Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 705/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 705/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB:, zastupanog po punomoćnici S. P. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. H. A. d.o.o., Z., OIB:, zastupanog po punomoćniku A. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu T. & p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1880/19-2 od 10. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5204/18-15 od 14. listopada 2019., u sjednici održanoj  17. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              „I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu od 06. rujna 2018. kojom je tuženik A. H. A. d.o.o., Z., OIB: … izvanredno otkazao menadžerski ugovor za obavljanje poslova direktora razvoja servisne mreže sklopljen s tužiteljem M. M., Z., , OIB: dana 01. siječnja 2018.

              II. Nalaže se tuženiku A. H. A. d.o.o., Z., … , OIB: … da tužitelja M. M., Z., , OIB:, vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova Direktora razvoja servisne mreže, u roku od 8 dana.

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa  zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju. 

 

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

7.1. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.2. Revident dajući svoju ocjenu dokaza osporava ocjenu dokaza u pobijanim presudama. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

7.3. Drugostupanjski je sud sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na posao na radno mjesto direktora za razvoj servisne mreže.

 

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili 1. siječnja 2018. menadžerski ugovor za obavljanje poslova direktora razvoja servisne mreže, da su ugovorne strane sporazumno u ugovoru navele da se radno vrijeme direktora zasniva na načelu trajne preraspodjele, a prema potrebama funkcije koju obavlja, da je mjesto rada u Rijeci, ali je prema potrebi radnog mjesta i funkcije koju obavlja, direktor obvezan rad obavljati u različitim mjestima bez ograničenja,

- da je 6. rujna 2018. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu  tužitelju i to zbog osobito teške povrede radne obveze,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je nakon provjere prisutnosti zaposlenika na radnom mjestu utvrđeno da je tužitelj neopravdano izbivao s radnog mjesta 22. kolovoza 2018. i 24. kolovoza 2018., koje izostanke nije opravdao te da se 21. kolovoza 2018. tužitelj po povratku sa sastanka iz Z. nije vratio na radno mjesto, iako je sastanak završio u 11,45 sati,

- da je u odluci o izvanrednom otkazu zaključeno da navedeni izostanci s radnog mjesta predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

9.1. Nižestupanjski sudovi su zaključili da nije bilo opravdanog razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer tužitelj nije bio u obvezi raditi svakodnevno od 08,00-16,00 sati budući da je odredbom čl. 5.1. ugovora o radu ugovoreno da tužitelj kao menadžer radi po načelu trajne preraspodjele radnog vremena, a prema potrebama funkcije koju obavlja. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužitelja da je procijenio kako nakon sastanka održanog u Z., koji je završio u 11,45 sati, povratak u ured u R. nisu zahtijevale poslovne obveze toga dana, osim toga došao bi u Rijeku pred kraj radnog vremena, stoga prema ocjeni prvostupanjskog suda postupanje tužitelja dana 21. kolovoza 2018. nije razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. U odnosu na 22. kolovoza i 24. kolovoza 2018., prema ocjeni nižestupanjskih sudova, s obzirom na ugovorenu mogućnost trajne preraspodjele radnog vremena, tužitelj svojim postupanjem nije počinio tešku povredu radne obveze koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora niti njegovo postupanje ima značaj gubitka povjerenja tuženika u tužitelja i time nemogućnost nastavka rada tužitelja kod tuženika, a tuženik nije dokazao neke druge razloge koji bi opravdavali odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

9.2. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da iz odluke o otkazu ne proizlazi da tužitelj nije obavio zadatke svog radnog mjesta, niti je utvrđeno da bi postupanje tužitelja u dane 21. kolovoza, 22. kolovoza i 24. kolovoza naštetilo ugledu tuženika i stvorilo negativnu sliku o tuženiku. Osim toga nije utvrđeno da je tužitelj propustio obaviti određene radne obveze ili zadatke zakazane za te dane.

 

10. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da opisanim ponašanjem tužitelj nije teško povrijedio obvezu iz radnog odnosa kako to određuje odredba čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) prema kojoj poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. 

 

11. Revident u reviziji ističe da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa te da nije bilo preraspodjele radnog vremena, a što su sudovi propustili utvrditi.

 

12.1. Međutim u činjeničnim okolnostima ovog slučaja kada iz ugovora kojim su stranke regulirale radni odnos proizlazi da stranke nisu strogo odredile radno vrijeme tužitelja već je određeno da se isto prilagođava dinamici tužiteljevih dnevnih obveza, tako je u čl. 5.1.  ugovora za obavljanje poslova direktora razvoja servisne mreže navedeno da će radno vrijeme biti određeno prema potrebama funkcije koju direktor obavlja, a u čl. 6.1. je navedeno da će tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljati u različitim mjestima bez ograničenja slijedom čega se ne može prihvatiti ocjena poslodavca da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze radnog odnosa samo zato jer u određenom trenutku nije zatečen u poslovnici u R. bez da je eventualno utvrđeno da je uz to što nije zatečen u poslovnici, eventualno propustio i obaviti određene poslove i zadatke koje je u (tom trenutku) trebao obaviti.

 

12.2. Osim toga tuženik nije dokazao da je tužitelj poslove svog radnog mjesta morao i mogao obavljati jedino i isključivo u poslovnici u R. svaki radni dan od 8 do 16 sati, osobito kada iz samog ugovora proizlazi da poslovi radnog mjesta tužitelja ovise o dinamici tužiteljevih dnevnih obveza, odnosno da se obavljaju i na drugim mjestima i nisu vezani isključivo za konkretnu poslovnicu tuženika.

 

13. Slijedom iznesenog u konkretnim činjeničnim okolnostima ovog slučaja, osobito uzimajući u obzir odredbe ugovora kojim su uređene obveze i prava tužitelja za obavljanje poslova radnog mjesta (direktora razvoja servisne mreže) predmeta odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena.

 

14. Navodi revidenta da sud treba ocijeniti da se ne radi o preraspodjeli radnog vremena su neodlučni jer je u ovom sporu utvrđeno da radno vrijeme tužitelja ovisi i prilagođava se dinamici tužiteljevih dnevnih obveza te da se radi o fleksibilnom radnom vremenu koje diktiraju obveze radnog mjesta (direktor razvoja servisne mreže), a ne strogo određen vremenski okvir (od 8 do 16 sati). O tome kako je formalno tuženik nazvao konkretnu regulaciju radnog vremena nije odlučno za odluku u ovom sporu.

 

15. Ostali revizijski razlozi usmjereni su na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

17. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                 Viktorija Lovrić,v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu