1                                        Gž-12/2023-2

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                    Gž-12/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ordani Labura, u pravnoj stvari tužitelja A.V. iz T., P. Z. 18, OIB …, zastupanog po punomoćnici V. Š. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž.Š. & V.Š.B. iz O., protiv tuženika R.A. d.d., Zagreb, M. cesta 69, OIB …, zastupanog po punomoćniku J.G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 29. studenoga 2022. godine broj P-42/2021-10, dana 10. siječnja 2023. godine

r i j e š i o   j e

              I Prihvaća se žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku od 29. studenoga 2022. godine broj P-42/2021-10 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

              1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, žalbu je izjavio tuženik, po punomoćniku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom donošenja odluke u skladu sa žalbenim navodima.

              2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              3. Žalba je osnovana.

              4. Tuženik u žalbi, pozivom na sadržaj isprava u spisu predmeta, osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda slijedom kojih je u konkretnom slučaju otklonjena primjena sporazuma stranaka o prorogaciji mjesne nadležnosti, sadržanog u članku 12. Ugovora o kreditu (dalje: Ugovor). Ističe da su tim sporazumom stranke, za slučaj spora, ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu kreditora, da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda kako se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi te da je Općinski građanski sud u Zagrebu i općemjesno nadležan za tuženika. Zbog toga smatra da je prvostupanjski sud pogriješio kad je pobijanim rješenjem odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti.

              5. Početno valja navesti da je predmet spora ove parnice utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi naprijed navedenog Ugovora te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez pravnog osnova, da je tužba podnesena Općinskom sudu u Osijeku te da je uz tužbu, pored ostalog, dostavljen naprijed navedeni Ugovor koji su stranke sklopile u tuženikovoj poslovnici u Osijeku.

              6. Prvostupanjski sud je, i po nalaženju ovog suda, pravilno, pozivom na odredbe članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i dr., dalje: ZZP), i odredbe Direktive Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. godine, zaključio da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 16. Ugovora, jer o toj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale (unaprijed formulirana od strane tuženice), i ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, koji ima prebivalište u Osijeku, pa da se na takvoj nepoštenoj ugovornoj odredbi ne može zasnivati mjesna nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

              7. Međutim, osnovana je žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi članka 381. ZPP.

              7.1. Naime, suglasno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, dok je člankom 59. ZPP propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.

              7.2. Međutim, kako tuženik osporava da ima poslovnu jedinicu na području prvostupanjskog suda, koja bi kao njegova podružnica bila upisana u sudski registar, to za sada nije utvrđeno je li ta poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tuženika.               7.3. Naime, po nalaženju ovog suda, mjesna nadležnost prvostupanjskog suda bila bi utemeljena na odredbi članka 59. ZPP samo ukoliko je poslovnica tuženika u Osijeku upisana u sudski registar kao podružnica tuženika (tako i Vrhovni sud RH u odluci broj Gr1-516/07).

              8. Slijedom navedenog nedostatka, rješenje se za sada ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi članka 381. ZPP, zbog koje je žalba podnesena. Zbog toga je, pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja da pouzdano utvrdi da li je tuženikova poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tuženika pa o prigovoru mjesne nenadležnosti donese novu i na zakonu utemeljenu odluku.

              9. Stoga je, na temelju članka 380. točka 3. ZPP, riješeno kao u izreci. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 10. siječnja 2023. godine

                                                                                                                 SUDAC

                                                                                                          Ordana Labura v.r.