Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz S., S. 9, OIB:
………………………, zastupanog po pun. M. B. P., odvj. u S., protiv
tuženika S. u S., P. f. S., D. rata 8, OIB:
…………….., zastupanog po pun. J. M., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2022. u nazočnosti zamj.
pun. tužitelja M. P., odvj. u S. i zamj. pun. tuženika N.
K. M., odvj. vjež. kod J. M., odvj. u S., objavljene dana 17.
siječnja 2023.
p r e s u d i o j e :
I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka poslodavca objavljena na
dopisu od 08. srpnja 2019. riječima "ODBIJENO!" i potpisana nečitkim potpisom, te ne
proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Utvrđuje se da je tužitelj ostvario pravo na korištenje slobodne studijske
godine u akademskoj godini 2019/2020 u periodu od 01. listopada 2019. do 30. rujna
2020.
r i j e š i o j e :
I. Odbija se zahtjev za određivanje privremene mjere koja glasi:
"Privremeno se dopušta tužitelju korištenje slobodne studijske godine, počevši
od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2020. Ova privremena mjera stupa odmah na
snagu. Eventualna žalba ne odgađa učinak privremene mjere. Privremena mjera
ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke
suda."
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 331,81 €.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 23. kolovoza 2019. navodi se da
je tužitelj zaposlen kod tuženika kao redovni profesor u trajnom zvanju, na katedri
Teorije prava i države. Nadalje, u sustavu znanosti i visokom obrazovanju,
znanstveno-nastavno osoblje da ima pravo na slobodnu studijsku godinu, u smislu
odredbi Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, odredbi Kolektivnog ugovora za
znanost i visoko obrazovanje, kao i u smislu odredbi Statuta tuženika. Radi ostvarenja
prava na studijsku godinu da se tužitelj obratio tuženiku dana 17. travnja 2019., kao i
Požurnicom dana 08. srpnja 2019. Međutim, tuženik da je na tužiteljevu požurnicu
napisao "ODBIJENO!", s potpisom nepoznate osobe, te odbijenicu dostavio u tužiteljev
pretinac. Tužitelj je odbijenicu podigao dana 16. srpnja 2019., nadalje je postupao
sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, te u zakonskom roku izjavio Zahtjev za zaštitu
povrijeđenog prava, te ustao predmetnom tužbom. U tužbi se navodi da tužitelj u
cijelosti ispunjava sve pretpostavke za odobrenje korištenja slobodne studijske godine,
da ne postoje zakonski razlozi zbog kojih bi se tužitelju zabranilo ostvarivanje prava i
korištenja slobodne studijske godine. Štoviše, da je u isto vrijeme, po identičnom
zahtjevu, tuženik odobrio korištenje slobodne studijske godine drugom znanstveniku.
Navedeno da predstavlja diskriminaciju u odnosu na tužitelja. Slijedom navedenog,
tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je nedopuštena i
nezakonita odluka poslodavca, objavljena u dopisu od 08. srpnja 2019. "ODBIJENO!"
i potpisana nečitkim potpisom, da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke. Uz tužbeni
zahtjev tužitelj je predložio odrediti privremenu mjeru, kojom će se tužitelju dopustiti
korištenje slobodne studijske godine, u razdoblju od 01. listopada 2019. do 30. rujna
2020., privremena mjera da ima odmah stupiti na snagu do pravomoćnog okončanja
ovog sudskog postupka, te da žalba ne odgađa učinak privremene mjere.
1.1. Na ročištu održanom dana 28. listopada 2020., obzirom tužbeni zahtjev
iskazan pod točkom II. nije provodljiv, tužitelj je precizirao točku II. tužbenog zahtjeva,
predloživši sudu presudom utvrditi da je tužitelj ostvario pravo na korištenje slobodne
studijske godine u akademskoj godini 2019/2020, i to u periodu od 01. listopada 2019.
do 30. rujna 2020.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik je u bitnome isticao da je
tužbeni zahtjev neosnovan, istakao je prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda
u Splitu i prigovor dvostruke litispendencije, kao i prigovor nedostatka aktivne
legitimacije na strani tužitelja. U bitnome, da tuženik može, ali i ne mora odobriti
slobodnu studijsku godinu. Nadalje, tužitelj da nema nikakvog prava preispitivati ili
osporavati odluku tuženika. Štoviše, da je tuženik tužitelju u prijašnjem razdoblju, u
dva navrata odobrio slobodnu studijsku godinu, pa da mu je tuženik treći zahtjev odbio,
iz razloga jer nije bilo moguće organizirati kvalitetno odvijanje rada na katedri Teorije
prava i države. Naime, da je tužitelj šef katedre, izvanredna profesorica dr. sc. H.,
zamjenica šefa katedre, a K. mag. iur., tj. asistent, koji nema pravo držati
predavanja ni ispite i kolokvije studentima. Asistent K. da pohađa doktorski studij,
zbog čega će nadalje 2-4 godine izbivati sa radnog mjesta. Izvanredna profesorica dr.
sc. H. zbog zdravstvenih tegoba otežano izvršava radne zadatke, pa nije izvjesno
hoće li i u narednom razdoblju biti radno sposobna. Na koncu, osobito zbog činjenice
što se kolegij odvija na I. godini studija, koju polazi više od 300 studenata. Tuženik je
istakao da tužitelj ne ispunjava obveznu normu, pa da i zbog toga nema osnova da mu
se odobri slobodna studijska godina. Sve navedeno da predstavlja subjektivne i
objektivne razloge zbog kojih tuženik tužitelju nije odobrio korištenje slobodne godine.
Tužbeni zahtjev tužitelja da se treba odbiti, kao i zahtjev tužitelja za određivanje
privremene mjere. Predložio je tužitelja obvezati i na snašanje parničnog troška.
Tuženik se usprotivio prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke tuženika Klasa:
003-08/11-06/0398, Ur.broj: 2181-207-01-04-17-0004 od 21. lipnja 2017.; dopisa
tužitelja upućenog dekanu fakulteta od 17. travnja 2019.; Molbe tužitelja upućene
dekanu fakulteta od 08. srpnja 2019.; Zahtjeva radi zaštite prava radnika od 26. srpnja
2019. sa povratnicom; Odluke tuženika Klasa:119-03/11-01/1, Ur.broj: 2181-207-01-
04-11-1 od 15. lipnja 2011.; razredne norme satnice tuženika za prethodno razdoblje;
Zapisnika sa sjednice Katedre održane 16. travnja 2019.; tužbe tužitelja predane
Upravnom sudu u Splitu; Statuta tuženika iz prosinca 2018.; izveden je dokaz
saslušanjem svjedoka D. U..
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere nije osnovan. 6. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.
7. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika kao redoviti profesor u trajnom zvanju na katedri Teorije prava i države,
-nije bilo sporno da je dana 17. travnja 2019. tužitelj podnio Zahtjev za korištenje
slobodne studijske godine, koji je i pismeno požurio dana 08. srpnja 2019.,
-nije bilo sporno da je tuženik na tužiteljevu Požurnicu od 08. srpnja 2019.
napisao "ODBIJENO!", te istu dostavio u tužiteljev pretinac,
-nije bilo sporno da je tužitelj odbijenicu podigao dana 16. srpnja 2019., te
nadalje postupao u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu, s tim u svezi, nije sporno
da je predmetna tužba pravodobna.
8. Kao sporno trebalo je utvrditi je li Odluka tuženika od 08. srpnja 2019.
zakonita, proizvodi li pravne učinke. S tim u svezi, je li tužitelj ostvario pravo na
slobodnu studijsku godinu.
9. Prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu je neosnovan.
Naime, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o ostvarenju prava tužitelja kao profesora
visokoškolske ustanove tuženika. Dakle, radi se o zahtjevu tužitelja kao zaposlenika
za ostvarenje prava proizašlog iz radnog odnosa kod tuženika kao poslodavca. Iz
odredbi Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, Kolektivnog ugovora za znanost i
visoko obrazovanje, kao i odredbi Statuta tuženika (npr. nastavnik, pravo na naknadu
plaće, koristi za znanstveni ili stručni rad, ostvarivanje prava nakon 6 godina rada,
efektivni rad-ispunjava obveze iz ugovora o radu i sl.), dokazuju da se radi o sporu
veznom za pravo tužitelja kao zaposlenika, tj. za radno-pravni status tužitelja. Slijedom
navedenog, za postupanje u ovoj pravnoj stvari, nadležan je baš Općinski sud u Splitu.
10. Zbog navedenog i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani
tužitelja, također se ukazuje neosnovanim.
11. Odredbom čl. 103. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03,
198/03, 105,04, 174/04, 2/07), propisano je da znanstveno-nastavno osoblje ima pravo
na slobodnu studijsku godinu (sabbatical), te da nastavnik ili znanstvenik slobodnu
godinu može koristiti uz uvjete propisane općim aktom visokog učilišta, te da je visoko
učilište dužno organizirati kontinuirano obavljanje nastave za vrijeme izočnosti
nastavnika.
12. Odredbom čl. 27. st. 3. alineja 19. Statuta tuženika iz prosinca 2018., propisano je da dekan odobrava slobodnu studijsku godinu.
13. Odredbom čl. 104. st. 3. Statuta tuženika iz prosinca 2018., propisano je koji
nastavnici imaju pravo na plaćenu slobodnu studijsku godinu, da je koriste za
znanstveni stručni rad, da istu odobrava dekan. Nadalje, da će dekan odobriti
korištenje studijske godine pod uvjetom da je osigurano izvođenje nastave na
predmetu kojeg izvodi, odnosno nastavnik, te da su uvjeti odobravanja korištenja
slobodne studijske godine pobliže navedeni u Pravilniku o slobodnoj studijskog godini.
14. Odredbom čl. 42. st. 1. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje
od 27. prosinca 2018., propisano je što je slobodna studijska godina, tko je ima pravo
koristiti, da zaposlenik ima pravo na naknadu plaće i u kojoj visini.
14.1. Nadalje, stavkom 3. je propisano da zaposlenici imaju pravo koristiti jednu
od svakih 7 godina, i to nakon 6 godina efektivnog rada kod poslodavca u znanstveno
nastavnom zvanju.
14.2. Na koncu, stavkom 4., propisano je da bi efektivni rad bio redovito
ispunjavanje obveze iz ugovora o radu zaposlenika.
15. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra da je dopisima od 17. travnja
2019. i Požurnicom od 08. srpnja 2019. (str. 7 i 8 spisa), tužitelj, profesor u trajnom
zvanju, od dekana tuženika zatražio korištenje slobodne studijske godine, u smislu
odredbe čl. 103. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Ovlaštenje dekana
tuženika za odobrenje slobodne studijske godine proizlazi i iz odredbe čl. 27. st. 3.
alineja 19. Statuta tuženika iz 2018. (str. 62/63 spisa).
15.1. Odredbom čl. 104. Statuta tuženika, određeno je što je slobodna studijska
godina, tko i pod kojim uvjetima ostvaruje pravo na korištenje iste, kao i prava i obveze
nastavnika koji koriste plaćenu studijsku godinu. Nadalje, pravo na korištenje imaju
profesori u nastavnom zvanju, nakon 6 godina rada kod tuženika. Tužitelj je Odlukom
dekana tuženika od 27. lipnja 2017. stekao zvanje-radno mjesto redovnog profesora u
trajnom zvanju (str. 6 spisa).
15.2. Odredbom čl. 104. st. 4. Statuta, propisano je da će dekan odobriti
korištenje slobodne studijske godine, pod uvjetom da je osigurano kvalitetno i redovito
izvođenje nastave na predmetu kojeg izvodi dotični nastavnik.
15.3. Iz zapisnika sjednice Katedre za teoriju prava i države od 16. travnja 2019.
(str. 48 spisa), proizlazi da je jednoglasno usvojen zaključak kako će nastavu tijekom
nastavne godine održavati ostali članovi katedre, prema točno utvrđenim terminima,
isto kao i tužitelj u točno određenim terminima. Iz navedenog proizlazi kako će se
nastavna godina na Katedri prava i države redovito i kvalitetno odvijati na opisan način.
16. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj u zvanju redovnog
profesora na radu kod tuženika od 1980-tih godina (što nije bilo sporno), dokazao da
zadovoljava uvjete za korištenje slobodne studijske godine propisane zakonom, baš
kao i podzakonskim aktom tuženika. Dakle, tužitelj ima pravo na korištenje slobodne
studijske godine.
Ukoliko je tuženik smatrao da tužitelj ne zadovoljava uvjete ili da bi njegova
prijava bila nepotpuna, trebao je tužitelja pozvati na uređenje. Tuženik nije dokazao da
se na zahtjev tužitelja sadržajno očitovao, prije davanja odgovora na tužbu u ovom
sudskom postupku. Tuženik nije dokazao ni da tužitelj nije redovito ispunjavao obveze
iz ugovora o radu. Na koncu, činjenica što tuženik nije donio pravilnik o korištenju
slobodne studijske godine, ne može ići na štetu tužitelja, to upućuje tuženika na
primjenjivanje odredbi podzakonskog akta Statuta tuženika iz 2018.
16.1. Uzgred je napomenuti, kako jedna riječ napisana na protokoliranom
pismenu tužitelja od 07. srpnja 2019. "ODBIJENO!" (str. 8 spisa), napisana tiskanim
slovima uz nečitki potpis, bez datuma, bez službenog pečata tuženika i sl., u formi koja
je zasigurno ispod razine uobičajene, elementarne poslovne korespondencije, (osobito
kod činjenice da se radi o visoko školskoj ustanovi), ne može predstavljati valjanu
odluku, kao što je to bila Odluka tuženika od 15. lipnja 2011., kojom je tužitelju
odobreno korištenje slobodne studijske godine 2011/2012 (str. 18 spisa).
16.2. Na koncu, ponovno uzgred, Odluka tuženika u ovakvoj formi
("ODBIJENO!") doista upućuje na moguće šikanozno postupanje tuženika kao
poslodavca u odnosu na tužitelja. Međutim, navedeno bi bilo predmet nekog drugog
spora.
Tuženik kao poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika, kakva
je zasigurno bila odluka o korištenju prava na slobodnu studijsku godinu, bio je dužan
savjetovati se sa Radnički vijećem tuženika, u smislu odredbe čl. 150. st. 3. Zakona o
radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19) Naime, da se tuženik nije savjetovao sa Radničkim
vijećem, jasno proizlazi iz iskaza sindikalnog povjerenika D. U., što dokazuje
da tuženik nije proveo zakonom propisani postupak, pa je i zbog ovog propusta Odluka
od 08. srpnja 2019. nezakonita i ne proizvodi pravne učinke. Navod sindikalnog
povjerenika da odlučivanje vezano za ostvarivanje prava na korištenje studijske godine
ne spada u njegovu nadležnost, nije od značaja, tj. ne može tuženika osloboditi obveze
da o svim pitanjima važnim za položaj radnika, provede postupak savjetovanja sa
Radnički vijećem.
17. Slijedom prednjeg, tužbeni zahtjev tužitelja, kao osnovan trebalo je usvojiti,
kao što je odlučeno pod točkama I. i II. izreke presude.
18. Sud je odbio zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere, zato jer nisu
bili ispunjeni uvjeti propisani čl. 3., 4. i 6. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14,
73/17), zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. i
164. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika, pa su tužitelju koji je uspio u sporu priznati opravdani troškovi
zastupanja u vidu jednokratne naknade u iznosu od 265,44 €/2.000,00 kn, uvećano za
25% PDV, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 331,81
€/2.500,00 kn, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu, 17. siječnja 2023.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.