- 1 -              Rev 1820/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1820/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. S. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2110/14-2 od 7. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17162/10-24 od 27. siječnja 2014., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice M. S.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 474.000,00 kn sa zateznim kamatama, tekućim od 2. kolovoza 2010. pa do isplate i iznos od 50.500 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama, tekućim od 2. kolovoza 2010. i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 85.550,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice M. S. i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano tuženica, sadržajno u reviziji, ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostane razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Nadalje, drugostupanjski je sud u obrazloženju presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, dajući potpuno razumljive i jasne razloge za ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tuženice iznesenim u žalbi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

 

9. U svojoj osnovi, revizijskim prigovorima koji tuženica ističe u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza, faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takve prigovore u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno ispitivati.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja, za isplatom novčanih iznosa koje je pozajmio tuženici u razdoblju od 7. prosinca 2002. pa nadalje, a koji se tuženica izjavom od 10. lipnja 2008. obvezala u utuženim iznosima vratiti do 1. kolovoza 2010.

 

12. U tijeku postupka koji je prethodio reviziji, u bitnome je utvrđeno da je tuženica izjavom od 10. lipnja 2008. potvrdila postojanje dugova prema tuženiku u iznosu od 474.000, 00 kn i 50.500 EUR, da se obvezala te iznose vratiti do 1. kolovoza 2010. te da tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi predmetne iznose vratila tužitelju.

 

13. Zaključuju nižestupanjski sudovi:

 

- da je tuženica potpisom navedene izjave potvrdila svoju volju za sklapanjem ugovora o zajmu za koji je i sastavljena isprava (Izjava) dakle, da su stranke sklopile ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) pa da je tuženica dužna izvršiti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a;

 

- da nije utvrđeno postojanje ni uvjeta za ništetnost ugovora o zajmu, a niti da bi ugovor bio poništen konstitutivnom odlukom suda, a da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost;

 

- da je tužba podnesena unutar zastarnog roka propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

 

14. Pozivom na odredbu čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine", broj 91a/93, 96/98 i 32/01) sukladno kojoj je u vrijeme davanja zajma između domaćih i fizičkih osoba bilo zabranjeno pozajmljivanje strane valute, zaključuje drugostupanjski sud  da pravna osnova, dijela obveze tuženice (u odnosu na utuženi iznos u EUR) nije povrat zajma, već izvanugovorna obveza po osnovi stjecanja bez osnove, jer je Ugovor o zajmu strane valute ništetan te po osnovi takvog ugovora sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a, nastala obveza tuženice vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora.

 

15. S obzirom na revizijske navode u kojima se navodi da ukoliko je izjava od 1. lipnja 2008. ništetna isprava, da ista ne može predstavljati priznanje duga, a time i da nije došlo do prekida zastare potraživanja (u odnosu na novčani iznos od 50.500,00 EUR), valja ukazati na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Prema tom pravnom shvaćanju, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojima su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je pravilno odbijen prigovor zastare i u odnosu na ovaj tužbenog zahtjeva.

 

16. Slijedom svega navedenoga, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.