REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-159/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Nevenke
Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INTERIJERI TOMAS j.d.o.o. Gornja
Pušća, Jugovečka ulica 8, OIB 80720332527, kojeg zastupa punomoćnica Kristina
Delić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŠENIČNJAK-PROMET d.o.o. Dubrava
Pušćanska, Ulica Ljudevita Gaja 14, OIB 00613132916, radi isplate iznosa od

14.480,50 EUR / 109.103,32 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-434/2021 od 9. prosinca 2021., u
sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-434/2021 od 9. prosinca 2021. u točkama I. i IV.
izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastavljanje
odgovora na žalbu u iznosu od 414,76 EUR / 3.125,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-434/2021 od 9.
prosinca 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika Ivana Adžije u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1913/20 od 30. prosinca 2020. u
dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 109.103,32 kn s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi troškove ovršnog
postupka u iznosu od 1.801,28 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom
(točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku
platiti tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 54,57 kn s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II.
izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od

2.500,00 kn (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 8.940,00 kn (točka IV. izreke), te je odbijen zahtjev
tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn (točka V.
izreke). ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 53 Pž-159/2022-2 2

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu pobijajući je u cijelosti, iako iz
sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle točke I.
i IV. izreke. U žalbi ne navodi posebno razloge pobijanja presude. U bitnom ističe da
rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju vjerodostojne isprave budući da tuženik
račun tužitelja nije prihvatio nego ga osporio, zatim, ponavlja navode iznesene
tijekom prvostupanjskom postupka kako tužitelj ugovorene radove nije izveo u
cijelosti, da su izvedeni radovi imali nedostatke koje je otklanjao sam tuženik, što
proizlazi iz e mail prepiske stranaka od 1. srpnja 2020. Smatra da stoga nije bilo
osnove za fakturiranje svih ugovorenih radova i da je tužitelj trebao umanjiti
predmetnu fakturu za radove koje nije izveo i za penale koje je tuženik platio
glavnom naručitelju budući da tužitelj radove nije izveo u roku. U žalbi predlaže da
sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka Gorana Bjelice i po potrebi vještačenjem
radi utvrđenja je li i koliko tuženik dužan platiti tužitelju za izvedene radove.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode u cijelosti, te potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti
na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 8., 9., 13. i

14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o trošku.

6. Prvenstveno valja reći da je, suprotno shvaćanju žalitelja, račun
vjerodostojna isprava prema odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“
broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), a predmetni račun je bio
podoban za ovrhu budući da sadrži sve što je propisano stavkom 2. navedenog
članka i nema nikakvog značaja to je li tuženik prihvatio ili osporio račun.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 109.103,32 kn na
temelju računa broj 6/1/1-2020 od 24. srpnja 2020. koji je ispostavljen radi naplate
preostalog dijela ugovorene naknade za izvedene radove (soboslikarsko-ličilačke
radove) na objektu Francuske škole, Fratkovec 36.

8. Između stranaka nije sporno da su tuženik, kao naručitelj, i tužitelj, kao
izvođač, sklopili usmeni ugovor o izvođenju soboslikarskih radova na objektu
Francuske škole, Fratkovec 36, da je tuženik uplatio tužitelju avans na ime izvođenja
ugovorenih radova u iznosu od 91.000,00 kn, te da je tužitelj izvodio ugovorene
radove i ispostavio predmetni račun (završni račun) radi naplate preostalog dijela
ugovorene naknade. Sporno je, je li tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 109.103,32
kn po predmetnom računu, budući da tuženik tvrdi da tužitelj nije izveo sve radove,
da su izvedeni radovi imali nedostatke koje je otklonio sam tuženik, te da su radovi
izvedeni sa zakašnjenjem.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, budući da je
primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i 221.a ZPP-a) utvrdio da tuženik nije

Poslovni broj: 53 Pž-159/2022-2 3

dokazao svoje tvrdnje, da ugovoreni radovi nisu u cijelosti izvedeni i da su oni izvedeni imali nedostatke i da ih je tuženik otklonio o svom trošku.

10. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj izvodio ugovorene radove za
koje je nakon dovršetka izdao predmetni račun, na tuženiku je bio teret dokazivanja
tvrdnji da nisu izvedeni svi ugovoreni radovi (koji to točno od ugovorenih radova), da
su oni izvedeni imali nedostatke (koje nedostatke) i da ih je otklonio o svom trošku.

11. Naime, prema odredbama čl. 604. i 605. Zakona o obveznim odnosima –
(„Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) tuženik je
kao naručitelj bio dužan nakon dovršetka radova pregledati izvršeno djelo i
obavijestiti tužitelja o eventualnim nedostacima i ostaviti mu primjereni rok za
otklanjanje tih nedostataka. Samo u slučaju da je postupio sukladno navedenim
odredbama, tužitelj bi ostvario pravo na sniženje ugovorene naknade i na eventualnu
naknadu štete (čl. 608. i 611. ZOO-a).

12. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o
ovrsi osporio predmetnu tražbinu jer su radovi izvedeni nestručno i nekvalitetno i da
ih je sam sanirao o svom trošku, te je kao jedini dokaz predložio i dostavio u spis e-
mail prepisku stranaka od 1. srpnja 2020. Iz email poruka (list 13. do 14. spisa)
proizlazi da je 1. srpnja 2020. tuženik pozvao tužitelja da ostatak dogovorenih radova
i sanaciju izvedenih obavi u razdoblju od 20. do 24. srpnja 2020., a tužitelj je
odgovorio da se to prihvaća. Iz očitovanja tužitelja na prigovor tuženika i priloženih
isprava (list 25. do 55. spisa), na koje se tužitelj nije posebno očitovao niti ih je
osporavao, proizlazi da je tužitelj nakon dovršetka radova 23. srpnja 2023. tražio
suglasnost tuženika za izdavanje računa, što je tuženik i odobrio (list 42. spisa), te da
je nakon toga vođena prepiska samo radi plaćanja računa, dok nema niti riječi o
eventualnim prigovorima na količinu, kvalitetu, rokove izvedenih radova.

13. S obzirom na navedeno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da
tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da ugovoreni radovi ne bi bili u cijelosti izvedeni te
da su oni koji su izvedeni imali nedostatke, pa tuženik stoga nema pravo zahtijevati
sniženje ugovorene naknade, te je pravilno na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a
obvezao tuženika da plati tužitelju preostali iznos ugovorene naknade za izvedene
radove po predmetnom, kao i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 12.a Zakona o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. Prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka i
vještačenjem sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZPP-a nije dopušten, budući da te
dokazne prijedloge prvi put predlaže tek u žalbi.

15. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i

155. ZPP-a, a tuženik svojom žalbom nije posebno pobijao presudu u tom dijelu.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, te kako nisu
uočene povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi
po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu
tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Poslovni broj: 53 Pž-159/2022-2 4

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu
odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl.

155. st. 1. ZPP-a).

18. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u
valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj
57/22, 88/22), čl. 43. i 48.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća
Mirta Matić

Broj zapisa: eb317-f21de

Kontrolni broj: 01595-23318-2226d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.