1

                            Poslovni broj Gž R-1277/2020-4

 

Poslovni broj Gž R-1277/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od  sudaca Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S., OIB … iz V., zastupanog po punomoćnicama odvjetnicama iz Odvjetničkog ureda V. P. & J. B. d.o.o. iz Z., protiv tuženika O. bolnica V., OIB:…, V., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i dr. d.o.o. iz V., te umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-167/2018-21 od 29. rujna 2020., 18. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-167/18-21 od 29. rujna 2020. u točki I. izreke te dijelu točke II. izreke za iznos od 1.576,10 eur[1] / 11.875,00 kn sa zateznim kamatama.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke II. izreke za iznos od 1.659,00 eur / 12.500,00 kn (preko iznosa od 1.576,10 eur / 11.875,00 kn do iznosa od 3.235,10 eur / 24.375,00 kn ) sa zateznim kamatama te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.659,00 eur / 12.500,00 kn sa zateznim kamatama.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.788,83 eur / 149.089,97 kn (bruto), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.235,10 eur / 24.375,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od  15 dana.

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćeno je sudjelovanje umješača Republike Hrvatske na strani tuženika.

 

3. Protiv te presude žali se tuženik, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1 toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, niti povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer presuda nema nedostataka i moguće ju je ispitati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće na ime dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za znanstveni stupanj, dodatak na staž te naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu pobliže navedeno izrekom citirane presude.

 

8. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju (prosinca 2013. - lipnja 2018.) bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste opće kirurgije, subspecijalist  abdominalne kirurgije, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradi, iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima te da mu nije  plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te da je prilikom obračuna naknade plaće za  vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimao kao  prosjek prethodno  isplaćene plaće umanjene za  neisplaćene dodatke.

 

9. Na temelju obračuna o pripadajućoj razlici plaće sačinjenog od strane financijskog vještaka utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u utuženom razdoblju ukupno iznosi 149.089,97 kn bruto, te je zahtjev tužitelja u toj visini sa zateznim kamatama na pojedine iznose kao u izreci pobijane presude prihvatio kao osnovan, uz primjenu odredbi čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15-dalje KU/13) te daljnjom primjenom čl. 55. i čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj 28/18-dalje: KU/18), dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i. 2. i čl. 155. ZPP-a.

 

10. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužitelja s navedenih osnova. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužitelj nema pravo na kumulaciju predmetnih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom.

 

11. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani.

 

12. Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12,73/13-dalje ZR/09) čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17-dalje ZR/14) propisano je da se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

13. Odredbom čl. 51. KU/13 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 % , za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.  Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. KU/18.

 

14. Prema čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada  pripada pravo na  dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 20%. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

 

15. Člankom 59. KU/13  koji je bio na snazi od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. bilo je propisano da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

 

16. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva, koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., u čl. 59 postotak dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zamijenjen je, pa umjesto ranijih 10% sada iznosi 12%. Isto tako propisano je čl. 57. KU/18.

 

17. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 (čl. 55. i 57. KU/18) zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 (čl. 55. i 57. KU/18), budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

 

18. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i  zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

19. Nadalje, odredbom članka 60. ZR/09 i članka 81. ZR/14 je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

 

20. Prema članku 36. stavak 1. KU/13 odnosno članku 34. stavak 1. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

21. Prema odredbi čl. 54.  Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 – dalje TKU) odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17 i 47/18 – dalje TKU/17) plaća zaposlenika uvećat će se za  15% ako zaposlenik ima  znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

22. Slijedom navedenog, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio na ime razlike plaće uvećani iznos te je pravilno na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje:ZOO) dosudio zatezne kamate tekuće nakon nespornog dospijeća do isplate. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje na pogrešan obračun navedenih dodataka jer je iz metodologije obračuna opisane u nalazu vještaka, razvidno da je vještak te dodatke obračunavao u odnosu na osnovnu plaću tužitelja, a u odnosu na visinu iznosa utvrđenog financijskim vještačenjem stranke nisu imale primjedbi.

 

23. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka, koju je sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa). U odnosu na tvrdnje  tuženika da je tužitelj povukao tužbu, valja istaći da se prilikom podnošenja tužbe pozvao na primjenu odredbe  čl. 186. b ZPP-a, uz tvrdnje da ne raspolaže odgovarajućim ispravama na temelju kojih bi mogao postaviti tužbeni zahtjev, pa je predložio da se tuženiku naloži dostava potrebnih podataka i provede financijsko knjigovodstveno vještačenje. U tužbi je naznačio vrijednost predmeta spora i manifestacijskog zahtjeva u iznosu od 10.001,00 kn, a nakon provedenog  financijsko knjigovodstvenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev i zatražio iznos od 149.089,97 kn, koji u konkretnom slučaju  predstavlja vrijednost predmeta spora. Međutim, osnovano tuženik ukazuje da ista nije mjerodavna  kao vrijednost predmeta spora kod utvrđivanja visine pripadajuće naknade za zastupanje za sve provedene radnje u postupku već od postavljanja takvog zahtjeva.

 

24. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da  je tužitelj prilikom podnošenja tužbe podnio manifestacijski zahtjev te zahtjev za  isplatu, ali u iznosu koji će specificirati naknadno, s time da je vrijednost  predmeta spora u tužbi naznačio sa iznosom od 10.001,00 kn, sukladno odredbi čl. 186. b st. 1. i 5. ZPP-a, pa se trošak po tom zahtjevu sve do postavljanja određenog  kondemnatornog zahtjeva treba odrediti prema toj vrijednosti predmeta spora (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 589/2021). Stoga tužitelju na ime sastava tužbe pripada iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. ) te isti iznos na ime zastupanja na ročištima od  6. veljače 2019. i  7. svibnja 2019. (Tbr. 9. toč. 1.), a za ročište od  15. rujna 2020. iznos od  2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife). Nadalje, tužitelju na ime sastava podneska od  29. travnja 2019. pripada iznos od 500,00 kn jer  se ne radi o podnesku kojim se odgovara na navode odgovora u tužbi ili se očituje na nalaz vještaka već o običnom podnesku te isti iznos na  ime sastava podneska od  6. lipnja 2019. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), dok je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova sastava podneska od 6. svibnja 2019. valjalo odbiti. Naime, tim podneskom kojeg  tužitelj predaje na ročištu u spis i za protivnu stranku ponavlja već  ranije iznesene navode u tužbi i tijekom postupka, pa se ne radi o trošku potrebnom za  vođenje postupka. Međutim, za sastav podneska od  30. srpnja 2020. kojim se  tužitelj očituje na nalaz i mišljenje vještaka  te precizira tužbeni zahtjev tražeći isplatu utuženog iznosa, istom pripada zatraženi iznos od  2.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Dakle, uz pripadajući PDV (Tbr. 42. Tarife), tužitelju na ime troškova zastupanja po odvjetniku pripada iznos od  9.375,00 kn te daljnji iznos od  2.500,00 kn na ime troškova vještačenja, odnosno sveukupan iznos od  11.875,00 kn (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

25. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu za iznos od 12.500,00 kn neosnovan, te je isti kao takav valjalo odbiti.

 

26. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i  čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

27. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je uspio samo sa neznatnim dijelom u odnosu na sporednu tražbinu na ime troškova postupka, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a).

 

28. Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 18. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković