ističe da su izvanugovorni obvezni odnosi propisani člancima 1045.-1110. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18-dalje ZOO/05), a kao poseban zakon da se primjenjuje Zakon o sustavu državne uprave ("Narodne novine" 75/93, 92/96, 48/99, 15/2000, 127/2000, 59/2001, 190/2003, 199/2003 i 79/2007-dalje ZSDU) i to članak 13 tog Zakona kojim su propisane pretpostavke za odgovornost države za štetu trećim osobama. Tim zakonom da su propisane pretpostavke glede osnove odgovornosti, dok se odredbe ZOO/05 odnose na visinu i obujam štete. Ističe da je nesporno da mu je šteta nastala, što da je potvrdio i prvostupanjski sud u prvoj presudi, a također i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) pa s obzirom na takvo utvrđenje, smatra da ima pravo na naknadu štete. Ističe da ZOO/05 ne daje definiciju izmakle koristi, već samo kriterije za određivanje visine štete. U nazočnom slučaju da treba valorizirati okolnost da je od nadležnog tijela dobio konačnu građevinsku dozvolu, da je temeljem dozvole započeo izgradnju stanova i dobio određene ponude za kupnju, da je drugostupanjsko tijelo po pravu nadzora ukinulo konačnu građevinsku dozvolu, zbog čega je morao obustaviti sve daljnje radove pa smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da po redovnom tijeku stvari ne bi dobio građevinsku dozvolu pa posljedično tome da nema ni izmakle koristi.

 

              4. Tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno tumači pojam "redovitog tijeka stvari" jer da se taj pojam ne može odnositi na razdoblje koje je prethodilo nastanku štete, već kao onaj tijek stvari u kojem bi tužitelj izgradio i prodao stanove temeljem konačne građevinske dozvole. Pritom naglašava da ukidanje konačne građevinske dozvole po pravu nadzora ne može biti dio "redovitog tijeka stvari". Navodi da ne može biti pravno zakinut zato što se s povjerenjem pouzdao u nadležna tijela prilikom ishođenja građevinske dozvole, na temelju koje je opravdano i osnovano očekivao da će izgraditi i prodati stanove, da je to očekivanje bilo legitimno pa da ne može trpjeti štetu zbog propusta nadležnih državnih tijela. Konačno, upravo zbog toga da je i ustanovljena i zakonom propisana odgovornost države za nezakonit rad državnih tijela. U nazočnom slučaju da je uloženo mnogo novca, vremena i truda pouzdajući se u državu i njezine institucije pa da država mora preuzeti odgovornost i naknaditi mu štetu u vidu izmakle koristi u visini određenoj tužbenim zahtjevom.

 

              5. Predlaže stoga preinačiti presudu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 37.371,00 kn.

 

              6. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              7. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje žalitelj,  jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

 

              8. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je prednik tužitelja, društvo M. A. d.o.o. R. kao investitor ishodio građevinsku dozvolu koju je izdao Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Ispostava Rab klasa: UP/I-361-03/04-01/54, urbroj 2170-86-02-04-07 dana 1. srpnja 2004. kojom je investitoru odobrena rekonstrukcija – nadogradnja višestambene građevine na k.č.broj 264/1 k.o. Rab – Mundanije prema glavnom projektu, Elaboratu broj 322/02 od travnja 2004.,

- da je narečena građevinska dozvola ukinuta rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva klasa UP/I-361-05/04-06/0021, urbroj 531-04-04-5 od 21. studenog 2004., uz obrazloženje da je građevinska dozvola izdana suprotno lokacijskim uvjetima, čime da su povrijeđene odredbe čl. 90. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 175/03 i 100/04),

- da je rješenjem Uprave za inspekcijske poslove, Odjel inspekcijskog nadzora, Područna jedinica u Rijeci od 22. prosinca 2004. naređeno investitoru obustaviti daljnje građenje na rekonstrukciji-nadogradnji višestambene građevine u Rabu, Palit 91 i 92 te mu je naređeno poduzimanje hitnih mjera osiguranja, pokrivanja krovišta i postave oluka i limenih opšava na višestambenoj građevini,

- da je prednik tužitelja u razdoblju od izdavanja građevinske dozvole do ukidanja dozvole i izdavanja naredbe o obustavi daljnje gradnje izvršio određene građevinske radove na nadogradnji kata višestambene zgrade i mansarde,

- da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj US 10086/2004-13 od 14. rujna 2005. odbijena tužba tužitelja (investitora) za poništenje rješenja narečenog Ministarstva od 21. studenog 2004., čime je ta odluka stekla svojstvo pravomoćnosti,

- da je u presudi izraženo stajalište da je investitoru ukinutom građevinskom dozvolom odobrena rekonstrukcija građevine suprotno lokacijskim uvjetima pa da stoga rješenjem drugostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja (investitora),

- da je tijekom ovog postupka dogradnja investitora ozakonjena na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12 i 143/13) povodom zahtjeva A. B. i A. B. iz R., na način da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije,  Ispostava u Rabu 5. rujna 2014. donio rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje nedovršena zahtjevna višestambena zgrada izgrađena na k.č.broj 264/1 k.o. Rab-Mundanije, nedovršena u dijelu petog kata i potkrovlja,

- da je tijekom ovog postupka došlo do prijenosa vlasništva s prednika tužitelja na bivšeg direktora tog društva S. B., na temelju kupoprodajnog ugovora od 8. siječnja 2007., potom je sklopljen ugovor o darovanju između S. B. i A. B. 2. prosinca 2008. te ugovor o darovanju između A. B. i A. B. 6.listopada 2010., koji pravni poslovi su provedeni u zemljišnim knjigama,

- da su u zemljišnim knjigama stanovi na petom katu i potkrovlju narečene zgrade upisani kao posebni (etažni) dijelovi nekretnine,

- da su u ovršnom postupku svi stanovi koji su dograđeni, prodani trećim osobama.

 

              9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da u ovom parničnom postupku nije ovlašten ispitivati zakonitost rješenja donesenih u upravnom postupku pa tako ni rješenja narečenog Ministarstva od 21. studenog 2004. S obzirom na činjenicu da je tužitelj tijekom postupka povukao dio zahtjeva koji se odnosi na tzv. običnu štetu te je ostao kod zahtjeva za naknadu štete zbog izmakle koristi, sud prvog stupnja ocjenjuje da u  nazočnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1089. st. 1. ZOO/05 za naknadu štete, budući da prema redovitom tijeku stvari, da nije bilo štetne radnje tuženika (prvostupanjskog upravnog tijela koje je izdalo građevinsku dozvolu), tužitelj ne bi ni ostvario izmaklu korist, iz razloga što se predmetna građevinska dozvola koja je kasnije ukinuta, ne bi niti izdala, budući da za izdavanje dozvole nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Stoga zaključuje da nema uvjeta ni za dosudu naknade štete, jer da tuženik nije nezakonito spriječio ostvarenje dobiti tužitelju, budući da tužitelj nije osnovano niti mogao očekivati ostvarenje koristi prema redovitom tijeku stvari. Stoga je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao ga nadoknaditi tuženiku parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a glede zahtjeva koji je odbijen, a na temelju odredbe čl. 158. ZPP-a glede zahtjeva koji je povučen, s tim što je tuženiku priznao trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa) u ukupnom iznosu od 361.338,00 kn.

 

              10. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi koja je nastala zbog toga što tužitelj nije bio u mogućnosti realizirati prodaju stanova u svezi kojih je izdana građevinska dozvola 1. srpnja 2004. U pravu je tužitelj kada navodi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio značenje pojma "dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem" prema formulaciji odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO/05. Pravilno je stajalište da je u ovom parničnom postupku sud vezan odlukama koje su donesene u upravnom postupku pa je tako vezan i sa utvrđenjem da je građevinska dozvola od 1. srpnja 2004. izdana nezakonito. Međutim, zaključak suda prvog stupnja da prema redovitom tijeku stvari tužitelj ne bi ni ostvario izmaklu korist zato što građevinska dozvola koja je kasnije ukinuta ne bi bila niti izdana, nije pravilan. Naime, prednik tužitelja je ishodio građevinsku dozvolu koja je u upravnom postupku postala konačna te je pristupio dogradnji objekta u skladu s dozvolom pa je imao legitimno očekivanje da će sukladno tom aktu, iznad već postojećih stanova dograditi još šest stanova, da će ih potom prodati kupcima i ostvariti određenu zaradu. Takvo legitimno očekivanje prednika tužitelja nije ostvareno zbog nezakonitog postupanja prvostupanjskog upravnog tijela, uslijed čega je građevinska dozvola ukinuta te su predniku tužitelja zabranjeni daljnji radovi na objektu. Stoga u kontekstu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO/05 treba zaključiti da bi prednik tužitelja, da građevinska dozvola nije ukinuta, dakle da je donesena u skladu sa zakonom, prema redovnom tijeku stvari ostvario zaradu prodajom stanova, a koji dobitak je spriječen zbog toga što je građevinska dozvola ukinuta, pa štetnikovu radnju predstavlja nezakonito izdavanje građevinske dozvole. Sud prvog stupnja pogrešno razmatra što bi bilo da nije bilo štetne radnje tuženika, u smislu da u tom slučaju građevinska dozvola ne bi bila niti izdana. Neprijeporno je, naime, da je dozvola izdana, da je naknadno ukinuta te da je zbog nezakonitog izdavanja dozvole, a koji postupak predstavlja u nazočnom slučaju štetnu radnju, ostvarenje dobiti prednika tužitelja spriječeno u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO/05, kao i da bi zbog nezakonitog rada upravnog tijela država odgovarala za štetu prema odredbi čl. 13. ZSDU.

 

              11. Međutim, neovisno o pogrešnom tumačenju zakonske odredbe o pravu oštećenika na naknadu štete zbog izmakle koristi, treba reći da bi i pravilnim tumačenjem i pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, tužbeni zahtjev također bio neosnovan, ali iz razloga koji će se u nastavku obrazložiti.

 

              12. Prema stajalištu ovog suda, tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi zbog štetne radnje za koju odgovara tuženik niti kolika bi bila visina štete u tom slučaju. Naime, u prilog tvrdnji o visini pretrpljene štete, tužitelj je predložio provođenje vještačenja, a vještak građevinske struke je visinu izmakle koristi obračunao na način da je prethodno utvrdio građevinsku vrijednost radova koji su izvedeni do ukidanja građevinske dozvole i zabrane gradnje, zatim tržišnu vrijednost predmetne nadogradnje, sve prema stanju gotovosti od 100% (a prethodno je utvrdio da je dovršenost nadogradnje 45%) te je kao izmaklu korist obračunao razliku između tih dviju vrijednosti, iznosa od 785.379 EUR i 375.884 EUR, čime je dobio iznos od 409.495 EUR, odnosno 2.989.764,00 kn.

 

              13. Međutim, u međuvremenu, nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka je činjenično stanje bitno izmijenjeno utoliko što je nadogradnja legalizirana, stanovi su etažirani te su u konačnici prodani trećim osobama u ovršnom postupku. Stoga je tužitelj, s obzirom na takva činjenična utvrđenja, bio dužan dokazati da je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi, ali sada ne zbog toga što nije mogao prodati stanove koji bi bili izgrađeni po ishođenju građevinske dozvole, već zbog toga što ih je eventualno mogao prodati po nižoj cijeni od one koju je bilo moguće ostvariti u slučaju da je građevinska dozvola ostala na snazi te da je u skladu s tom dozvolom izvršena nadogradnja i stanovi prodani po okončanju gradnje. Tužitelj u tom smislu nije predložio provođenje dokaza, iako je to u skladu s odredbom čl. 219. ZPP-a bio dužan učiniti, jer je na njemu bio teret dokaza o postojanju štete i njezine visine, pa je u konačnici njegov tužbeni zahtjev zakonito odbijen, ali ne iz razloga koje je sud prvog stupnja naveo u pobijanoj presudi, već iz razloga koji su netom obrazloženi.

 

              14. Na žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti da se tužitelj u žalbi usredotočio isključivo na osporavanje stajališta suda prvog stupnja o tumačenju pojma "redoviti tijek stvari" te na tvrdnju da je njegovo očekivanje bilo osnovano i legitimno, međutim, iako je prihvatljivo stajalište o legitimnom očekivanju ostvarenja prihoda izgradnjom stanova, tužitelj u konačnici nije dokazao postojanje štete u vidu izmakle koristi pa je sud prvog stupnja zakonito takav zahtjev odbio.

 

              15. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Budući da je tuženik uspio u parnici, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a mu pripada pravo na nadoknadu parničnog troška koji je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

 

              16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odnosno žalbu odbiti i rješenje o parničnom trošku u točki II izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a.

 

              17. Rješenje suda prvog stupnja u točki I izreke kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe, je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

 

 

U Rijeci 18. siječnja 2023.

 

    Predsjednica vijeća

 

Helena Vlahov Kozomara