- 1 -              Rev 1418/2021-6

Broj: Rev 1418/2021-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2635/2017-2 od 18. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji broj P-378/17 od 26. listopada 2017., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da tužitelj polaže pravo na obnovu stambene zgrade izgrađene na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. 2585 iz k.o. G., na k.č.br. 92/3 od 937 m2 i to njezinim uklanjanjem i izgradnjom nove stambene zgrade. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo tuženici da donese odluku prema kojoj će se tužiteljeva stambena zgrada, a u sklopu nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2585 k.o. G. sagrađene na k.č.br. 92/3 obnoviti izgradnjom nove zgrade, a pod potpuno istovjetnim uvjetima određenim u ranije donesenoj odluci tuženika od 13. travnja 2015., klasa: 361-07/15-02/408, ur.broj: 531-01-15-1 te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.459,37 kn.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica temeljem  odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbaci, a podredno da se odbije kao neosnovana.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija i podnesena.

7. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zaključili da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj stvari koja ide u sudsku nadležnost te da nema pretpostavke iz čl. 16. st. 1. i 2. ZPP iz razloga jer je čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije ("Narodne novine", broj 77/14 – dalje: Zakon o saniranju) propisano da odluka o obnovi nije upravni akt, slijedom čega je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud.

8. Tuženica u reviziji postavlja u suštini pravno pitanje je li se kod primjene Zakona o sanaciji i utvrđenja prava na obnovu i popravak stambenih zgrada i gospodarskih zgrada radi o upravnoj stvari o kojoj ne može odlučivati sud.

9. Ovaj sud je prvotno svojom odlukom broj Rev-993/2018-3 od 7. travnja 2021. ukinuo nižestupanjske presude i odbacio tužbu izrazivši pravno shvaćanje da su pogrešno nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju zaključili da se ne primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP), odnosno da je primjena ZUP isključena u ovom slučaju obzirom da se prema odredbi čl. 122. ZUP protiv odluke čelnika tijela može izjaviti prigovor, a u kojem prigovoru prema čl. 122. st. 3. ZUP čelnik tijela odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Stoga je ovaj sud zauzeo pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 122. st. 4. ZUP protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru se može izjaviti žalba, a protiv drugostupanjskog rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor, a ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti odmah upravni spor, slijedom čega se u konkretnom slučaju bez obzira na odredbu čl. 20. st. 3. Zakona o saniranju, a prema odredbi čl. 12. st. 3. ZUP radi o upravnoj nadležnosti i da na temelju čl. 16. st. 2. ZPP rješavanje ovakvih sporova nije u nadležnosti suda. Pri tome se ovaj sud pozvao i na svoje ranije pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda broj Rev-210/2017-2 od 20. studenoga 2018.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske, povodom ustavne tužbe tužitelja u ovoj pravnoj stvari ukinuo je navedenu odluku ovoga suda broj Rev 993/2018 od 7. travnja 2021. i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3911/2021 od 9. prosinca 2021. proizlazi da je ovaj sud tek donošenjem rješenja broj Rev-210/17-2 od 20. studenoga 2018. jasno izrazio pravno shvaćanje da je u ovakvim pravnim stvarima pravni put zaštite prava kroz upravni postupak, odnosno upravni spor te da je do tada bila različita sudska praksa koja nije dosegla dostatnu mjeru pravne sigurnosti te se ne može smatrati da je javnost na učinkovit način postala svjesna odluke o utvrđivanju pravnog sredstva i da bi ga zainteresirane osobe mogle i bile obvezne koristiti. Drugim riječima, Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da nije prihvatljiva retroaktivna primjena pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je definirano pravno sredstvo u postupcima obnove i da je na taj način došlo do povrede ustavnog prava na pristup sudu, a što je sukladno i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske u istovjetnim pravnim situacijama. Pritom Ustavni sud Republike Hrvatske prihvaća pravno shvaćanje ovoga suda izraženo još u odluci broj Rev-210/17-2 od 20. studenoga 2018. da se u ovakvim pravnim stvarima ne radi o sudskoj već upravnoj nadležnosti, ali tek u odnosu na postupke koji bi se pokrenuli protekom primjerice šest mjeseci od donošenja takvog pravnog shvaćanja ovoga suda.

11. Obzirom na takvu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koju ovaj sud u cijelosti prihvaća, odgovor na postavljeno pravno pitanje tuženice glasio bi:

"Kod primjene Zakona o saniranju i utvrđenju prava na obnovu i popravak stambenih zgrada i gospodarskih zgrada radi se o postupku koji spada u upravnu nadležnost i u kojem ne može odlučivati sud, ali samo za postupke koji bi bili pokrenuti nakon zauzimanja takvog pravnog shvaćanja ovoga suda u odluci broj Rev-210/17 od 20. studenoga 2018. i proteka roka od šest mjeseci kada se može uzeti da je sudska praksa u svezi te nadležnosti postala stabilna i dovoljnoj mjeri poznata javnosti."

12. Stoga u konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari 9. studenoga 2015. te da u to vrijeme nije postojala stabilna i jasna sudska praksa u vezi nadležnosti za vođenje ovakvih postupaka, treba uzeti da u konkretnom slučaju postoji sudska nadležnost za ovu vrstu spora jer bi se inače radilo o povredi prava tužitelja na pristup sudu te slijedom čega revizija tuženice nije osnovana.

13. Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu, a odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 17. siječnja 2023.