- 1 -              Revd 149/2023-2

Broj: Revd 149/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušća člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Ž. iz P., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika ... Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici D. I. i D. C., odvjetnici u P., odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-867/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola  poslovni broj P-145/2014-117 od 19. studenoga 2021., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-867/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-145/2014-117 od 19. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-867/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola  poslovni broj P-145/2014-117 od 19. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

2. Prijedlozi tužitelja i tuženika su neosnovani.

U odnosu na prijedlog tužitelja

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i u odnosu na koje tvrdi da postoji različita praksa sudova. Tužitelj svojim pitanjima problematizira pravo stranke na iznošenje novih činjenica i novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno " (…) je li prekludiran u tom svom pravu ako je u tužbi predložio provođenje vještačenja (…)".

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Postavljenim pitanjima "(…) o utvrđivanju visine štete u vidu izmakle koristi financijskim vještačenjem usporedbom s odgovarajućim komparatima (…) tužitelj osporava činjenice (i činjenični zaključci) nižestupanjskih sudova pa se takva pitanja ne mogu smatrati pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Pritom, potrebno je naglasiti, tužitelj ne dostavlja bilo kakve valjane razloge važnosti (jer se odluka na koju se poziva odnosi na drugačiji činjeničnu situaciju- tužitelj je naime, pravovremeno prije zaključenja prethodnog postupka, točnije odmah uz podnesak kojim se očituje na prigovor tuženika, dostavio sudu osnovnu dokumentaciju na temelju koje tereti tuženika za plaćanje utuženog iznosa i odmah je u tom podnesku tužitelj predložio da se provede dokaz financijskim vještačenjem).

5.2. S obzirom da postavljena pitanja ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci kao pod stavkom I.

U odnosu na reviziju tuženika

6. Postavljenim pitanjem (koje se odnosi na valjanost obrazloženja pobijane odluke, odnosno kojim se sugerira da je u ovom konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), po svom sadržaju nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da se odnosi na činjenice konkretnog slučaja a i odgovor na njih proizlazi iz samog zakona.

6.1. Treba reći da da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe i o čemu to ovaj revizijski sud mora izraziti svoje shvaćanje koje bi bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6.2. Pritom valja posebno naglasiti kako revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati pitanje zbog kojeg je stranka podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) krije li se to pitanje u navodima revizije o postupovnim povredama i pogrešno primijenjenom materijalnom pravu ili drugim podacima u spisu. Postojanje određenog, jasno formuliranog pitanja, na način koji ne ostavlja dvojbu o tome o čemu bi Vrhovni sud trebao izraziti svoje pravno shvaćanje, upravo je propisan odredbom čl. 387. st. 1. ZPP.

7. S obzirom da postavljeno pitanje ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci kao pod stavkom II.

Zagreb, 17. siječnja 2023.