Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 5045/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., OIB: ..., iz P., koga zastupa punomoćnik J. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženice G. Ž., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6318/2018-2 od 9. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1705/2013 od 30. listopada 2018., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 270.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 9. kolovoza 2013. do isplate kao i zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi trošak parničnog postupka (točka 1. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 78.125,00 kuna (točka 2. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška do zatraženog iznosa od 81.875,00 kuna tj. za iznos od 3.750,00 kuna (točka 3. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točkama 1. i 2. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, a podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 270.000,00 kn koji se temelji na tvrdnji da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2005. do 1. listopada 2012. navedeni iznos pozajmila od D. K., a da je navedena tražbina ugovorom o ustupu novčane tražbine (cesijom) prenesena na tužitelja.
8. Odbijanje tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi temelje na zaključku da iz rezultata postupka dokazivanja proizlazi da između D. K. i tuženice nije zasnovan obveznopravni odnos, jer nije dokazana odlučna činjenica - da je tuženica od D. K. pozajmila utuženi iznos. Do navedenog zaključka sudovi su došli ocjenjujući sadržaj iskaza svjedoka predloženog po tužitelju - D. K. (iskazi od 4. svibnja 2015. i 10. rujna 2018.), a iz kojih iskaza proizlazi da je navedeni svjedok isplate mjesečnih iznosa od 3.000,00 kuna vršio tuženici jer je to tužitelj od njega tražio, dakle na temelju dogovora s tužiteljem koji mu je taj iznos i vratio, a da tuženica nije preuzimala obvezu vraćanja odnosno da nije postojao dogovor s tuženicom o vraćanju navedenih iznosa. Nižestupanjski sudovi su, nadalje, zaključili da ugovor o cesiji ne dokazuje činjenične navode o obvezi tuženice s osnove ugovora o zajmu, jer je cesija akcesorni pravni posao, a tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao prethodni, glavni pravni posao - ugovor o zajmu. Tužbeni zahtjev je, stoga, odbijen primjenom odredbi čl. 499. st. 1. u vezi s čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015, dalje: ZOO) te odredbi čl. 65. st. 1., čl. 80. st. 1. te čl. 247. ZOO-a.
9. Prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
10. Prema odredbi čl. 499. st. 1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
11. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO-a propisno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.
12. U konkretnom slučaju za zasnivanje obveze vraćanja zajma nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 247. ZOO-a, jer u postupku nije dokazano da je s tuženicom postignut sporazum o zajmu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a. Budući da tužitelj nije dokazao glavni pravni posao (ugovor o zajmu) odnosno nije dokazao da je nastala obveza tuženice prema ustupitelju, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev za isplatu ustupljenog potraživanje.
13. Tužitelj u reviziji navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze stranaka, posebno iskaz tuženice, a da je taj iskaz u kontradiktornosti s drugim dokazima. Ističe da je na navedeno ukazivao žalbom, a da je drugostupanjski sud te žalbene navode zanemario. Navedenim tvrdnjama revident ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 375. st. 1. ZPP-a.
14. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
15. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno
i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
16. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud u obrazloženju presude treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
17. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud analizirajući iskaze stranaka zaključio da odlučne činjenice ne može utvrditi temeljem tih iskaza te da je, nadalje, ocijenio iskaze saslušanih svjedoka te obrazložio zašto je poklonio vjeru iskazu svjedoka D. K. te temeljem njegova iskaza zaključio da između tuženice i tog svjedoka nije postojao sporazum o zajmu.
18. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Drugostupanjski sud je pri tome otklonio kao neosnovane žalbene tvrdnje o propustu prvostupanjskog suda da ocijeni izvedene dokaze te zaključio da je prvostupanjski sud raspravio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, a da žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprostavlja vlastitu ocjenu dokaza, bez podloge u rezultatima postupka dokazivanja. Ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju te, stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu. Stoga, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
19. Tužitelj se u reviziji poziva na odredbe čl. 1111. do 1120. ZOO-a smatrajući da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti primjenom navedenih odredbi o stjecanju bez osnove. Pri tome osporava pravilnost ocjene drugostupanjskog suda da žalbeni navodi o obvezi vraćanja stečenog bez osnove predstavljaju novu činjenicu, jer smatra da je jedino bitno da je tuženica primila sporni iznos.
19.1. Navedeni revizijski navodi nisu osnovani. To stoga što tvrdnje o stjecanju bez osnove nemaju uporište u činjeničnim navodima tužbe koja se temelji na tvrdnji da je tuženica sporni iznos pozajmila te da je potraživanje prema tuženici ustupljeno tužitelju. Dakle, činjenična osnova tužbe nije ona koja bi opravdavala zaključak o stjecanju bez osnove, već je činjenična osnova tužbe isplata ustupljenog potraživanja, a koje potraživanje (obveza tuženice prema ustupitelju) nije dokazano.
20. Slijedom svega iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.