1

Poslovni broj Gž-698/2020-3

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz B., OIB: ...., koju zastupa  punomoćnik D. K., odvjetnik u R., protiv tuženice D. N. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., radi predaje u posjed i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1153/2018-30 od 12. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1153/2018-30 od 12. studenog 2019. u točki 1. i dosuđujućem dijelu točke 2. izreke. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

 

"I Nalaže se tuženici D. N. iz B., OIB: ... predaja u posjed slobodne od osoba i stvari u naravi površine od ukupno 2 m2 ležećoj na k.č.br. ... zk.ul. ... k.o. B. u vještačkom nalazu vještaka D. M. iz R. od datuma iz srpnja 2019. na skici lica mjesta na stranici broj 5 nalaza, dakle, površinu između točaka označenih slovima J-K-N-M-H-J ili alternativno L-R-P-L tužiteljici A. B. iz B., OIB: ... u 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II Nalaže se tuženici D. N. iz B., OIB: ... tužiteljici A. B. iz B., OIB: ...  u 15 dana pod prijetnjom ovrhe na ime korištenja zemljišta u njezinom vlasništvu iznos od po 50,00 kn mjesečno počam od 1. siječnja 2014. do predaje u posjed s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.

 

III. Nalaže se tuženici podmiriti tužiteljici prouzročen joj parnični trošak u 15 dana  pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. U točki 2. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn u roku od 15 dana, dok je tuženica odbijena s ostatkom zatraženog parničnog troška. 

 

3. Protiv citirane presude (točka 1. i dosuđujući dio točke 2. izreke) žalbu izjavljuje tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači presuda i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Sud prvog stupnja uvidom u spis istoga suda poslovni broj P-338/10 utvrđuje da je tužitelj M. T. podnio tužbu protiv tuženika D. Ž. kojim je predloženo da se naloži tuženiku da nekretninu k.č.br. ..., u naravi vrt površine 409 m2 , upisane u z.k.ul. ..., k.o. B. (ranije je ona imala oznaku k.č.br. ..., upisanu u z.k.ul. ..., k.o. B.) i to dio predmetne nekretnine u površini od 264 m2 u geodetskom elaboratu označeno zelenom bojom preda u suposjed tužitelju M. T. i ostalim suvlasnicama predmetne nekretnine slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana. Proizlazi da su u predmetnom postupku stranke zaključile sudsku nagodbu kojom se je tamo tuženik D. Ž. obvezao u roku od 30 dana u cijelosti udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja i naknaditi mu trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn.

 

7. Među strankama nije sporno da su suvlasnice nekretnine k.č.br. ....., u naravi vrt površine 409 m2 upisane u z.k. ul. ..., k.o. B. i to tužiteljica u 25/100 dijela, a tuženica u 75/100 dijela, a koja nekretnina se nalazi jugozapadno od njihove stambene zgrade u B.. Proizlazi da se tužiteljica doselila 2008., a tuženica 2009., da je predmetna nekretnina prethodno bila podijeljena u tri dijela, a od kako su došle koristile su je tužiteljica koja je koristila sjeverozapadni dio vrta, središnji dio vrta je koristio D. Ž., dok jugoistočni dio vrta je koristila tuženica. Prethodni vlasnik nekretnine je bio M. T. koji je 22. siječnja 2010. prodao tužiteljici 25/100 dijelova navedene nekretnine, odnosno 106 m2, a tuženici 12/100 dijelova nekretnine, odnosno 51 m2 i to točno ono što su one već posjedovale i prije toga, ali bez pravne osnove. Utvrđenje je suda prvog stupnja da su dijelovi nekretnine k.č.br. ... bili jasno razgraničeni na terenu o čemu su iskazivali svi saslušani svjedoci, a među stranaka nije sporno. Kasnije po okončanju parnice koja je vodila pod poslovnim brojem P-338/2010 središnji dio nekretnine k.č.br. ..., upisane u z.k.ul. ..., k.o. B., a koji je bez pravne osnove koristio D. Ž. na temelju ugovora od 12. listopada 2012., kupila je tuženica koja je stupila od tada i u posjed toga dijela nekretnine.

 

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranka sud utvrđuje da je na terenu jasno razgraničen posjed sjeverozapadnog dijela nekretnine koju je koristila tužiteljica od jugoistočnog dijela kojeg je koristila tuženica jer je prije postojala bodljikava žica koja je kasnije zamijenjena žičanom ogradom, a koja je na skici mjerničkog vještaka D. M., dipl. ing. geodezije, označena slovima K do L, a ista je postojala i na skici angažiranog vještaka D. M. označena slovima K do J, ali je sama tužiteljica na tom mjestu napravila kameno-betonski zid 2010. od kako je zaključen ugovor o kupoprodaji i uređenju međusobnih odnosa između M. T. kao prodavatelja s jedne strane te stranaka kao kupaca s druge strane od 22. siječnja 2010.

 

9. Sud ne prihvaća kao istinite tvrdnje tužiteljice da nikada nije dobila geodetski elaborat izrađen od trgovačkog društva N. d.o.o. iz R., a koji je prema čl. 2. ugovora o kupoprodaji i uređenju međusobnih odnosa između M. T. kao prodavatelja s jedne strane te stranaka kao kupaca s druge strane od 22. siječnja 2010. sastavni dio toga ugovora. Naime, na tom ugovoru ovjeren je potpis tužiteljice pa je na njoj teret dokaza da nije zaprimila geodetski elaborat. Isti je u spis priložila tuženica, a vjerodostojnost je potvrdio svjedok S. V. koji je istoga i napravio. Ocjena je suda prvog stupnja da same tvrdnje da elaborat nije uvezan jamstvenikom i zatvoren žigom zajedno s ugovorom o kupoprodaji i uređenju međusobnih odnosa od 22. siječnja 2010. su irelevantne budući među strankama nije sporno na terenu što je njima pokazano i što koriste neprekidno do danas. Prema izračunu površine za nekadašnju nekretninu koja je imala oznaku k.č.br. ... od strane svjedoka S. V. iz tvrtke N. d.o.o. ista iznosi 421 m2 dok prema zemljišnim knjigama to je 117 čhv, odnosno 416,48 m2. Nakon preoblikovanja zemljišnih knjiga 2013. ta nekretnina je dobila novi k.č.br. ... u naravi vrt površine 409 m2 , upisana u z.k.ul. ..., k.o. B. te je upisano da ima 409 m2 , dok iz izračuna angažiranog mjerničkog vještaka D. M. proizlazi da ista stvarno ima 402 m2.

 

10. Polazeći od odredbe čl. 38. st. 4., čl. 48. st. 1., 2., i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) zaključak je suda prvog stupnja da tužiteljica nije ovlaštena samovoljno odlučivati koji dio nekretnine k.č.br. ..., površine 409 m2, upisane u z.k. ul. ...., k.o. B. će njoj pripasti s obzirom da su stranke odavno izvršile diobu tako da po prosudbi suda je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da njoj pripadne još 2 m2 , a to je na skici lica mjesta nalaza mjerničkog vještaka D. M., dipl. ing. geodezije površina između točaka označenih slovima J-K-N-M-H-J ili alternativno L-R-P-L. Stoga je mišljenja da tuženica ne drži bez pravne osnove dio predmetne nekretnine označene na skici angažiranog mjerničkog vještaka poligonom točaka H-J-K-L-F-G-H pa stoga da nije došlo niti do stjecanja bez osnove neke imovinske koristi u korist tuženice, a na štetu tužiteljice.

 

11. Iz navedenih razloga sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u točki 1. izreke pobijane presude, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

 

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući presuda nema nedostataka, ista sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

 

13. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava budući je sud pravilnom primjenom navedenih odredbi ZV-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

14. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći skicu lica mjesta iz studenog 2007. koja je sastavni dio ugovora od 22. siječnja 2010. utvrdio da su parnične stranke i treća osoba D. Ž. koristili bez valjane pravne osnove nekretninu k.č. br. ....(prije k.č.br. ...), k.o. B. tako da su žičanom ogradom ogradili dijelove nekretnine koju su koristili tužiteljica površine od 106 m2, tuženica površinu od 51 m2, koja je označena plavom bojom, dok je treća osoba D. Ž. koristio najveću površinu od 264 m2, označena na skici zelenom bojom pa je potpuno nebitna da li površina dijela nekretnine odgovara suvlasničkom udjelu na kojem je tužiteljica upisana s obzirom da se nije prodavao suvlasnički dio već realni, odnosno točno određeni dio nekretnine pa su stranke samo formalno suvlasnici predmetne nekretnine koja suvlasnička zajednica je razvrgnuta ugovorom iz 2008. između parničnih stranaka i tadašnjeg vlasnika preostalog dijela nekretnine M. T..  Tužiteljica je kupila samo ono što je tada posjedovala i ogradila je žičanom ogradom s time da njezin posjed u tom trenutku nije ni graničio s posjedom tuženica, već sa dijelom koji je tada bespravno koristio D. Ž., a posjedovno stanje se nije niti tim ugovorom niti ugovorom kojim je 2012. tuženica kupila i dio koji je koristio D. Ž., nije mijenjalo, budući tužiteljica nikada nije kupila niti je posjedovala navedenih 12 m2.

 

15. Tu treba posebno ukazati i na zapisnik Z-7800/2012/568 od 18. lipnja 2013. iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige upravo za navedenu česticu iz kojeg je vidljivo da se tužiteljica nije odazvala na raspravu, nije prigovarala da novoformiranoj nekretnini nedostaje 12 m2, te da isti predstavlja njezino vlasništvo.

 

16. NIje osnovana žalba tužiteljice niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife.

 

17. Slijedom svega obrazloženog trebalo je  žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovan i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

18. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke 2. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 19. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić