1              Poslovni broj: I Kž-463/2022-4

Poslovni broj: I Kž-463/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. I. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov-47/2022. od 30. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog D. I. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog D. I. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. Š. D., dr.med. psihijatrije, od 8. kolovoza 2022. godine (list 181-188 spisa), odnosno podredno prijedlog da se izdvoji dio navedenog nalaza i mišljenja (stranica 6-7 istog od podnaslova "alkohol" do odlomka koji počinje "u to vrijeme…").

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. I., po branitelju, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ovu žalbu usvoji, te pobijano rješenje o odbijanju prijedloga za izdvajanje nezakonitog dokaza preinači na način da taj prijedlog prihvati, podredno, da pobijano rješenje ukine i prijedlog vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.''

 

3. Spis je, u skladu sa odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za izdvajanje nezakonitog dokaza pobliže specificiranog u točki 1. ovoga rješenja.

 

6. Okrivljenik, iako se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, iste ne obrazlaže nego ih samo parafrazira jer suštinski nije zadovoljan odlukom optužnog vijeća smatrajući da je okrivljenik tijekom razgovora, odnosno psihijatrijskog intervjua time što je opisao kronologiju događaja iznio svoju obranu, a u dosadašnjem tijeku postupka branio se šutnjom, koji dokaz se može koristiti kao dokaz za utvrđenje okrivljenikove krivnje.

 

7. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud kada u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra zaključuje da se razgovor, odnosno psihijatrijski intervju okrivljenika ne može koristiti kao dokaz za utvrđenje okrivljenikove krivnje, no to ga ne čini nezakonitim dokazom u smislu članka 10. stavka 2. točke 1. i 2. ZKP/08.

 

8. Naime, forenzični psihijatrijski intervju, zapravo je izjava okrivljenika za potrebe vještačenja i ocjenu njegovog psihofizičkog statusa, a ovisno o načinu na koji će okrivljenik naknadno u postupku iznositi obranu odnosno iskazivati o terećenom djelu vještačenje može biti korigirano odnosno dopunjeno. Dakle, psihijatrijska vještakinja je na temelju pisanog naloga suda izradila pisani nalaz i mišljenje rukovodeći se svojim stručnim znanjem, metodama i tehnikama koje služe u svrhu izrade vještačenja.

 

8.1. Točno je da ga je temeljila na forenzičnom psihijatrijskom intervjuu s okrivljenikom, ali radi se o podacima pribavljenim za potrebe vještačenja koji nisu sami za sebe dokaz odnosno ne predstavljaju iskaz okrivljenika koji bi kao takav trebao biti pribavljen uz zakonom predviđene uvjete. Prema tome, forenzički intervju, koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja, ne predstavlja okrivljenikovu obranu u postupku, već uz ostale pokazatelje služi psihijatrijskom vještaku pri procjeni stupnja njegove ubrojivosti tempore criminis. Stoga se sadržaj tog razgovora, a protivno žalbenim navodima, nikako ne može smatrati iznošenjem obrane okrivljenika pa se isti ne može ni koristiti kao dokaz odnosno saznanje o činjenicama vezanim uz terećeno kazneno djelo, neovisno o načinu na koji se okrivljenik brani u postupku.

 

9. S obzirom da žalbom okrivljenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.