Poslovni broj 20 Gž-754/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj 20 Gž-754/2020-3

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Svjetlane Pražić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o. K., OIB ..., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici iz K., protiv tuženika H. P. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Č. K., odvjetniku iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-93/2019-12 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda

u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-93/2019-12 od 28. veljače 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha koja se vodi pred

Općinskim sudom u Karlovcu, Stalnom službom u Ogulinu, pod poslovnim brojem Ovr-595/18, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.800,00 kn.

 

              2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje-ZPP), predlažući da se presuda ukine.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja, kao ovršenika, pred Općinskim sudom u Karlovcu, Stalnom službom u Ogulinu, pod poslovnim brojem Ovr-595/18, iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 3. i 7. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje: OZ).

 

6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl.br. Ovr 595/2018-2 od 31. kolovoza 2018., temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl.br. Pr-52/2015-52 od 2. veljače 2017., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž R-13/2017-3 od 28. ožujka 2018., određena ovrha radi naknade plaće; zaključkom od 26. listopada 2018. da je upućen ovršenik N. d.o.o. da u roku 15 dana pokrene parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena; da je dana 15. studenog 2018. tužitelj N. d.o.o. podnio tužbu protiv tuženika H. P. iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne služe u Ogulinu u ovršnom predmetu broj Ovr-595/2018; da je za vrijeme trajanja ovog postupka odlučujući po reviziji tuženika N. d.o.o. K., Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj Rev-1906/2018-2 od 15. svibnja 2019. kojim je prihvaćena revizija tuženika N. d.o.o. K. i ukinuta presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-13/2017-3 od 28. ožujka 2018. i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Stoga da proizlazi da je u ovršnom postupku broj Ovr-595/2018 ovrha određena na temelju presude posl.br. Pr-52/2015-52 od 2. veljače 2017. koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1906/2018-2 od 15. svibnja 2019. izgubila pravomoćnost i ovršnost. Budući da se ovrha određuje na temelju ovršne presude, a kako je ovršna isprava izgubila ovršnost, da su ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

 

7. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik žalbom, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Također nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primjenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.  

 

8.1.1. U ovom predmetu nisu sporne činjenice, već primjena materijalnog prava, odnosno sporno je može li se presuda u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljiti na činjenicama koje nisu postojale u vrijeme podnošenja tužbe, već su nastale tijekom vođenja parničnog postupka, ali se temelji na žalbenim razlozima zbog kojih je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Kako je mjerodavno činjenično stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a ne u vrijeme podnošenja tužbe, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno svoju odluku temelji na činjenici koja je nastupila tijekom trajanja prvostupanjskog postupka.

 

8.1.2. Naime, tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3. i 7. OZ-a. Tužitelj je tužbu, podnesenu dana 15. studenog 2018., temeljio na činjenici da ovršna isprava (presuda u predmetu Pr-52/15) bez obzira na svoju pravomoćnost ne može proizvoditi pravne učinke (jer da je tuženik dobio izvanredni otkaz nakon odluke o redovnom otkazu) jer je izgubila svoju djelotvornost i tuženik da ne može temeljem nje tražiti ovrhu. Za vrijeme trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom, Vrhovni sud RH je, povodom podnesene revizije, rješenjem od 15. svibnja 2019. ukinuo presudu u predmetu Pr-52/15, pa je prvostupanjski sud pravilno, temeljem činjenice da je ovršna isprava ukinuta, proglasio ovrhu nedopuštenom. Napominje se da je prvostupanjski sud, bez obzira što je odlučivao na temelju činjenica koje nisu postojale u vrijeme podnošenja tužbe, ali jesu u vrijeme zaključenja glavne rasprave, odlučivao u okviru žalbenih razloga zbog kojih je tužitelj upućen na parnicu radi pokretanja ovrhe nedopuštenom. Pri tome je, suprotno žalbenim navodima tuženika, irelevantno iz kojih je razloga Vrhovni sud ukinuo ovršnu ispravu.

 

8.1.3. Kao što je naprijed navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je time što se presuda temelji na činjenicama koje nisu navedene u tužbi, prekoračen tužbeni zahtjev. To stoga jer se tužitelj tijekom postupka pozvao na činjenice na kojima se temelji prvostupanjska presuda.

 

8.2. Podredno, žalbom protiv troškova postupka tuženik indirektno ne osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odluci o meritumu, ali smatra da je, prilikom odlučivanja o parničnom trošku, trebalo voditi računa da je u vrijeme podnošenja tužbe ovršna isprava još egzistirala, odnosno da nije bila ukinuta (to je uslijedilo naknadno). Ti žalbeni navodi su neosnovani. Naime, bez obzira što je činjenično stanje na temelju kojeg je prvostpuanjski sud donio presudu različito od onog u tužbi, tužba je osnovano podnesena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3. i 7. OZ-a, tužitelj je uspio u parnici i pravilno mu je dosuđen parnični trošak primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 18. siječnja 2023.

                                                                                                                                           

 

Predsjednik vijeća

Larisa Crnković