- 1 -              Rev 1791/2019-7

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1791/2019-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Reformatske crkvene općine K. V., OIB: ..., iz K. V., zastupanog po župniku Đ. V., a on zastupan po punomoćnicima B. M. i A. F., odvjetnicima u O., protiv tuženika Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, OIB: ..., iz L., i Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, Crkvene općine K. V., OIB: ..., iz K. V., oboje zastupanih po punomoćniku dr. sc. A. Č., odvjetniku u O., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Zk-274/2018-2 od 8. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj P-681/17-17 od 19. siječnja 2018., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž Zk-274/2018-2 od 8. studenoga 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj P-681/17-17 od 19. siječnja 2018.  i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da zemljišnoknjižni odjel u Belom Manastiru Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru izvrši brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na k.č.br. 576, 576, 694 i 1194, sve upisano u zk.ul.br. 512 k.o. K. V., sa imena drugotuženika uz istovremeno nalaganje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno upisa prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 23.375,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da nižestupanjske presude preinači na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. Tuženici su dostavili odgovor na reviziju u kojem predlažu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na drugotuženika na k.č.br. 576, 578, 694 i 1194 iz z.k.ul. br. 512 k.o. K. V. i da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno upis prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužitelja.

 

8. U revizijskom stupnju postupka sporno je da li je na označenim nekretninama iz k.o. K. V. samo izvršena promjena naziva upisanog vlasnika ili je došlo do upisa potpuno novog nositelja prava vlasništva označenih nekretnina, a u suštini sporno je tko je pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja se osamostalila od Reformirane crkve u bivšoj državi 30. siječnja 1993.

 

9. Nižestupanjski sudovi zaključuju na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je tužitelj nova vjerska zajednica koja nema pravni slijed ili kontinuitet od ranije u Republici Hrvatskoj jer nije niti postojala prije nego se izdvojila od Reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju da je prvotuženik, odnosno drugotuženik kao župa legitimni pravni sljednik Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj te je temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Z-2215/14 od 30. studenoga 2015. izvršena samo promjena naziva vlasnika predmetnih nekretnina, a nije izvršena nikakva promjena samog vlasnika.

 

10. Tužitelj u reviziji između ostalog ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da su obje nižestupanjske presude nerazumljive, proturječne i ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama slijedom čega se ne mogu ispitati. Pritom tužitelj u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi temeljili svoj zaključak o pravnom sljedništvu Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj koja je nastala nakon osamostaljenja Republike Hrvatske od bivše države 30. siječnja 1993., samo na temelju zaključka Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2004. te podacima Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske te Državnog zavoda za statistiku.

 

11. Međutim, obje nižestupanjske presude ne sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na odluke Sinode, odnosno Sinodalnog vijeća Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, obzirom da je odredbama čl. 34. Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa koje je Vlada Republike Hrvatske sklopila s Reformiranom kršćanskom crkvom u Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 196/03) određeno kako je uređivanjem unutarnjeg ustrojstva crkava, osnivanje, mijenjanje i ukidanje seniorata i župa (crkvena općina), te drugih pravnih osoba u nadležnosti Sinode odnosno Sinodalnog vijeća pojedine crkve.

 

12. Stoga crkve, odnosno njihova nadležna tijela obavljaju vlastite vjerske izvore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa. Obzirom na navedeno, za odluku u ovoj pravnoj stvari upravo su relevantne odluke Sinode i Sinodalnog vijeća iz kojih se može razaznati na koji način se uređivalo ustrojstvo Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj. Nižestupanjske presude ne sadrže razloge o tome, a posebno ne o sinodi Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj od 12. lipnja 1999., pa se bez analize zaključaka s održanih sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj ne može zaključiti o pravnom sljedništvu te iste crkve i da li je tužitelj nova vjerska zajednica ili su pak tuženici nove vjerske zajednice koje su se odcijepile od Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj.

 

13. Obzirom na navedeno, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude ne sadrže razloge i analizu održanih Sinoda i odluka Sinodalnog vijeća Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj, a koje prema pravnom shvaćanju ovoga suda su relevantne za donošenje odluke o pravnom sljedništvu, a slijedom toga i o pravu vlasništva spornih nekretnina.

 

14. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci, a odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.