Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 4122/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. osiguranje d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., protiv tuženice V. P. iz K., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-956/2021-2 od 16. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-20/2020-8 od 16. prosinca 2020., ispravljena rješenjem istoga suda broj Pn-20/2020-14 od 13. rujna 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnio tužitelj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-956/2021-2 od 16. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-20/2020-8 od 16. prosinca 2020., ispravljena rješenjem istoga suda broj Pn-20/2020-14 od 13. rujna 2021., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li u primjeni čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima postoji obveza vraćanja stečenog bez osnove kada dio imovine jedne osobe/strane prijeđe u imovinu druge osobe/strane a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu ili u zakonu?
2. Da li je za primjenu čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima važno na koji način je osoba raspolagala imovinom odnosno novcem u vlasništvu druge osobe koju imovinu odnosno novac je stekla bez osnove?
3. Da li je osobi čija je imovina odnosno novac bez pravne osnove prešla u imovinu druge osobe tako da je s računa te prve osobe bez pravne osnove uplaćen novac na račun druge osobe ta druga osoba u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dužna vratiti novac stečen bez osnova toj prvoj osobi unatoč tome što je ta druga osoba predmetni novac podigla sa računa u svom vlasništvu i isti predala trećoj osobi?
4. Da li je tužena dužna vratiti tužitelju 20.284,89 kn koji je bez osnove uplaćen sa bankovnog računa u vlasništvu tužitelja na bankovni račun u vlasništvu tužene unatoč tome što je tužena umjesto da „odmah“ vrati tužitelju 20.284,89 kn predmetni novčani iznos podigla sa računa u svom vlasništvu i isti predala trećoj osobi i to A. M. P.?“
1.1. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja poziva se na odluku revizijskog suda broj Rev 1091/2008-2 od 3. ožujka 2010.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje, nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predlagatelj prvim i drugim postavljenim pitanjem, za koja se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev 1091/2008-2 od 3. ožujka 2010., polazi od pogrešne pretpostavke da je sud utvrdio da se radi u konkretnom slučaju o stjecanju bez osnove (članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), međutim sud je u pobijanoj presudi zaključio da tuženica nije stjecatelj jer nije stekla mogućnost korištenja spornog iznosa (…), pa da nisu osnovane tvrdnje tužitelja o stjecanju bez osnove. Stoga o tako naznačenim pitanjima u kojima se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Treće i četvrto pitanje koja postavlja tužitelj polemiziraju s činjeničnim utvrđenjima i činjeničnim zaključcima suda čime odgovori na postavljena pitanja ovise samo o specifičnim okolnostima konkretnog spora čime po prirodi stvari nemaju element univerzalnosti koji se traži da bi pitanja udovoljavala uvjetima iz članka 385.a ZPP.
6. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.