Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 663/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. B. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici R. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB: ..., radi utvrđenja i raskida, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-356/19-4 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1040/17-21 od 17. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje da odluka o otkazu ugovora o radu od 21. travnja 2017., kojom je tuženik Z. b. d.d. otkazao tužiteljici B. B. B. ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 03707/i 6-1620200 - JK od 01. studenog 2016. nije dopuštena i ne proizvodi pravne učinke.
Raskida se ugovor o radu sklopljen na radno vrijeme broj 03707/1 6-01620200- JK od 01. studenoga 2016. između tužiteljice B. B. B. i tuženika Z. b. d.d. s danom donošenja prvostupanjske presude
Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. da tužiteljici B. B. B. iznos od 46.224,00, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i da joj nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od datuma prvostupanjske presude do isplate."«
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku odluku na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako je u reviziji navedeno da se pobijana presuda pobija zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, revidentica nije obrazložila o kojim bitnim povredama odredaba parničnog postupka je riječ, pa revizijski sud u tom dijelu i zbog tog revizijskog razloga nije ispitao pobijanu odluku.
8. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu, kojom je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme; zahtjev za raskidom tog ugovora od 1. studenoga 2006. zaključenog između stranaka, te nalaganje tuženiku da se tužiteljici plati iznos od 46.224,00 kn.
10. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica je kod tuženika zaposlena prvi puta temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme u svrhu osposobljavanja Pripravnice za samostalan rad na poslovima razine više stručne spreme, deset mjeseci i to od 13. svibnja 2015., koji je trajao do 12. ožujka 2016., i to za poslove zanimanja obiteljska bankarica, razine obiteljska bankarica;
- da su stranke nakon gornjeg ugovora zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme od 13. ožujka 2016. u svrhu zamjene privremeno nenazočne radnice S. L. u trajanju u trajanju do povratka na rad privremeno odsutne druge radnice, za poslove zanimanja obiteljska bankarica, razine obiteljska bankarica;
- da su stranke 1. studenoga 2016. zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to s poslova zanimanja bankarica za poslovanje s nerezidentima razine pomoćnica bankara/bankarice za poslovanje s nerezidentima, u kojem su u čl. 4. ugovorile probni rad u trajanju do šest mjeseci, koji započinje 1. studenoga 2016. i u kojem će radnik pokazati stručno znanje te svoje kompetencije, odnosno stručne radne sposobnosti, a na čemu će se temeljiti procjena njegovih sposobnosti za obavljanje ugovorenih poslova. U st. 3 čl. 4. Ugovora je navedeno da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog zbog kojeg se može otkazati ovaj ugovor o radu;
- da je odlukom o otkazu ugovora o radu od 21. travnja 2017. tužiteljici otkazan ugovor o radu radi obavljanja poslova razine zanimanja pomoćnica bankara/bankarice za poslovanje s nerezidentima zbog nezadovoljavanja radnice na probnom radu;
- da je tuženik namjeru otkazivanja uputio glavnom sindikalnom povjereniku u ulozi radničkog vijeća, koji se nije očitovao;
- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojeg tuženik nije usvojio.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi prvog i drugog stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 53. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 94/14 – dalje: ZR), čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR i čl. 125. ZR, kada su odbili tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je odluka otkaza ugovora o radu od 21. travnja 2017. nedopuštena i ne proizvodi pravni učinak, te da se raskida ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika s danom donošenja prvostupanjske presude, kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 46.224,00 kn sa zateznim kamatama.
12. Otkazivanje ugovora o radu s ugovorenim probnim rokom uređuje odredba čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR, kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu s propisanim i ugovorenim otkaznim rokom, ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).
13. Budući da je odredbom čl. 53. st. 3. ZR propisano da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR, to sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavca za ocjenu nezadovoljavanja radnika na probnom radu.
14. Dakle, autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje, a nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koji rezultiraju donošenjem odluke o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, kao što je to izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-889/17, Rev-5276/19 itd.
15. Sudovi tijekom postupka nisu utvrdili da je otkaz ugovora o radu bio posljedica diskriminacije i šikaniranja, te da tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, niti je protupravno napravljena razlika u odnosu na osobe koje su u usporedivoj pravnoj situaciji.
16. Iako revidentica navodi da je kod nje postojao kontinuitet radnog odnosa jer je bila u radnom odnosu kod tuženika od 2015. na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, pravilno su sudovi zaključili da nema kontinuiteta radnog odnosa, budući je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme tek ugovorom o radu 03707/16-01620200-JK od 1. studenog 2016. i to za obavljanje poslova radnog mjesta bankarice za poslovanje s nerezidentima na razini pomoćnica bankara/bankarice za poslovanje s nerezidentima.
17. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da su sudovi prvog i drugog stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
18. Kako se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.