- 1 -              Rev 4828/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4828/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice Đ. N. iz V. P., OIB:..., II-tužiteljice T. N. iz V. P., OIB:..., III-tužiteljice I. N. iz Z., OIB:..., i IV-tužiteljice mldb. L. N. iz Z., OIB:..., koju zastupa majka i zz I. N., svi zastupani po punomoćnicima M. B. i V. P., odvjetnicima u Z., protiv tužene V. M. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica K. C. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1012/17-6 od 12. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4413/16-40 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica kojim je traženo da se utvrdi da u ostavinsku masu iza pokojnog T. N. u ostavinskom postupku koji se vodi kod suda prvog stupnja broj O-7945/10 ne ulazi jednosoban stan broj 4, s nusprostorijama u razizemlju u površini od 34,81 čm ..., kao 22 etaža, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu oznake 10-4/3 popisni broj 21104 u Z., naselje U., koji u dva stubišta sadrži 5 trosobnih, 20 dvosobnih stanova, 6 jednosobnih, odnosno 31 stan i 6 garaža u razizemlju, sagrađenoj na k.č.br. 710/27 od 616 m2, upisanoj u zk.ul.br. 822, broj poduloška 22 k.o. Z. O. Odbijen je i zahtjev na utvrđenje da je pokojni P. N. sin pokojnog T. N. na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji zaključenim s pokojnim T. N. i I-tužiteljicom 2004. stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva na jednosobnom stanu broj 4, s nusprostorijama u razizemlju u površini od 34,81 čm, ..., kao 22 etaža, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu oznake 10-4/3 popisni broj 21104 u Z., naselje U. koji u dva stubišta sadrži 5 trosobnih, 20 dvosobnih stanova, 6 jednosobnih, odnosno 31 stan i 6 garaža u razizemlju, sagrađenoj na k.č.br. 710/27 od 616 m2, upisanoj u zk.ul.br. 822, broj poduloška 22 k.o. Z. O., a što je tuženica dužna priznat, kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva na ime P. N. ili će to u protivnom zamijeniti presuda suda prvog stupnja. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je I-IV-tužiteljicama nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 25.200,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti, te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 41.112,50 kuna sa zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka zaključio da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da im je poznato da je sada pok. P. N., sin sada pok. T. N. i I-tužiteljice, kupio predmetni stan i zato podigao kredit od banke, ali da nitko od svjedoka o tome nema neposrednih saznanja, te da nitko nije vidio kada je izvršena isplata cijene, kao i da je podignuti kredit nenamjenski, za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, a nije dokazana prodaja automobila. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da nije životno niti logično da pok. T. N., koji je po zanimanju bio dipl. pravnik, nije sklopio predmetni kupoprodajni ugovor u pisanom obliku, te da je primio iznos cijene bez pisane potvrde. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljice nisu dokazale da bi pokojni T. i P. N. zaključili usmeni ugovor o kupoprodaji stana, koji je predmet ovog spora, a sve i da je takav ugovor zaključen, ničim nisu dokazali da je pok. P. N. isplatio svome ocu kupoprodajnu cijenu predmetnog stana, odnosno da se radi o ništavom ugovoru koji je u cijelosti izvršen, zbog čega bi u tom slučaju konvalidirao u smislu odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Zbog navedenog prvostupanjski sud smatra da isti ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva u smislu odredbe čl. 115. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP).

 

8. Odlučujući povodom izjavljene žalbe tužiteljica drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu, pri čemu je na temelju odredbe čl. 373.b st. 2., 3., 4. i 5. ZPP, odredio dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužiteljica još u tijeku ranijeg prvostupanjskog postupka, pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda. O podnesenoj žalbi drugostupanjski sud je odlučio na sjednici vijeća kojoj su prisustvovali punomoćnici stranaka sukladno odredbi čl. 363. ZPP.

 

Drugostupanjski sud zaključuje da iz iskaza ranije saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza naknadno saslušanih svjedoka proizlazi da je pok. P. N. isplatio cijenu za predmetni stan na način da je podigao kredit i prodao automobil, pribavivši time dovoljan iznos od 31.000,00 eura za kupnju stana i isplativši isti roditeljima. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da su time na valjan način utvrđeni bitni sastojci ugovora o kupoprodaji stana tj. predmet i cijena u smislu čl. 454. ZOO, pa je time i ugovor nastao sukladno čl. 26. ZOO suglasnošću volja ugovornih strana, a okolnost da isti nije zaključen u pisanoj formi nije od značaja obzirom na odredbu čl. 73. ZOO. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je na predmetnoj nekretnini pok. P. N. stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva sukladno čl. 114. i 119. st. 1. ZVDSP, prije smrti pok. T. N., radi čega sporna nekretnina ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. T. N.

 

9. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

10. Iz sadržaja revizije proizlazi da je tuženica reviziju podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8., 11.  i 12. ZPP, te relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 373.b st. 2. ZPP.

 

11. Suprotno navodima revizije tuženice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

12. Isto tako neosnovane su tvrdnje tuženice da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, za koju tuženica smatra da je počinjena jer je pogrešno utvrđeno da u ostavinsku masu iza pok. T. N. ulazi predmetna nekretnina u cijelosti.

 

13. Tužiteljice su upućene u ostavinskom postupku na pokretanje parničnog postupka protiv nasljednice, tuženice u ovom predmetu, radi utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo pok. P. N., sina ostavitelja, jer je kupljena sredstvima pok. P. N.. Nadalje iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo pok. T. N. u cijelosti.

 

14. Činjenica da je I-tužiteljica, kao jedan od jedinstvenih suparničara, navodila da predmetna nekretnina jednim dijelom predstavlja bračnu stečevinu ne znači da bi u predmetnom postupku došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Naime, da li je predmetni stan bračna stečevina nije predmet ovog spora, te je sud odlučivao upravo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a koji su postavile tužiteljice kao jedinstveni suparničari i koji glasi na utvrđenje da predmetni stan ne spada u ostavinsku masu iza pok. T. N., te na utvrđenje da je na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji prednik tužiteljica P. N. stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva, kao i na izdavanje tabularne isprave.

 

15. Sukladno čl. 373.b st. 3. ZPP vijeće drugostupanjskog suda može odlučiti da se određeni dokazi izvedu u sudskoj zgradi prvostupanjskog suda pred sucem izvjestiteljem drugostupanjskog suda. Ako za to postoje važni razlozi, vijeće drugostupanjskog suda može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred sucem pojedincem ili predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda.

 

16.Kada drugostupanjski sud tijekom postupka nije izričito naveo koji su to posebno važni razlozi radi kojeg će se određeni dokazi izvesti pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda time nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP vezano uz čl. 373.b st. 3. ZPP, obzirom iz navedenog članaka niti ne proizlazi obveza navođenja istih.

 

17. Revizijska tvrdnja da je drugostupanjski sud sadržajno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8 ZPP, a koju tuženica navodi kao povredu čl. 77. ZPP, obzirom je prihvaćen tužbeni zahtjev na činjenje u korist fizičke osobe koja nema parničnu sposobnost, nije osnovan obzirom se navedene odredbe odnose na stranke u postupku, a koja povreda nije učinjena u odnosu na predmetne stranke.

 

18. Revizijski prigovori  tuženice koji se sadržajno odnose na to da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud također ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8., ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci drugostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

19. U odnosu na navode tuženice iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične navode, nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

20. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

21. Revidentica nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava međutim ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (sklapanje predmetnog kupoprodajnog ugovora).

 

22. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revidentica u ovom predmetu.

 

23. Zbog toga, a kako revidentica pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

24. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tuženice u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.