Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 323/2018-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. (prije M.) iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i G. u Z., protiv tuženika I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetniku mr. sc. Ž. G. u Z. i odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. u Z., radi isplate i činidbe, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-100/17-2 od 11. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3562/13-35 od 1. prosinca 2016.,ispravljena rješenjem tog suda broj P-3562/13-45 od 16. listopada 2017., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-100/17-2 od 11. srpnja 2017. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3562/13-35 od 1. prosinca 2016., ispravljena rješenjem tog suda broj P-3562/13-45 od 16. listopada 2017. u toč. I. izreke te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3562/13-35 od 1. prosinca 2016. ispravljena rješenjem tog suda broj P-3562/13-45 od 16. listopada 2017. u toč. I. izreke, a ukidaju se drugostupanjska i prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.
III. Odbacuju se revizije tuženika od 12. rujna 2017. i 21. rujna 2017. kao nedopuštene u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-100/17-2 od 11. srpnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3562/13-35 od 1. prosinca 2016. u toč. III. izreke.
IV. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.623.651,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate i u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku izvesti građevinsko-zanatske radove koji su pobliže navedeni i određeni u toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku izvesti radove sanacije grijanja koji su pobliže navedeni i određeni pod toč. III. prvostupanjske presude. U toč. IV. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku izvršiti daljnje radove koji su navedeni i određeni pod toč. IV. izreke prvostupanjske presude, a u toč. V. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 549.990,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim pod toč. V. izreke prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. 1. odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke, a u toč. 2. drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u toč. II. i IV. izreke i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. U toč. 3. drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno o troškovima postupka te je suđeno da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 549.990,77 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U toč. 4. drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te u odnosu na odluku o troškovima postupka, reviziju je izjavila tužiteljica temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužiteljica je podredno izjavila i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP ukupno predlažući da ovaj sud prihvati reviziju tužiteljice i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu sukladno navodima revizije.
4. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP 12. rujna 2017. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijane nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju i 21. rujna 2017. i to temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP te temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP. Revizija tuženika od 21. rujna 2017. iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP podnijeta je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP s time da je tuženik predložio da se revizija prihvati kao osnovana te da se preinače nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti.
6. Tužiteljica je dostavila odgovor na revizije tuženika te je predložila da se revizije tuženika odbace, odnosno podredno odbiju kao neosnovane.
7. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju tužiteljice u kojem predlaže da se revizija tužiteljice odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.
8. Revizija tužiteljice nije dopuštena, a revizije tuženika su djelomično osnovane, a djelomično nedopuštene.
9. Tužiteljica je primarno podnijela reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda i kojom su odbijena dva tužbena zahtjeva tužiteljice na činidbu temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. U smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP revizija se može podnijeti protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica nije izrijekom navela vrijednost predmeta spora u samoj tužbi, osim što je na kraju tužbe navela da radi primjene izračuna pristojbe i troška prema važećoj odvjetničkoj tarifi vrijednost predmeta spora iznosi 968.341,77 kn.
10. Obzirom na tako navedeni iznos, uzimajući u obzir da je prilikom podnošenja tužbe tužiteljica zatražila isplatu novčanog iznosa od 746.405,21 kn, može se jedino zaključiti da je vrijednost predmeta spora za u tužbi neodređeno naveden zahtjev za činidbu i izvođenje određenih radova preostalih 221.936,51 kn. Nakon podnošenja tužbe tužiteljica u postupku te u podnescima koje je dostavila sudu nije nikada navela vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbene zahtjeve za činidbu koje je tijekom postupka navodila. To se odnosi na podneske od 19. studenoga 2004., 9. prosinca 2005. i 26. siječnja 2016. Na taj način vidljivo je da osim novčanog zahtjeva tužiteljica postavlja i tri zahtjeva za činidbu, odnosno izvođenje određenih radova pa vrijednost predmeta spora za svaki od tri zahtjeva iznosi manje od 200.000,00 kn, slijedom čega nije dopuštena revizija tužiteljice iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u odnosu na pobijani dio drugostupanjske odluke koji se odnosi na toč. 2. i 4. izreke prvostupanjske presude. Također je potrebno napomenuti da nije prihvatljivo ni tumačenje tužiteljice da bi se vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na nenovčane zahtjeve izračunavala prema vrijednosti tih radova, a posebno ne prema tome da je u međuvremenu narasla vrijednost tih radova pa da bi vrijednost predmeta spora bila preko 200.000,00 kn.
11. U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP ona može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u tom slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Tužiteljica je u svojoj podredno postavljenoj reviziji temeljem čl. 382. st. 2. ZPP navela dva pravna pitanja:
1. Da li je osnovan zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva od tuženika izvršenje radova opisanih u toč. 2. pobijanog dijela presude iz razloga što je upravo tuženik odgovoran za nedostatke i posljedično svu nastalu štetu u predmetnom stanu, te da li u konkretnom slučaju tužiteljica osnovano tvrdi da nije nastupila prekluzija prava?
2. Da li je drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, ako nije ocijenio i uzeo u obzir svu priležeću dokumentaciju u spisu iz koje nesporno proizlazi da je tužiteljica u roku i na vrijeme tražila od tuženika izvršenje radova radi otklanjanja svih nedostataka?
13. Obzirom na tako postavljena pravna pitanja tužiteljice prije svega treba navesti kako se radi o općenito i neodređeno postavljenim pravnim pitanjima, posebno u odnosu na prvo pravno pitanje koje se zapravo odnosi na to da li su sudovi pravilno donijeli odluku u pogledu prekluzije prava tužiteljice. Nadalje, tužiteljica nije navela niti razloge važnosti u odnosu na tako postavljena pravna pitanja, već se samo poziva na ranije djelomično pravomoćnu odluku u ovoj pravnoj stvari.
14. Stoga je valjalo reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu temeljem čl. 392. st. 1. ZPP kao i čl. 392.b st. 2. ZPP i riješiti kao pod II izreke.
15. Tuženik je podnio dvije revizije i to reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP od 12. rujna 2017. i reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP te podredno reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP podnesenu 21. rujna 2017. Tuženik u navedenim revizijama pobija, osim dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke koji se odnosi na novčani zahtjev, i dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. koja se odnosi na nenovčani zahtjev radi izvođenja radova na sanaciji grijanja. Već je navedeno kod revizije tužiteljice da su predmet spora u ovoj pravnoj stvari, osim novčanog zahtjeva tužiteljice, i tri nenovčana zahtjeva na činidbu radi izvođenja određenih radova i da vrijednost predmeta spora koji se odnosi na svaki od tih zahtjeva ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Slijedom navedenog niti revizije tuženika koje se odnose na pobijanje drugostupanjske odluke kojom je potvrđena prvostupanjska odluka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za izvođenje radova na sanaciji grijanja nisu dopuštene temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora tog pobijanog zahtjeva ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Stoga u tom dijelu nisu dopuštene revizije tužitelja temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
16. U reviziji tuženika od 21. rujna 2017. tuženik pobija drugostupanjsku presudu u odnosu na toč. III. izreke prvostupanjske presude temeljem odredbe čl. 382. toč. 2. ZPP navodeći slijedeća pravna pitanja:
1. Smatra li se da, u slučaju kada prodavatelj prizna postojanje dijela nedostataka, prekludirano pravo kupca osnažuje u odnosu na sve nedostatke pa uključujući i one koje prodavatelj nije ni prešutno priznao, odnosno, da li se u situaciji kada ne postoji suglasje i sporazum između prodavatelja i kupca u pogledu vrste, opsega i načina uklanjanja nedostataka, može smatrati da je prodavatelj izričito priznao nedostatke i pristao ukloniti nedostatke te time oživio ranije prekludirano pravo kupca?
2. Je li nastupila prekluzija iz čl. 500. st. 1. ZOO-a u pogledu tužbenog zahtjeva za uklanjanje nedostataka, ako je tužitelj određeni zahtjev sukladno čl. 186. st. 1. ZPP-a postavio dvije godine nakon proteka roka preinačenjem tužbenog zahtjeva, a sud je takvu preinaku dopustio, odnosno, smatra li se da je u slučaju dopuštanja preinake tužbenog zahtjeva, učinjene nakon proteka roka iz čl. 500. st. 1. ZOO-a, tužiteljev prvotno postavljeni zahtjev stavljen u roku?
17. U odnosu na postavljena pravna pitanja tuženik je naveo razloge važnosti, odnosno pozvao se na odluke ovoga suda o prekluziji prava kupca s naslova odgovornosti za materijalne nedostatke, međutim radi se o odlukama u kojima su pravna shvaćanja i stajališta ovoga suda donesena obzirom na konkretne okolnosti svakog pojedinog slučaja. Slijedom navedenog, ne može se dati jednoznačan odgovor na ovako postavljena pravna pitanja jer isti ovisi od konkretnih okolnosti slučaja. Također je potrebno napomenuti tuženiku da je u odnosu na upravo ova postavljena pravna pitanja ovaj sud u konkretnom slučaju svojom odlukom broj Rev-x 931/13-2 od 25. ožujka 2014. zauzeo pravno shvaćanje da se ne radi o prekluziji. Slijedom navedenog, niti revizija tuženika iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP nije dopuštena jer odgovor na postavljena pravna pitanja ovisi od konkretnih okolnosti slučaja i utvrđenog činjeničnog stanja.
18. Stoga je valjalo pod toč. III. izreke odbaciti kao nedopuštenu reviziju tuženika u odnosu na dio kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke, a temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 3. ZPP.
19. Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
20. Tuženik u revizijama od 12. rujna i 21. rujna 2017., između ostalog ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pritom se tuženik poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. Pritom se navodi da je drugostupanjska presuda nerazumljiva, da nisu ocijenjeni svi žalbeni navodi te da obje nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na razlog ne iznajmljivanja stana tužiteljice i uopće da bi tužiteljica u spornom razdoblju mogla iznajmljivati stan. Također se ističe da nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o nemogućnosti iznajmljivanja stana samo zbog neadekvatno izvedenih radova na sistemu grijanja u stanu i da obveza tuženika i pravo tužiteljice na naknadu štete u obliku izmakle koristi ne može trajati vječno čak i kad bi se radilo o odgovornosti tuženika.
21. Tuženik također ukazuje da sudovi nisu utvrđivali i uzeli u obzir da li je tužiteljica uopće poduzimala bilo kakve radnje kojima bi stan učinila prikladnim za iznajmljivanje i da je zapravo sama doprinijela zbog neodržavanja stana nemogućnosti iznajmljivanja istog. Tuženik također ističe da nižestupanjski sudovi nisu uopće obrazložili da je eventualno tužiteljica mogla umanjiti štetu od ne iznajmljivanja, odnosno da li je na neki drugi način mogla u određenom razdoblju godine iznajmljivati sporni stan.
22. Ovaj sud prihvaća navode tuženika da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude za sada ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje bi opravdavale prihvaćanje tužbenog zahtjeva na ime izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana za razdoblje od 2001. pa do 2016. i to u prihvaćenom iznosu od 1.623.651,29 kn. Naime, potpuno je nejasno i nižestupanjske odluke o tome nemaju razloga je li tužiteljica mogla na bilo koji način smanjiti štetu od nemogućnosti iznajmljivanja u spornom razdoblju, a isto tako nižestupanjske presude ne sadrže nikakve razloge o tome da li eventualno postoji i doprinos same tužiteljice neupotrebljivosti stana i nemogućnosti iznajmljivanja u spornom razdoblju. Na kraju, nižestupanjske presude ne sadrže nikakve razloge o tome je li eventualno tužiteljica sama mogla spriječiti daljnji nastanak štete i o svom trošku sanirati znatno ranije sve nedostatke i gdje tuženik ispravno ukazuje na praksu ovoga suda da pravo na naknadu štete u obliku izmakle koristi ne može trajati vječno kako bi se zaista moglo zaključiti iz obrazloženja nižestupanjskih odluka.
23. Ovaj sud također prihvaća da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer drugostupanjska odluka zaista nije odgovorila na sve žalbene navode pa tako u odnosu na sporni novčani iznos izmakle koristi zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana tužiteljice drugostupanjska odluka na strani 6 sadrži samo dvije rečenice u kojima se utvrđuje da tuženik zbog neadekvatno izvedenih radova na sistemu grijanja u stanu, iz kojeg razloga stan nije bio podoban za korištenje, je uzrokovao štetu tužiteljici u pogledu sprječavanja povećanja imovine tužiteljice jer ista taj stan nije mogla iznajmljivati i ostvarivati korist. Također se samo navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica imala namjeru taj stan iznajmljivati i ostvarivati zaradu, na koji način drugostupanjski sud nije uopće odgovorio na žalbene navode. Stoga je ukupno osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji je ostvaren i u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci, a pored toga drugostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.
24. Obzirom na navedeno valjalo je u toč. I. izreke temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u tom dijelu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.