Poslovni broj: 27 Gž-4222/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 27 Gž-4222/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. /OIB …/ iz O., zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. K. i J. K. iz S., protiv tuženika R. C. /OIB …./, D., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu D., T., B. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-644/2019-26 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-644/2019-26 od 14. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. D., OIB… iz O., OIB: …, koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 66.375,00 kuna/8.809,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose kako slijedi:

-18.375,00 kuna/2.438,78 eura počevši od 12. kolovoza 2016.

-15.000,00 kuna/1.990,84 eura počevši od 20. ožujka 2017.

-30.000,00 kuna/3.981,68 eura počevši od 13. lipnja 2018."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku, trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eura, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužiteljice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete (plaćena godina dana studiranja kod tuženika) i neimovinske štete (povreda dostojanstva, ugleda i časti), za koju tvrdi da je za nju nastala kao posljedica protupravnog postupanja tuženika koje se očituje u tome da je tuženik diskriminirao sina tužiteljice i time istome povrijedio pravo na jednako postupanje, zbog čega je sin tužiteljice nakon prve godine koju je završio kod tuženika odustao od daljnjeg studiranja (čl. 19., čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15/ u vezi s čl. 1., čl. 2. i čl. 11. Zakona o suzbijanju diskriminacije /"Narodne novine", broj: 85/08 i 112/12., u daljnjem tekstu: ZSD-a/).

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

8. Odredbom čl. 1. ZSD-a propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok je člankom 2. istog članka propisano da se diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

 

9. Odredbom čl. 2. st. 1. ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona (rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija) kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

 

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

- da tužiteljica, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 1. st. 1. ZSD-a ne navodi po kojoj od točno navedenih osnova (numerus clausus) je njen sin bio diskriminiran činjenicom da mu je od strane nastavnika tuženika postavljen viši kriterij za polaganje ispita (90 %) nego što su imali drugi studenti (75 %);

- da svjedokinja K. M., zaposlena kod tuženika u referadi za studentska pitanja, iskazuje da je upoznata s problemom u vezi studenta A. D., koji ju je o istome izvijestio putem skype-a, nakon čega je nastavnik G. pojasnio da je pokušavao održavati disciplinu na svom predmetu, a student A. D. je dovodio do nekih izazovnih situacija u razredu, zbog čega je promijenio nastavni plan i za A. odredio viši postotak prolaznosti svog predmeta;

- da iz suglasnih iskaza svjedoka A. D., sina tužiteljice, svjedokinje M., kao i zz tužitelja D. H. proizlazi da se nastavnik G. promptno ispričao putem e-maila sinu tužiteljice, koji e-mail je poslao svim studentima, u kojem je izrazio žaljenje u odnosu na svoje postupanje te je i za studenta D. odredio prolaz od 75 %;

- da je student D. neovisno o postotku koji mu je bio određen u visini od 90%, ostvario 72 %, a granica prolaska za ostale studente je bila 75 %;

- da je sin tužiteljice položio sve ispite na prvoj godini i uredno odslušao sve predmete, osim ispita kod nastavnika G. (mada je idući kolokvij prošao s 85 % uspješnosti) te je mogao upisati drugu godinu;

- da iz obrasca – pitanja tijekom razgovora o ispisu studenta A. B. (listovi 76 - 77) proizlazi da je A. D. kao razlog za ispis naveo „Promjena ciljeva (program nije ispunio moja očekivanja)“, da se s roditeljima savjetovao prije donošenja konačne odluke, da nema namjeru naknadno nastaviti školovanje u R. te da je postigao financijski dogovor radi dogovora s voditeljicom financija;

              pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio kako zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, za koju tvrdi da je za nju nastala činjenicom da je platila prvu godinu studija za svog sina, budući da je isti uspješno položio sve ispite potrebne za nastavak studiranja i upis druge godine i ne postoji uzročno-posljedična veza između postupanja nastavnika G. i nemogućnosti sina tužiteljice da nastavi studij kod tuženika (niti tako nešto proizlazi iz obrasca za ispis), kao što je pravilno odbijen i zahtjev za naknadu neimovinske štete radi povrede dostojanstva, ugleda, časti i privatnost osobnog i obiteljskog života, jer za isto nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke.

 

11. Naime, za postojanje odštetne odgovornosti moraju biti ispunjene sve zakonske pretpostavke i to postojanje štete, štetne radnje, protupravnosti u postupanju i uzročna veza između štete i štetne radnje, pri čemu za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva za naknadu neimovinske štete treba imati u vidu odredbu čl. 1100. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, dok će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

 

12. Tijekom ovog postupka kao nesporno je utvrđeno da je nastavnik G. odredio u odnosu na sina tužiteljice viši postotak uspješnosti (90 %) nego u odnosu na druge studente (75 %) za prolazak ispita, koje postupanje je vrlo vjerojatno bilo razlogom ponašanja tog studenta na kolegiju, ali neovisno o tome nije bilo opravdano, međutim isti se odmah nakon ulaganja pritužbe javno ispričao putem e-maila sinu tužiteljice, koji e-mail je proslijeđen svim studentima koji pohađaju taj kolegij.

 

13. Nadalje, iz iskaza sina tužiteljice ne proizlazi da bi postupanje nastavnika G. uzrokovalo kod istog povredu prava osobnosti te da bi zbog navedenoga imao bilo kakvih psihičkih problema, dok konačno sin tužiteljice, neovisno o tome što je za njega podignut prag za prolaznost, nije postigao nit uspješnost od 75%, već 72%, tako da, imajući u vidu sve navedeno, kao pravilan se nameće zaključak suda da nisu ispunjeni zakonski preduvjeti za naknadu neimovinske štete koju tužiteljica tvrdi da je za nju nastala vezano uz događaje u koje je bio involviran njezin sin, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen, zbog čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a svode se na vlastitu i subjektivnu percepciju spornog događaja, kao što je neodlučna okolnost da li je svjedokinja M. u razgovoru koji je sniman od strane tužiteljice bez adekvatnog upozorenja, upotrijebila pojam „diskriminacije“.

 

14. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: OT/) pa tako i u odnosu na trošak sastava podnesaka od 24. veljače 2020. i 1. lipnja 2021. po tbr. 8/1 OT, jer se radi o obrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).

 

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

    Slavica Garac, v.r.