1

Poslovni broj: 6 Us I-586/2022-8

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-586/2022-8

 

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja N. Š. iz K., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z.,  kojeg zastupa J. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja  Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/53, URBROJ: 512-2501-22-2 od 21. travnja 2022. i radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove  obrane R., KLASA: UP/I 561-01/21-01/123,  URBROJ:  512M2-71-22-5  od 1. veljače  2022. (i rješenja o ispravku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove  obrane R., KLASA: UP/I 561-01/21-01/123,  URBROJ:  512M2-71-22-13  od 30. rujna 2022.).

 

Obrazloženje

 

 

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/22-01/53, URBROJ: 512-2501-22-2 od 21. travnja 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove  obrane R., KLASA: UP/I 561-01121-01/123,  URBROJ:  512M2-71-22-5  od 1. veljače  2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. 1. izreke usvojen je zahtjev N. Š., rođenog 8. listopada 1952., za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite K. za razdoblje od 24. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991.; u toč. 2. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja  za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991.; u toč. 3. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Domobranstvu za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 25. veljače 1992.

1.2. Navedeno prvostupanjsko rješenje ispravljeno je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove  obrane R., KLASA: UP/I 561-01/21-01/123,  URBROJ:  512M2-71-22-13  od 30. rujna 2022. u toč. 1. izreke na način da ista pravilno glasi da je usvojen zahtjev N. Š., rođenog 8. listopada 1952., za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite K. za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko  rješenje u toč. 2. i 3. izreke, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog nepridržavanja primjedbi i pravnih shvaćanja iznesenih u presudama upravnih sudova u prethodnim postupcima. Ističe da je izjavom na zapisniku Područnog odjela za poslove O. od 12. ožujka 2021. zatražio da mu se za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 25. veljače 1992. utvrdi status branitelja iz Domovinskog rata s osnove pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite (MZ K.). Smatra da iz rješenja URBROJ: 512 M2 -14307-05-2 od 20. rujna 2005. proizlazi da je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite od  1. srpnja 1991. - 25. veljače1992. Smatra da nema zakonske zapreke da se priznaju i razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu navedena u toč. 2. i 3. prvostupanjskog rješenja jer i Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisuje da se pod oružanim otporom agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom podrazumijeva vrijeme od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Poziva se na sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4042/2005 gdje je navedeno da pripadnici Narodne zaštite mogu status hrvatskog branitelja ostvariti ovisno o datumu koji im je potvrdom nadležnog tijela (MORH, MUP) utvrđen kao datum početka pripadnosti Narodnoj zaštiti, te je u odluci navedeno i da je dio pripadnika Narodne zaštite postao pripadnikom Domobranstva dok su ostali pripadnici Narodne zaštite ostali u dosadašnjim postrojbama. Poziva se na primjere drugih pripadnika Narodne zaštite kojima je sudjelovanje priznato i u razdobljima iz toč. 2. i toč. 3. izreke prvostupanjskog rješenja o čemu prilaže preslike potvrde (list 17 spisa), te ističe da je i tijekom upravnog postupka predlagao da se u spis predmeta prilože potvrde za ostale pripadnike Narodne zaštite iz MZ K. kojima je isto priznato od 1. srpnja 1991. (S. M., B. D., B. S., V. Z. i dr.) što prvostupanjsko tijelo nije učinilo. Ističe da je riječ o iznimno dugotrajnom postupku, te slijedom svega navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj u odnosu na razdoblja iz toč. 2. i toč. 3. izreke prvostupanjskog rješenja ne ispunjava propisani zakonski uvjet razdoblja sudjelovanja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. U tom smislu poziva se na sadržaj odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

3.2. Tužitelj je 12. listopada 2022., nakon što mu je dostavljen odgovor na tužbu, dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 10. siječnja 2023. održao raspravu u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari, primjenom članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je  predložio da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari (u toč 2. i 3. izreke) te da sud reformacijskom presudom prizna tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite pri Mjesnoj zajednici K., u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. te od 1. siječnja 1992. do 25. veljače 1992., te je ukratko iznio način svog sudjelovanja u navedenim razdobljima u Domovinskom ratu. Tužitelj je spisu predmeta priložio prethodno navedeno rješenje o ispravku koje nije priloženo spisu tuženika, te je naveo da prvostupanjsko rješenje ne sadržava nalog Područnom Odsjeku za poslove obrane O. da po izvršnosti rješenja podatke iz toč. 1. izreke upiše u dokumente v/e i u "IS-PU" modul "Sudjelovanje u Domovinskom ratu".

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite u navedenim razdobljima podnio Područnom odsjeku za poslove obrane O., te je na zapisniku navedenog javnopravnog tijela u izjavi od 12. ožujka 2021. uredio zahtjev na način da traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991., od 25. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991., te od 1. siječnja 1992. do 25. veljače 1992.

7. Prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari doneseno je u ponovnom postupku, odnosno u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj 6 UsI-1134/17-7 od 13. lipnja 2018., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3962/18-4 od 26. svibnja 2020., uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno provesti ispitni postupak radi utvrđivanja činjenica koje su bitne za razrješenje pravog stanja stvari ili navesti razloge zbog kojih eventualno nije usvojen neki od zahtjeva stranke, pri čemu je rasprava pred Područnom odsjeku za poslove obrane O., bila provedena 10. svibnja 2017. na kojoj su saslušani svjedoci Z. S. i I. Š., dok je tužitelj saslušan u svojstvu stranke na zapisniku navedenog javnopravnog tijela od 28. travnja 2017.

8. Iz presude ovoga suda poslovni broj poslovni broj: 4 UsI-162/2020-5 od 31. ožujka 2020. proizlazi da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/19-01/611, URBROJ: 512M-0201-19-2 od 19. prosinca 2019., kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/19-01/180, URBROJ: 512M2-76-19-9 od 26. rujna 2019.

Navedenim rješenjem Područnog odjela za poslove obrane O. bio je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. (točka 1.) te je odbijen i zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Domobranstvu za razdoblje od 25. prosinca 1991. do 25. veljače 1992. (točka 2.). Iz navedene presude ovoga suda, između ostaloga proizlazi da je tužitelj u izjavi od 11. rujna 2019. naveo da nikada nije aktiviran kao pripadnik Domobranstva već je samo zadužio uniformu, odnosno da nikada nije bio pozvan u Domobranstvo već je ostao u postrojbama Narodne zaštite i da je zaduženu uniformu vratio naknadno. Stoga pozivanje tužitelja na sadržaj Odluke predsjednika Republike Hrvatske od 24. prosinca 1991. o ustrojstvu Domobranstva nije od utjecaja na odlučivanje niti u ovoj upravnoj stvari.

9. Nadalje, rješenjem Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/-561-01/19-01/180, URBROJ: 512M2-76-19-2 od 1. ožujka 2019. tužitelju je utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991., ali je i odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje tog statusa za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991., a nakon odustanka tužitelja od ostalih zahtjeva i podnesene žalbe postupak je obustavljen.

10. Uvidom u službene evidencije o priznatim statusima utvrđeno je da tužitelj ima priznati status hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti MUP-u od 5. svibnja 1991. do 20. svibnja 1991. i na temelju pripadnosti borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite od 30. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991.

11. Područni odjel za poslove obrane R. (s obzirom na zaključak  Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove od 22. ožujka 2021. o usvojenom zahtjevu za izuzećem državnih službenika u Područnom odjelu za poslove obrane O.), u ponovljenom postupku, izvršio je uvid u izjavu tužitelja danu na zapisnik Područnog odjela za poslove obrane O. od 28. travnja 2017., gdje je tužitelj naveo  da mu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti MUP-u u razdoblju od 5. svibnja 1991. do 20. svibnja 1991., te je zatražio da mu se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti od 1. srpnja 1991. do 24. prosinca 1991., te da se izvrši uvid u Odluku o ustrojstvu  Domobranstva iz koje je razvidno da je sa danom 24. prosinca 1991. tužitelj preveden u postrojbu Domobranstva. Također je izvršen uvid u izjavu tužitelja od 12. ožujka 2021. U tom smislu sud ocjenjuje da su u ponovnom postupku poštivana pravna shvaćanja i primjedbe iznesene u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3962/18-4 od 26. svibnja 2020.

12. Iz spisa tuženika razvidno je da je Područni odsjek za poslove obrane O. saslušao, uz nazočnost tužitelja, predložene svjedoke, Z. S. i I. Š., na zapisniku dana 10. svibnja 2017. Iz izjave svjedoka Z. S. proizlazi da isti nije bio pripadnik Narodne zaštite K. već djelatnik MUP-a raspoređen na dužnost inspektora za obranu i zaštitu u PP N. te je stoga bio zadužen i za ispostavu policije u K., te ima saznanja da je tužitelj bio pripadnik pričuvne policije (svibanj 1991.); Svjedok je naveo da nakon osnivanja Narodne zaštite obučavali pripadnike Narodne zaštite, te da je tužitelj dao svoje oružje u postrojbu obzirom da je bio lovac; svjedoku je poznato da je tužitelj bio jedan od zapovjednika Narodne zaštite (MZ K.) na punktovima, te da je svakodnevno bio izložen borbenim djelovanjima; Policija se iz N. izmjestila u podrum kuće tužitelja u K. uslijed borbenih djelovanja; svjedoku je poznato i sudjelovanje tužitelja kod oslobađanja vojarne u N. Iz izjave svjedoka I. Š. proizlazi da je bio pripadnik specijalne policije u navedenom razdoblju, te mu je poznato da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite na punktu kraj sela i da je bio zapovjednik desetine; svjedoku je poznato da je tužitelj sudjelovao u borbenim djelovanjima i oslobađanju vojarne u N.

13.1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. -  dalje: Zakon) propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13.3. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Slijedom navedenoga, po potpunom i pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja, prvostupanjsko je tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 25. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991. jer je iz izjava tužitelja i predloženih svjedoka, razvidno da je u navedenom razdoblju, kao pripadnik Narodne zaštite pri Mjesnoj zajednici K., pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom. U odnosu na razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. godine, kao i za razdoblje od 1. siječnja 1992. do 25. veljače 1992. tužitelj je također zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti pri Mjesnoj zajednici K. koji zahtjev je pravilno odbijen.

15. Kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjsko tijelo (kao i tuženik)  citiranom odredbom članka 3. stavak 1. točka b) Zakona pod sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske, na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite, podrazumijeva se isključivo sudjelovanje u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

16. Stoga tužitelj pogrešno smatra da se razdoblje sudjelovanja (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. iz članka 3. stavak 2. Zakona odnosi i na pripadnike naoružanih odreda Narodne zaštite.

17. U vezi pozivanja tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4042/2005 od 15. prosinca 2010. kojom je pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom te je ukinut članak 15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 137/09.) ta oduka nije od nikakvog utjecaja na odlučivanje u konkretnom predmetu niti se odnosi na zakonski propis koji je u ovoj upravnoj stvari primijenjen.

18. Nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari pozivanje tužitelja na sadržaj potvrda drugih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iz kojih proizlazi da im je priznat  status u odnosu na razdoblje od 1. srpnja 1991. do 29. srpnja 1991. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, jer navedene potvrde nisu predmet ocjene zakonitosti u ovoj upravnoj stvari, niti je tužitelj dokazao postojanje diskriminatornog postupanja tuženika.

19. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

20. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim. 

21. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21) u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

22. Sud ocjenjuje da je u provedenom (prvostupanjskom) postupku bilo nedostatka u smislu izostanka naloga Područnom Odsjeku za poslove obrane O. da po izvršnosti rješenja podatke iz toč. 1. izreke prvostupanjskog rješenja upiše u dokumente v/e i u "IS-PU" modul "Sudjelovanje u Domovinskom ratu", koji propust prvostupanjsko tijelo treba otkloniti žurno. Navedeni nedostatak, iz prethodno obrazloženih razloga, nije utjecao na rješavanje predmeta postupka.

23. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

24. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 17. siječnja 2023.

 

Sutkinja

                                                                                                                                                          Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.