REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 285/2019-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana
Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK - KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB
44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Zagrebu,
Gajeva 7, protiv tuženika Supernova Slavonski Brod d.o.o. (ranija tvrtka:
AFIRMACIJA MARSONIA d.o.o.), Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 62, OIB
67378156267, kojeg zastupa punomoćnik Alan Balatinec, odvjetnik u Odvjetničkom
društvu Balatinec i Nikolić d.o.o. Zagreb, Draškovićeva 13/V, radi isplate, odlučujući o
reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-2184/2016-5 od 2. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-5841/2011 od 23. veljače 2016., u sjednici održanoj

17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-2184/2016-5 od 2. listopada 2018. u toč. I. izreke, u dijelu
kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5841/2011
od 23. veljače 2016. u toč. I., II. i IV. izreke, se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-5841/2011 od 23. veljače 2016. sudio je:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od

1.372.560,43 kune sa zateznom kamatom od 12. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015.
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se

- 2 - Rev 285/2019-5

određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od

3.903.861,93 kune sa Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju
iznos od 1.372.560,43 kune sa zateznom kamatom od 12. kolovoza 2008. do 31.
srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od tuženika u
roku od osam dana isplatu iznosa od 54.627,36 kuna sa zateznom kamatom
tekućom od 18. siječnja 2013. kao dana stjecanja do isplate (…).

IV. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 4.500.000,00 kuna.“

1.1. Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju
parnične troškove u iznosu od 451.740,60 kuna sa zateznim kamatama (toč. V.
izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od

65.200,00 kuna (toč. VI. izreke).

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-2184/2016-5
od 2. listopada 2018. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio
prvostupanjsku presudu u točkama I., II., IV. i V. njene izreke.

2.1. Odbijena je i žalba tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima u toč. VI. izreke prvostupanjske presude.

3. Tako je suđeno po tužbi u sporu iz Glavnog ugovora o gradnji broj 3186/2006
sklopljenog 21. kolovoza 2006. između naručitelja (tuženika) i izvoditelja radova
(tužitelja) radi izgradnje objekta Trgovačkog centra Slavonski Brod. Predmet spora je
povrat sredstava koje je tuženik zadržao kod isplate naknade kao jamstvo za
pravilnost izvedenih radova, i povrat sredstava koja su naplaćena na teret tužitelja po
osnovi bankarske garancije izdane na traženje tužitelja od strane Slavonske banke
d.d. u vezi s eventualnim potraživanjima naručitelja, umjesto sredstava koja je
tuženik zadržao po osnovi jamstva, a koja prelaze vrijednost nekvalitetno izvedenih
radova. Predmet spora prijebojnog zahtjeva je novčana naknada štete nastale u vezi
s izvođenjem vanjske oborinske kanalizacije, a tuženik je podnio prigovor radi
prebijanja za iznos od 4.500,000,00 kuna.

- 3 - Rev 285/2019-5

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje:
ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o
izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) i čl.

107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 80/22 -
dalje: ZID ZPP/22). Revizijom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom
da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i
prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine
nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1.
ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno
navedenih u reviziji.

8. Predmet spora po tužbi od 23. rujna 2011. je povrat pologa u iznosu od

1.372.560,43 kn iz Ugovora o građenju sklopljenog između prednika tužitelja u
svojstvu izvođača radova i tuženika u svojstvu naručitelja. Tužitelj tvrdi da je tuženik
neosnovano zadržao polog iako mu je u skladu s naknadnim dogovorom umjesto
pologa kao sredstvo osiguranja za slučaj nedostataka u izvođenju građevine
dostavljena valjana Garancija banke.

8.1. Tužitelj je dana 5. travnja 2013. preinačio tužbu te je pored postojećeg istakao i
zahtjev za isplatu iznosa koji je tuženik neosnovano naplatio dana 18. siječnja 2013.
po Garanciji banke broj 257/2008, i to onog iznosa koji prekoračuje vrijednost
utvrđenih nedostataka na građevini (što je bila osnova izdavanja garancije), s time da
je točan iznos naznačen nakon provedenog građevinskog vještačenja, tako da tužitelj
po osnovi iznosa preplaćenog po Garanciji potražuje 3.903.861,93 kune.

8.2. Tuženik je na ročištu 17. travnja 2013. izjavio kako se ne protivi takvoj preinaci tužbe.

9. Tuženik je podneskom od 21. prosinca 2015. istakao prigovor radi prebijanja kojim
traži da sud utvrdi osnovanom njegovu tražbinu prema tužitelju u iznosu od

4.500.000,00 kn. te izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Navedeni iznos tuženik
potražuje po osnovi naknade štete u visini troškova izvođenja dijela vanjske
oborinske kanalizacije koju je (prema tvrdnji tuženika) po projektu trebao izvesti
tužitelj, a nije to učinio, te po osnovi nedostataka u izvođenju tih radova.

10. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo tužitelja na povrat sredstava
koja je uplatio na račun tuženika radi osiguranja eventualne tražbine tuženika prema
njemu po osnovi neizvedenih radova ili nedostataka u radovima, sporno je i pravo na
povrat dijela iznosa kojeg je tuženik na račun tužitelja naplatio po bankarskoj

- 4 - Rev 285/2019-5

garanciji koju mu je tužitelj predao umjesto pologa radi osiguranja eventualne
tražbine tuženika prema njemu zbog nekvalitetno izvedenih radova ili manjka radova.
Sporna je i zastara tražbine tužitelja po oba navedena zahtjeva.

11. Sporno je u odnosu na tražbinu istaknutu radi prebijanja ima li tuženik kakva
potraživanja po osnovi neizvedenih i nekvalitetno izvedenih radova, te pravo tuženika
na naknadu štete u visini troškova koje je tuženik imao radi dovršetka vanjske
oborinske kanalizacije izvedene po trećoj osobi izvan građevinske parcele na kojoj je
ugovorena gradnja objekta, odnosno na susjednoj parceli koja nije u vlasništvu
naručitelja.

12. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

- 21. kolovoza 2006. sklopljen je između izvoditelja Osijek-Koteks d.d. Osijek (dalje u
tekstu: izvoditelj) i naručitelja- investitora Afirmacija Marsonija d.o.o. Zagreb (dalje u
tekstu: naručitelj) Glavni ugovor o građenju broj 3168/2006. (dalje u tekstu: Ugovor)
kojim se tužitelj obvezao izgraditi radove za projekt Trgovački centar Slavonski brod
(dalje u tekstu: Objekt) zajedno s vanjskim objektima po sistemu „ključ u ruke“ koji
podrazumijeva sve usluge i isporuke koje su potrebne za izgradnju funkcionalnog
Objekta spremnog za useljenje i bez nedostataka;

- radovi obuhvaćaju uz ostalo (čl. 3. 3. g.) izradu za Objekt potrebnih dovodnih i
odvodnih priključaka za vodu, plin ili centralno grijanje, struju, kanal i poštu (prazne
cijevi) do granica parcele, javnog glavnog dovoda ili mjesta za predaju dobave i
uklanjanja otpada, ukoliko njih nije obavezan osigurati dobavljač;

- ukupna paušalna fiksna cijena je ugovorena u iznosu od 11.400.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, uz dodatni PDV;

- plaćanje je ugovoreno po djelomičnim računima i konačnom obračunu;

- stranke su ugovorile (čl. 11.4.) polog za pokriće i jamčevinu na način da naručitelj
od djelomičnih računa zadržava polog za pokriće u visini od 10% u gotovini, te od
priznatog iznosa konačnog obračuna 5%, s time da naručitelj ima pravo, uz jamstveni
polog, zadržati (ustegnuti) od iznosa završnog računa one iznose koje klijenti od
naručitelja zadržavaju zbog nedostataka za koje oni tvrde da ih je prouzročio
izvoditelj, a polog za jamstvo se može zamijeniti dostavljanjem garancije banke
naručitelja za iznos koji odgovara predujmu naručitelja;

- ugovorena je i bankarska garancija izvršenja Ugovora u korist naručitelja putem
bankovne institucije naručitelja, pri čemu iznos bankarske garancije mora odgovarati
predujmu naručitelja;

- izvoditelj je predao naručitelju bankarsku garanciju dana 11. kolovoza 2008.;

- objekt je dovršen, za njega je izdana uporabna dozvola i predan je naručitelju.

- 5 - Rev 285/2019-5

13. Imajući na umu navedena utvrđenja sudovi su zaključili da je predajom
bankarske garancije naručitelju prestalo pravo naručitelja zadržati polog, no unatoč
tome naručitelj je zadržao i polog i garanciju banke. Na taj način tuženik je, u situaciji
kad je otpala pravna osnova za zadržavanje pologa, neosnovano zadržao iznos od

1.372.560,43 kune, koji je dužan vratiti izvoditelju.

14. Tuženikov prigovor zastare navedene tražbine tužitelja je odbijen kao neosnovan
primjenom odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO). Prema utvrđenju suda pravna osnova po kojoj je
tuženik zadržao polog je otpala predajom garancije banke, 11. kolovoza 2008., a
tužba radi povrata stečenog bez osnove je podnesena sudu 23, rujna 2011., dakle
prije isteka petogodišnjeg općeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

15. Stoga je tužbeni zahtjev za povrat pologa u iznosu od 1.372.560,43 kune
ocijenjen osnovanim. Na taj iznos su tužitelju dosuđene zatezne kamate po čl. 1115.
ZOO za vrijeme nakon što je tuženik primio bankarsku garanciju umjesto pologa, jer
je po ocjeni suda tuženik primitkom bankarske garancije postao nepošten time što
nije bez odgađanja tužitelju vratio polog. Odluka o visini stope zatezne kamate je
donesena po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

16. U odnosu na tužbeni zahtjev za povrat novca koji je naplaćen na teret izvoditelja po bankarskoj garanciji je utvrđeno:

-Hypo-Alpe-Adria bank d.d. je dana 17. travnja 2013. temeljem predmetne bankarske
garancije broj 257/08 na prvi poziv tuženika isplatila tuženiku 4.206.795,47 kuna,
koje je tuženik naplatio po osnovi nedostataka u izvedenim radovima;

-prema rezultatima dokaznog postupka (izjave svjedoka, vještačenje, isprave o
troškovima za otklanjanje nedostataka), tuženiku po osnovi nedostataka na objektu
pripada zajedno s PDV-om ukupno 302.933,54 kune.

17. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je
tuženik osnovano naplatio samo 302.933,54 kune, dok je bez valjane osnove
naplatio na teret tužitelja iznos od 3.903.861,93 kune.

18. Zbog navedenih razloga je prihvaćen i tužbeni zahtjev za povrat nepripadno
naplaćenog iznosa. Na taj iznos su tužitelju dosuđene zatezne kamate po čl. 1115.
ZOO za vrijeme nakon što je tuženik bez osnove naplatio taj iznos, jer je po
shvaćanju suda već tada bio nepošteni stjecatelj. Odluka o visini stope zatezne
kamate je donesena po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. U odnosu na prigovor radi prebijanja:

20. Tuženik je podnio prigovor radi prebijanja tvrdeći da prema tužitelju ima
potraživanje po osnovi naknade štete zbog djelomičnog neizvršenja ugovorenog
posla i to u odnosu na vanjsku kanalizaciju na susjednoj parceli, koju tužitelj (što nije
sporno) nije izveo, pa je tuženik morao angažirati drugog izvoditelja koji je dovršio
radove kako bi se objekt mogao upotrebljavati.

- 6 - Rev 285/2019-5

21. Sporno je ima li tuženik tražbinu prema tužitelju koju bi mogao staviti u prijeboj s
potraživanjem tužitelja, jer prema tvrdnji tužitelja radovi su izvedeni u cijelosti u
skladu s Ugovorom, a naručitelj je primio objekt nakon što je tužitelj ishodio potrebne
uporabne dozvole. Tužitelj je posebno naglasio da vanjska oborinska kanalizacija,
koja se prema urbanističkom planu treba izgraditi izvan građevinske parcele na kojoj
je građen predmetni objekt, nije predmetom ugovora o građenju, uslijed čega je
tuženik naručio od drugog izvoditelja radove na vanjskoj kanalizaciji bez tužiteljevog
znanja.

22. U postupku koji je prethodio revizijskom je u odnosu na tražbinu tuženika istaknutu radi prijeboja s tužiteljevom tražbinom utvrđeno:

- odredbom čl. 3.3. Ugovora se izvoditelj obvezao uz ostale radove izraditi za Objekt
potrebne dovodne i odvodne priključke za vodu, plin ili centralno grijanje, struju,
kanal i poštu (prazne cijevi) do granica parcele, javnog glavnog dovoda ili mjesta za
predaju dobave i uklanjanja otpada, ukoliko njih nije obavezan osigurati dobavljač;

- vanjska kanalizacija je bila samo djelomično planirana na građevinskoj parceli k.č.
br. 5786/16 k.o. Slavonski Brod, na kojoj je građen predmetni objekt, i u tom dijelu je
tužitelj izveo radove, dok je u pretežitom dijelu planirano polaganje kanalizacije na
susjednoj parceli koje tužitelj nije izveo;

- sud nije mogao pribaviti Ugovor o izvođenju radova na vanjskoj oborinskoj kanalizaciji iz razloga što su stranke navele da tim ugovorom ne raspolažu;

- iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj izvodio radove vanjske oborinske
kanalizacije samo u okviru parcele k.č.br. 5786/16 k.o. Slavonski Brod, dok je sporne
radove izvan granica navedene parcele izvodilo društvo Geo-kop d.o.o. koje je
angažirano od strane investitora, dok s druge strane tužitelj nije, kao glavni izvođač
sam izveo radove, niti je na tim poslovima angažirao podizvođače.

23. Na okolnost tko je bio dužan izvesti radove na vanjskoj oborinskoj kanalizaciji na
susjednoj parceli te postojanja eventualnih nedostataka na vanjskoj oborinskoj
kanalizaciji sud je izveo brojne dokaze, pa uz ostalo i saslušao više svjedoka.

23.1. Tuženik je prigovorio iskazima svjedoka tvrdeći da su pristrani i na platnoj listi
tužitelja, pa je te prigovore istakao i u žalbi. Na ove navode je drugostupanjski sud
odgovorio kako je, od tri svjedoka (Zdravko Šimović, Frano Kordić, Predrag
Dragičević), za koje tuženik u žalbi poimence navodi tvrdeći da su „svi bili na platnoj
listi tužitelja i izravno su zainteresirani za ishod spora“, samo Frano Kordić
zaposlenik tužitelja, a za ostale nije našao razloga za sumnju u pristranost svjedoka.

24. U obrazloženju presude je navedeno kako zahtjev za naknadu štete nije
osnovan, jer se za uspostavu obveze po osnovi odgovornosti za štetu prema
odredbama čl. 1045. i 1046. ZOO moraju se kumulativno ispuniti sve pretpostavke
odgovornosti, a to su; postojanje oštećenog i štetnika; štetne radnje štetnika; štete (u
ovom slučaju umanjenja imovine tužitelja bilo zbog nedostataka bilo zbog umanjene

- 7 - Rev 285/2019-5

vrijednosti nekretnine); uzročne veze između štetne radnje i štete i protupravnosti same radnje.

25. Imajući na umu gore navedena utvrđenja sudovi su zaključili da je tužitelj izveo
sve radove koje se obvezao izvesti glavnim ugovorom, a nije bio dužan izvoditi
radove oborinske kanalizacije izvan granica građevinske parcele, niti je odgovoran za
njihove eventualne nedostatke. Stoga ne postoje kumulativno predviđene
pretpostavke za naknadu štete za koju tuženik tvrdi da mu je nastala izvođenjem
radova na oborinskoj kanalizaciji izvan granica parcele.

26. Tuženik je revizijom ukazao na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim sudom koju po
žalbi tuženika nije otklonio drugostupanjski sud, pa je i taj sud počinio bitnu povredi
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP, uslijed čega je i
drugostupanjska presuda nejasna na način da tu presudu nije moguće ispitati.
Također se pozvao i na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog
prava.

27. U odnosu na revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka:

28. Tuženik je u reviziji određeno naveo bitnu povredu odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tvrdeći da prvostupanjska presuda ima nedostataka
zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude je nerazumljiva i proturječi razlozima
presude, nema razloga o svim odlučnim činjenicama, kao i da o odlučnim
činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o
sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili
zapisnika. Također je naveo da je prvostupanjski sud selektivno cijenio dokaze,
temeljeći odluku na iskazu pristranih svjedoka, čime je počinio bitnu povredu
odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

28.1 Tvrdi da je žalbom je pobijao prvostupanjsku presudu zbog navedenih bitnih
povreda odredaba postupka, ali drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene
navode, čime je i taj sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u
vezi s čl. 375. ZPP.

29. Suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjska presuda je jasna, a obrazloženje sadrži
sveobuhvatne i neproturječne navode o odlučnim činjenicama.

29.1. Tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije pravilno cijeno sadržaj Ugovora,
kao i da je iznio pogrešne navode njegovom sadržaju u odnosu na obvezu tužitelja
izgraditi vanjsku kanalizaciju izvan građevinske parcele ne odgovaraju sadržaju
obrazloženja prvostupanjske presude i odgovarajućem dijelu ugovora. Naime,
prvostupanjski sud je u obrazloženju pravilno citirao odredbu čl. 3. 3. g. Ugovora
prema kojoj se tužitelj obvezao na izradu za Objekt potrebnih dovodnih i odvodnih
priključaka za vodu, plin ili centralno grijanje, struju, kanal i poštu (prazne cijevi) do
granica parcele, javnog glavnog dovoda ili mjesta za predaju dobave i uklanjanja
otpada, ukoliko njih nije obavezan osigurati dobavljač. Sud je u pogledu obveze
tužitelja izveo i druge dokaze koje je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP i u

- 8 - Rev 285/2019-5

obrazloženju naveo kako i zašto je cijenio te dokaze. Na temelju utvrđenja da je
objekt izgrađen u skladu s projektom, kao i da nije tužitelj bio u obvezi izgraditi
vanjsku kanalizaciju izvan granica parcele, sud je obrazložio zbog čega smatra da
tužitelj nije u obvezi naknaditi štetu zbog neizvedenih i neispravno izvedenih radova
na vanjskoj kanalizaciji.

30. Što se pak tiče navodne povrede odredaba postupka nezakonitim izvođenjem
dokaza valja imati na umu odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj sud odlučuje prema svom
uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao
dokazane. Pri tome, u situaciji kad su dokazi uzajamno proturječni, sud je dužan
ocijeniti kojem dokazu vjeruje, te obrazložiti kako je cijenio dokaze i kakva su
činjenična utvrđenja, što je prvostupanjski sud i učinio.

31. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred
prvostupanjskim sudom.

32. Drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode koji se tiču bitnih
povreda odredaba parničnog postupka.

33. Tvrdnje tuženika iznesene u žalbi prema kojima se prvostupanjska presuda
temelji na iskazima navodno pristranih svjedoka koji su zaposlenici tužitelja, zbog
čega bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda
odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, nisu ničim potkrijepljene.

33.1. Drugostupanjski sud je otklonio ove žalbene navode obrazloživši kako je, od tri
svjedoka (Zdravko Šimović, Frano Kordić, Predrag Dragičević), za koje tuženik u
žalbi poimence navodi tvrdeći da su „svi bili na platnoj listi tužitelja i izravno su
zainteresirani za ishod spora“, samo Frano Kordić zaposlenik tužitelja.

33.2. U obrazloženju drugostupanjske presude je glede vjerodostojnosti svjedoka i
njihove navodne povezanosti s tužiteljem navedeno kako je „Predrag Dragičević u
vrijeme izvođenja radova bio zaposlen u Inženjerskom projektnom birou koji je imao
ugovorni odnos sa društvom M2 Baumanagement d.o.o. radi poslova tehničkog
savjetovanja, pa sudu nije jasno na koji bi način isti bio „na platnoj listi tužitelja“ niti
kako bi isti bio odgovoran tužitelju za eventualne pogreške. Svjedok Zdravko Šimović
bio je glavni nadzorni inženjer, koji po samom svom zaduženju ne može biti na
platnoj listi izvođača, jer prema čl. 43. Zakona o gradnji koji je bio na snazi u trenutku
zaključenja ugovora („Narodne novine“ broj 175/03 i 100/04), nadzor na gradnji
obavlja fizička osoba, a isti se provodi u ime investitora. Pri tome investitor obavljanje
stručnog nadzora građenja može povjeriti pravnoj osobi, u kojem slučaju nadzornog
inženjera imenuje ta pravna osoba, ako nije ugovoreno drukčije. Navedeni svjedok u
ovom konkretnom slučaju provodio je nadzor nad gradnjom u ime investitora, pa za
eventualne propuste u svom radu odgovara investitoru, a ne izvođaču. Ostali
saslušani svjedoci (Slavko Bilandžija, Zlatko Boras, Titus Habian) također nisu bili
djelatnici tužitelja, niti iz njihovog iskaza ili isprava u spisu proizlazi postojanje bilo

- 9 - Rev 285/2019-5

kakve financijske veze između tužitelja i tih svjedoka, pa vjerodostojnost i istinitost
iskaza svjedoka nije dovedena u sumnju paušalnim i netočnim navodima tuženika.“

34. Drugostupanjski sud je također odgovorio i na žalbene navode o tome da je
prvostupanjski sud propustio izvesti sve predložene dokaze. Nakon što je pregledao
spis utvrdio je kako je punomoćnik tuženika, na ročištu 29. listopada 2015., „izričito
izjavio kako ostaje kod dosadašnjih navoda, te predlaže zaključiti glavnu raspravu i
donijeti presudu, a to je učinio i punomoćnik tužitelja. Time su punomoćnici stranaka
odustali od svih ranije predloženih dokaznih prijedloga“. Ovaj navod
drugostupanjskog suda odgovara stanju spisa.

35. Stoga nije ostvaren revizijski bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

36. Ostali navodi u reviziji kojima tuženik obrazlaže tvrdnje o bitnim povredama
odredaba parničnog postupka odnose se na navodno pogrešno i nepotpuno utvrđeno
činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u rješenju spora.

37. Tuženiku je za odgovoriti u odnosu na te navode da po čl. 385. st. 1. ZPP
pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog.
Nadalje, eventualan pogrešan pravni pristup u rješenju spora, čak i kad postoji, sam
po sebi ne znači da je u donošenju presude počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je presudu unatoč tome
moguće ispitati.

38. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava
koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao
primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

39. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka u odnosu na odluku o tužbenom
zahtjevu pravilna primjena odredaba čl. 620. i dalje ZOO u odnosu na prava stranaka
iz ugovora o građenju. Sporno je i pravo tužitelja na povrat sredstava koja je tuženik
zadržao po osnovi jamstva (po čl. 11. 4.Ugovora), te pravo na povrat više naplaćenih
sredstava po osnovi garancije, a sporna je i zastara te tražbine. S tim u vezi je
sporna pravilna primjena odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO u odnosu na prava i
obveze za slučaj stjecanja bez osnove, te odredbe čl. 225. ZOO u odnosu na
prigovor zastare tražbine.

39.1. Sporno je također i pravo tuženika na naknadu štete i s tim u vezi pravilna primjena odredbe čl. 1045. i 1046. ZOO.

40. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima, na kojemu se temelji pobijana prvostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

41. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad
odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na
razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

- 10 - Rev 285/2019-5

42. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski
sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili
odluke na koju se poziva.

43. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju
prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto
posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u
smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje
prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na
internetskim stranicama.

44. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede
odredaba parničnog postupka na koje se pozvao tuženik, a nije ostvaren ni revizijski
razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju
kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

45. Tuženik je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu u cijelosti iz čega
bi slijedilo da pobija i odluku o parničnim troškovima, ali nije iznio nikakve razloge
zbog kojih pobija tu odluku.

45.1. Stoga ovaj sud nije ispitivao dopuštenost niti osnovanost revizije protiv odluke o parničnim troškovima.

46. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen, jer tužitelju
ne pripada pravo na naknadu tog troška unatoč uspjehu u revizijskom stupnju
postupka, sve s obzirom na to da se ne radi o potrebnom trošku (čl. 164. i čl. 155. st.

1. ZPP).

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil