1

Poslovni broj 14 Gž-336/2021-2

 

 

 

 

 

 

              Poslovni broj 14 Gž-336/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Težak - Škrbina, sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja V. d.o.o. B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. B. & A. iz B., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G., K. & K. d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-5/2020-27 od 18. siječnja 2021., 18. siječnja 2023.,

 

                                                                      r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika E. & S. b. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-5/2020-27 od 18. siječnja 2021. u dijelu pod točkom I. izreke.

 

II. Ukida se navedeno rješenje u dijelu pod točkom II. izreke.

 

III. Nalaže se tuženiku E. & S. b. d.d. da tužitelju V. d.o.o. B. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 62,21 eur / 468,75 kn[1], u roku od 15 dana.

 

IV. Odbijaju se zahtjevi tužitelja V. d.o.o. B. za naknadu troška sastava žalbe u preostalom iznosu od 145,17 eur /1.093,75 kn te zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 207,38 eur / 1.562,50 kn.

 

V. Odbijaju se zahtjevi tuženika E. & S. b. d.d. za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 8.407,99 eur / 63.350,00 kn i za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.726,39 eur / 50.680,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđena vrijednost predmeta spora u toj parnici u iznosu od 10.000,00 kn (točka I. izreke) te je tužba odbačena kao nedopuštena (točka II. izreke).

 

2. Protiv tog rješenja žalbu su izjavile obje parnične stranke.

 

3. Tužitelj pobija navedeno rješenje u dijelu pod točkom II. izreke kojim je predmetna tužba odbačena ističući žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovan postupak uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

 

4. Tuženik žalbom pobija navedeno rješenje u dijelu pod točkom I. izreke kojim je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu od 10.000,00 kn. Ističe jednake žalbene razloge kao i tužitelj te predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak, a podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 63.350,00 kn.

 

5. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima tuženika te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 kn.

 

6. Tuženik se u odgovoru na žalbu tužitelja protivi svim žalbenim navodima tužitelja te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 50.680,00 kn.

 

7. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

 

8. Sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP), a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u predmetnoj parnici protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na njegovim nekretninama koja ovrha da je određena rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-309/2019 (u pisanju tužbenog zahtjeva naznačen je poslovni broj Ovr-309/2018) od 9. travnja 2019. Iz navedenog ovršnog spisa proizlazi da je povodom žalbe koju je tužitelj kao ovršenik izjavio protiv toga rješenja o ovrsi Županijski sud u Varaždinu rješenjem broj Gž Ovr-26/2020-2 od 27. siječnja 2020. ukinuo navedeno rješenje o ovrsi i predmet vratio na ponovni postupak. Ovršni sud je u istom ovršnom postupku ponovno, odlučujući o prijedlogu za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja, donio novo rješenje o ovrsi, pod novim poslovnim brojem (Ovr-494/2020) od 9. lipnja 2020.

 

10. U odnosu na točku I. izreke pobijanog rješenja kojom je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 10.001,00 kn. Tome se tuženik usprotivio jer smatra da je vrijednost predmeta spora 5.134.640,43 kn, tj. vrijednost tražbine radi čije je naplate pokrenuta predmetna ovrha.

 

11. Odluku kojom je sud prvog stupnja utvrdio vrijednost predmeta spora u predmetnoj parnici u iznosu od 10.000,00 kn obrazlaže utvrđenjem da ZPP ne sadrži posebne odredbe o vrijednosti predmeta spora u slučaju kada je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva proglašenje ovrhe nedopuštenom, pozivajući se pritom na analognu primjenu odredbe čl. 25. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) koja propisuje da kada se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi prema posebnim propisima i prema odredbama toga Zakona, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos od 10.000,00 kn. 

 

12. Pobijano rješenje je u navedenom dijelu, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno i zakonito.

 

13. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je postavio tužbeni zahtjev deklaratorne pravne naravi tj. zahtjev za proglašenjem nedopuštenom predmetne ovrhe koja se vodi povodom prijedloga ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, podnesenom  prvostupanjskim sudom 1. travnja 2019., radi prisilne naplate njegove tražbine prema ovršeniku, ovdje tužitelju, u iznosu od 5.134.640,43 kn, na nekretnini ovršenika, temeljem ovršne isprave - Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranog 28. srpnja 2014. kod javnog bilježnika M. K. pod poslovnim brojem OV-….

14. Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn. No, toj vrijednosti predmeta spora prigovorio je tuženik prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

15. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

16. Međutim, ako je tužitelj u slučaju iz st. 2. čl. 40. ZPP vrijednost predmeta spora naznačio očito suviše visoko ili suviše nisko, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud je ovlašten, ne samo po prigovoru tuženika, već i po službenoj dužnosti, brzo i na prikladan način, provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP).

 

17. Uzimajući u obzir podatke u tužbi i podatke koji proizlaze iz spisa, i prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je prigovor tuženika u pogledu prenisko označena vrijednosti predmeta spora u tužbi neosnovan te je za svoju odluku kojom utvrđuje vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn iznio valjane pravne razloge koje ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje prihvatljivima.

 

18. U konkretnom slučaju radi se o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje - deklaraciju nedopuštenosti ovrhe, ukazujući u tužbi na nepostojanja pravne utemeljenosti tog postupka. Stoga, i prema ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud morao vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu od 5.134.640,43 kn koliko vrijedi tražbina čije se ostvarenje u predmetnom ovršnom postupku zahtijeva. Predmet ove parnice nije naime činidba kojom bi se ostvarila tražbina tužitelja u navedenom iznosu.

 

19. Stoga je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti, a pobijano rješenje u dijelu pod točkom I. izreke potvrditi kao što je odlučeno pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

20. Žalbenim navodima, tužitelj iznosi vlastite pravne stavove koji nemaju uporišta u mjerodavnim zakonskim odredbama te isti nemaju odlučnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

 

21. U odnosu na odluku pod točkom II. izreke kojom je predmetna tužba odbačena sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj više nema pravni interes za vođenje ove parnice jer se ovršni postupak temeljem rješenja o ovrsi u odnosu na koje je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom više ne vodi (to rješenje o ovrsi je ukinuto). Pritom da na takav zaključak ne utječe činjenica da je ovršni sud u istom ovršnom postupku ponovno, odlučujući o prijedlogu za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja, donio novo rješenje o ovrsi broj Ovr-494/2020 od 9. lipnja 2020. Ovo iz razloga jer da se tužba u predmetnom parničnom postupku ne odnosi na navedenu novu odluku ovršnog suda. Stoga da je temeljem čl. 288. st. 2. ZPP tužbu trebalo odbaciti.

 

22. Navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda nije prihvatljivo te je prema ocjeni ovog suda zasnovano na pogrešnom pravnom pristupu odnosno počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 288. st. 2. ZPP na koju povredu zakona sadržajno ukazuje u žalbi tužitelj.

 

23. Pogrešno je naime sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 288. st. 2. ZPP kada je utvrdio da tužitelj u ovoj parnici nema pravnog interesa za podnošenje tužbe zbog čega je tužbu odbacio.

 

24. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-309/2019 od 9. travnja 2019., povodom žalbe ovdje tužitelja, kao ovršenika, ukinuto od strane Županijskog suda u Varaždinu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-26/2020-2 od 27. siječnja 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku ovršni sud je u istom ovršnom postupku, odlučujući o identičnom prijedlogu za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, donio novo rješenje o ovrsi 9. lipnja 2020. Iako to rješenje o ovrsi ima sada novi poslovni broj  (Ovr-494/2020) očito je da se ne radi o nikakvom novom ovršnom postupku, već identičnom ovršnom postupku pokrenutom po identičnom ovršnom prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, radi namirenja identične tražbine, identičnim sredstvom. Ovršenik, ovdje tužitelj, je u predmetnom ovršnom postupku zaključkom u poslovni broj Ovr 309/19 od 18. prosinca 2019. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga navedenih u toj žalbi. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, budući se u konkretnom slučaju radi o identičnom ovršnom prijedlogu koji je novim rješenjem (novog poslovnog broja) prihvaćen u predmetnom ponovnom postupku, tužitelj ima pravni interes za vođenjem ove parnice u kojoj zahtijeva utvrđenje predmetne ovrhe, pokrenute temeljem navedenog ovršnog prijedloga ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, nedopuštenom. U pogledu navoda u tužbi odnosno tužbenom zahtjevu u odnosu na činjenice koje su uslijed navedenih okolnosti izmijenjene (prvotno rješenje o ovrsi navedeno u tužbi odnosno tužbenom zahtjevu ukinuto i doneseno novo rješenje), tužitelj ima pravu na ispravak tih navoda budući time, u kontekstu svih navedenih okolnosti, neće biti promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva (čl. 191. st. 3. ZPP).

 

25. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP žalbu tužitelja je trebalo uvažiti i pobijano rješenje, u dijelu kojim je tužba odbačena, ukinuti.

 

26. S obzirom da je pobijano rješenje u navedenom dijelu ukinuto, u nastavku postupka, sud prvog stupnja će morati povodom tužbe tužitelja, nakon valjano provedenog postupka, donijeti meritornu odluku tj. odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

27. Odluka o žalbenom trošku pod točkama III, IV. i V. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelj, sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, koji je sa žalbom uspio ima pravo na naknadu žalbenog troška koji se odnosi na sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 5., Tbr. 50 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 62,21 eur / 468,75 kn pa je trebalo tuženiku naložiti da tužitelju u tom iznosu naknadi trošak sastava žalbe (točka III. izreke drugostupanjskog rješenja). Preko tog dosuđenog iznosa, do zatraženog iznosa od 207,38 eur / 1.562,50 kn, tj. za iznos od 145,17 eur / 1.093,75 kn, zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška nema pravnog osnova pa je u tom dijelu njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Jednako tako, trebalo je kao neosnovan odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer se radi o trošku koji nije nužno potreban za vođenje parnice (točka IV. izreke drugostupanjskog rješenja).

 

28. Tuženik nije uspio sa žalbom pa temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP uvezi s čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troška sastava žalbe, a jednako tako u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nema pravo niti na naknadu troška sastava odgovora na žalbu koje je zahtjeve trebalo odbiti (točke V. izreke drugostupanjskog rješenja).

 

 

U Velikoj Gorici 18. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                                                 Sudac

 

                                                                                              Vesna Težak-Škrbina, v.r.