- 1 -              Rev 3863/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3863/2019-5

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. iz Z., protiv tuženika S. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6024/18-2 od 14. svibnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5373/13-92 od 28. rujna 2018., u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6024/18-2 od 14. svibnja 2019., i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluku o troškovima ovog revizijskog postupka donijet će sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-5373/13-92 od 28. rujna 2018. sudio je:

 

„Nalaže se tuženiku M. S. iz Z., OIB: ..., da isplati tužitelju C. b. d.d. Z., OIB: ..., iznos od 295.579,23 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 1994. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 9. studenog 1994. do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, te iznos od 349.202,40 kn, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 88.562,50 kn, a sve u roku od 15 dana.“

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-6024/18-2 od 14. svibnja 2019. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi isplate duga koji je preostao nakon raskida Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja (banke) i tuženika (korisnika kredita) pod brojem 30-110-0131 dana 10. svibnja 1991.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22, dalje: ZID ZPP/22), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju.

 

4.1. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Protiv drugostupanjske presude je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koju je tužitelj i podnio. Stoga je presuda ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, isplata duga koji je preostao nakon što je raskinut Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja (banke) i tuženika pod brojem 30-110-0131 dana 10. svibnja 1991.

 

8.1. Među strankama je bilo sporno je li riječ o presuđenoj stvari, je li nastupila zastara predmetne tražbine, a sporna je i visina tražbine. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 373. i 387. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl.1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11i 78/15, dalje: ZOO/05). čl. 54. tada važećeg Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, dalje: ZJB/93) i čl. 178. st. 1. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, dalje: OZ/96).

 

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- tužitelj je temeljem Ugovora o kreditu od 10. svibnja 1991. (dalje: Ugovor o kreditu) tuženiku plasirao kredit u dinarskoj protuvrijednosti iznosa od 150.000 DEM prema srednjem tečaju na dan isplate, na rok otplate od 5 godina, uz kamatnu stopu od 30% godišnje, fiksno, uz mjesečnu otplatu izračunatu na bazi anuitetskog obračuna u dinarskoj protuvrijednosti od 4.853 DEM, koja otplata započinje 1. srpnja 1991., a zadnja otplata dospijeva 1. lipnja 1996.;

 

- Aneksom navedenog ugovora o kreditu od 1. svibnja 1991. izmijenjena je ugovora kamatna stopa na 15% godišnje fiksno. te da je visina novog mjesečnog anuiteta počev od 1. srpnja 1992. utvrđena u visini dinarske protuvrijednosti od 1.603,00 DEM;

 

- polovinu kreditom ostvarenog iznosa (75.000 DEM, što u protuvrijednosti u dinarima iznosi 975.000,- dinara) tuženik je oročio kod tužitelja temeljem Ugovora o namjenski oročenom dinarskom depozitu od 10. svibnja 1991. (list 203. spisa) i ujedno ovlastio tužitelja da sa sredstvima depozita u njegovo ime i za njegov račun izvrši kupnju dionica C. b.;

 

- tužitelj je sukladno tom ovlaštenju iz sredstava oročenog depozita kupio dionice;

 

- sukladno odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu, a temeljem Ugovora o zalogu dionica od 20. svibnja 1991., zaključenog između tužitelja i tuženika, zasnovao je založno pravo na dionicama u vrijednosti od 423.000,- dinara (847 dionica nominalne vrijednosti 500,- dinara;

 

- potom je (u prosincu 1991.) izvršena prodaja 847 dionica po prodajnoj cijeni od 1.140,- dinara, od čega je iznosom od 856.150,- dinara tužitelj izvršio naplatu do tada dospjelih neplaćenih potraživanja, te prijevremenu otplatu dijela nedospjele glavnice;

 

- na opisani način je glavnica smanjena za ukupno 65.857,75 DEM, odnosno preostala glavnica je iznosila 78.344,52 DEM;

 

- posljednja evidentirana uplata od strane tuženika izvršena je s danom 8. studenog 1994., a tužba je podnesena sudu 16. lipnja 1997.

 

10. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev. U obrazloženju je navedeno obzirom da nije riječ o presuđenoj stvari jer je u predmetu tog suda poslovni broj Ivmj-70/97 ovrhovoditelj C. b. d.d. podneskom od 15. rujna 1998. povukao prijedlog za ovrhu protiv S. M. Prigovor zastare je odbijen s obrazloženjem da je posljednja evidentirana uplata kredita bila 8. studenog 1994., i time je prekinuta zastara. Kako je tužba podnesena sudu 16. lipnja 1997., ista je podnesena u zakonskom roku iz odredbe čl. 371. ZOO-a.

 

 

10.1. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ostatak duga utvrđen novim financijskim vještačenjem od strane vještaka Z. R. iz R. v. d.o.o., a koji se sastoji od 295.579,23 kn dospjelog nepodmirenog glavnog duga i 349.202,40 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata. Tužitelju je na dosuđeni iznos od 295.579,23 kn dospjelog nepodmirenog glavnog duga priznata i zakonska zatezna kamata od 9. studenog 1994. pa do isplate.

 

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je nastupila zastara predmetne tražbine. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda u slučaju kad je Ugovor o kreditu otkazan, zastarijevanje počinje teći od otkaza ugovora o kreditu (1. svibnja 1993.), jer je od tog datuma tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje cijele obveze (čl. 361. ZOO/91). U obrazloženju je navedeno kako nije sporno da je ugovor o kreditu otkazan 1. svibnja 1993. Pri tome plaćanje jednog dijela duga ne znači priznanje njegova drugog dijela (Rev-913/80 od 2. listopada 1980.). Stoga uplatom od 8. studenog 1994. nije došlo do prekida zastarijevanja preostalog duga, tako da je petogodišnji zastarni rok istekao 2. svibnja 1998., a preinačena tužba je podnesena sudu 14. rujna 1998.

 

12. Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer o odlučnoj činjenici, početku tijeka zastarnog roka otkazom ugovora o kreditu, postoji proturječnost između sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude i sadržaja isprava u spisu i izjava stranaka.

 

13. Ovaj sud je našao pravilnim pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojemu u slučaju kad je Ugovor o kreditu otkazan, a preostao je dio duga korisnika kredita, zastarijevanje potraživanja za preostali iznos počinje teći od otkaza ugovora o kreditu jer je od tog datuma tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje cijele obveze (čl. 361. ZOO/91). Pravilno je i shvaćanje da plaćanje jednog dijela duga ne znači priznanje njegova drugog dijela (Rev-913/80 od 2. listopada 1980.), pa stoga uplatom od 8. studenog 1994. nije došlo do prekida zastarijevanja preostalog duga, kao i da je u ovom slučaju došlo do objektivne preinake tužbe pa je zastara prekinuta podnošenjem preinačene tužbe dana 14. rujna 1998.

 

14. Međutim obrazloženje presude je proturječno u odnosu na o odlučnu činjenicu početka tijeka petogodišnjeg zastarnog roka, a to je dan otkaza ugovora o kreditu.

 

15. U obrazloženju presude je navedeno kako nije sporno da je ugovor o kreditu otkazan dana 1. svibnja 1993. Ovaj navod je suprotan stanju spisa jer je prema navodima iz nalaza vještaka T. d.o.o. (list 107. spisa) i vještaka Z. R. (list 181. spisa), kao i prema utvrđenju iz prvostupanjske presude P-5373/13-92 od 28. rujna 2018. (list 231. spisa) ugovor o kreditu otkazan 20. listopada 1993.

 

16. S obzirom na to da je početak tijeka zastarnog roka odlučna činjenica za rješenje spora, a u odnosu na tu činjenicu postoji opisana proturječnost, nije moguće ispitati zakonitost drugostupanjske presude u odnosu na prigovor zastare.

 

17. Zbog navedenog je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti drugostupanjskom sud na ponovno suđenje. Ako sud u ponovljenom postupku nađe da prigovor zastare nije osnovan, ispitat će i osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika istaknutih protiv prvostupanjske presude.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.