Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 132/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 620/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. T. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra S., S., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1922/2021-3 od 26. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3066/2020-9 od 1. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove razlike plaće iznos od 1.912,50 EUR/14.409,76 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanih u izreci presude, izuzev zahtjeva tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosu. U točki II. naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 580,66 EUR/4.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-3066/2020-9 od 1. lipnja 2021., u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. do iznosa od 9.815,62 kn, s pripadajućim zateznim kamatama:
- na iznos od 717,24 kune tekućim od 15. veljače 2016.
- na iznos od 736,64 kune tekućim od 15. ožujka 2016.
- na iznos od 730,83 kuna tekućim od 15. travnja 2016.
- na iznos od 829,13 kuna tekućim od 15. svibnja 2016.
- na iznos od 804,31 kunu tekućim od 15. lipnja 2016.
- na iznos od 776,57 kuna tekućim od 15. srpnja 2016.
- na iznos od 794,51 kunu tekućim od 15. kolovoza 2016.
- na iznos od 798,99 kuna tekućim od 15. rujna 2016.
- na iznos od 703,08 kuna tekućim od 15. listopada 2016.
- na iznos od 793,85 kuna tekućim od 15. studenog 2016.
- na iznos od 806,22 kune tekućim od 15. prosinca 2016.
- na iznos od 819,10 kuna tekućim od 15. siječnja 2017.
- na iznos od 505,15 kuna tekućim od 15. veljače 2017., do isplate
kao i u dijelu točke II. izreke za iznos troškova postupka do iznosa od 1.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Preinačava se ista presuda u točki I. preko iznosa od 9.815,62 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u točki II. izreke preko iznosa od 1.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 4.594,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama:
- na iznos od 492,25 kuna tekućim od 15. ožujka 2017. - na iznos od 507,01 kunu tekućim od 15. travnja 2017. - na iznos od 545,38 kuna tekućim od 15. svibnja 2017.
- na iznos od 495,75 kuna tekućim od 15. lipnja 2017.
- na iznos od 469,09 kuna tekućim od 15. srpnja 2017.
- na iznos od 562,81 kunu tekućim od 15. kolovoza 2017.
- na iznos od 275,17 kuna tekućim od 15. rujna 2017.
- na iznos od 235,53 kune tekućim od 15. listopada 2017.
- na iznos od 237,60 kuna tekućim od 15. studenog 2017., do isplate.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.“.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5287/2021 od 11. siječnja 2022. dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kuna za razdoblje od 27.01.2017. do 31.10.2017., u skladu sa Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. 10. 2011.?“.
5. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovome predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 80/2022), radi gore navedenog pravnog pitanja.
6. Odgovor na reviziju nije podnesen.
7. Revizija nije osnovana.
8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna plaće pogrešno primijenio odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su (koncizno i samo u bitnom navedene) slijedeće činjenice:
- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 718,74 EUR/5.415,37 kn,
- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 718,74 EUR/5.415,37 kn,
- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (''Narodne novine'' broj 128/2017) kojim su ugovorile visinu osnovice,
- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini osnovice od 718,74 EUR/5.415,37 kn.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim.
11. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. s obzirom na to da je na temelju odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) i čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni gore navedenog Sporazuma.
12. Tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi da je Izmjenama i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega na temelju odredbe čl. 199. ZR., zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.
13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.
14. Prema shvaćanju ovoga suda, gore navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna pa do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora „u dobroj vjeri pristupe produljenju roka“. Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.
15. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužiteljice, člankom XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR koja glasi:
„(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.“
16. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra da u razdoblju od 26. siječnja 2017., pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (''Narodne novine'' broj 128/17) osnovica nije bila ugovorena, pa su posljedično tome bile ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama (''Narodne novine'' broj 39/09 i 124/09, dalje: ZPJS) prema kojima je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama (''Narodne novine'' broj 123/16 od 29. prosinca 2016.), te odredila osnovicu u visini od 718,74 EUR/5.415,37 kn (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 287/2022 od 12. travnja 2022.).
17. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim s obzirom na to da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune, već joj se plaća treba odrediti prema osnovici određenoj ZPJS, prema kojoj osnovici je tužiteljici plaća i isplaćena.
18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
|
|
|
Predsjednik vijeća: Đuro Sessa, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.