REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-1235/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja TLO-COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, iz Osijeka,
Bunska 8, OIB 49205328648, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u
Osijeku, Gundulićeva 5, protiv tuženika LJEKARNE SRCE-LJEKARNE OSJEČKO-
BARANJSKE ŽUPANIJE, iz Osijeka, Lorenza Jagera 24, OIB 51944919663, kojeg
zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić &
Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, Europske avenije 12/I, radi naknade štete u
iznosu od 11.250,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj P-159/2021-14 od 31. siječnja 2022., 17. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj P-159/2021-14 od 31. siječnja 2022. u dijelu u kojem je
naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn sa zateznom
kamatom od 11. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te
nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 897,54 EUR / 6.762,50 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj
P-159/21-14 od 31. siječnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti
tužitelju dio zateznih kamata i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih
kamata koje na iznos od 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn teku od 11. svibnja 2021. do

31. prosinca 2022. po stopi koja prelazi stopu određenu za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn teku od 1. siječnja 2023. do isplate ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 28 Pž-1235/2022-2 2

prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, dok se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje
na iznos od 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn teku od 1. siječnja 2023. do isplate preko
stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud
je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.250,00 kn s pripadajućom zateznom
kamatom koja teče od 11. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet
postotnih poena kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.762,50 kn. Tako je
prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da tužitelj
osnovano potražuje od tuženika naknadu štete u visine neplaćene zakupnine za
svibanj 2021. godine budući da je tuženik ranijom izjavom od 22. ožujka 2021.
neosnovano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je bio sklopljen na
određeno vrijeme (rok od pet godina, to jest do 1. svibnja 2025.) pozivajući se pri
tome na promijenjene okolnosti u smislu članka 369. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da zbog tuženikova neosnovanog
raskida ugovora tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u visini zakupnine koju bi
ostvario za navedeni mjesec, a koju nije uspio ostvariti jer se na njegov oglas
objavljen putem Interneta nitko nije javio. Odluku o troškovima postupka
prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući
žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom
postupku jer prvostupanjska presuda nije razumljiva te ima takvih nedostataka zbog
kojih se ne može ispitati, a razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni i proturječni
sami sebi i dokazima provedenima tijekom postupka. Žalitelj ističe da je pred istim
sudom pokrenuo postupak radi raskida ugovora o zakupu, a predmet se vodi pod
poslovnim brojem P-120/21 te odluka suda u tom predmetu predstavlja prethodno
pitanje za ovaj postupak. Žalitelj smatra da je stoga bilo potrebno prekinuti ovaj
postupak do okončanja navedenog postupka što sud nije učinio. Žalitelj također ističe
da presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se raskida ugovor o zakupu
poslovnog prostora od 29. travnja 2021. nije pravomoćna. Dakle, premda sud smatra
da se raskid ugovora utvrđuje konstitutivnom presudom iz čega proizlazi kako
zapravo ugovor o zakupu nije raskinut, u ovom postupku dosuđuje iznos naknade

Poslovni broj: 28 Pž-1235/2022-2 3

štete koja, ukoliko ugovor o zakupu nije raskinut, još nije ni nastala. Zbog
navedenog, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Dakle, tek kada bi sud
utvrdio raskid ugovora, tužitelj bi eventualno mogao imati pravo na naknadu štete i
povezano s time sud je također bio u obvezi utvrditi je li tužitelj učinio sve što je
mogao kako bi otklonio štetu, no sud je odbio sve dokazne prijedloge na navedeno i
to bez ikakvog obrazloženja. Zbog navedenog, ostaje neriješeno pitanje je li tužitelj
mogao dati predmetni prostor u zakup, a na koje pitanje sud nije odgovorio.
Pogrešno je sud odlučio i kada nije spojio predmete jer tužitelj na temelju iste
činjenične i pravne osnove podnosi iste tužbe za svaki mjesec posebno. Žalitelj
predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno da se odbije tužbeni zahtjev
tužitelja u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene parnične
troškove uključujući i trošak žalbe u iznosu od ukupno 2.362,50 kn, a podredno da
ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu zateznih kamata.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 – pročišćeni tekst,
25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2.
točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu
materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na
zakonu osnovanu odluku, osim u dijelu zateznih kamata kod kojeg je pogrešno
primijenio materijalno pravo iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

4. Između stranaka nije sporno da su 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o
zakupu poslovnog prostora (br. 01.2020) na temelju kojeg je tužitelj kao
zakupodavac predao tuženiku kao zakupniku u zakup poslovni prostor koji se sastoji
od skladišta površine 189 m² i uredskog prostora površine 25 m², dok se tim
ugovorom tuženik obvezao plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 11.250,00 kn
(uvećanu za porez na dodanu vrijednost) i to do 10-og u mjesecu (članak 2. tog
Ugovora; str. 8. spisa). Iz tog Ugovora proizlazi da je sklopljen na razdoblje od 5
godina (članak 6. Ugovora; str. 9. spisa) te da se može raskinuti u slučaju grubog
kršenja ugovornih odredbi s time da prije aktiviranja klauzule o raskidu ugovora
nezadovoljna stranka mora suprotnu stranku upozoriti na kršenje ugovorih odredbi i
dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka, a ako se u navedenom roku
nedostaci ne otklone stranka ima pravo na jednostrani raskid ugovora u kojem
slučaju otkazni rok iznosi 30 dana od dana zaprimanja otkaza (članak 8. Ugovora;
str. 9. spisa). Nadalje, između stranaka je nesporno da je tuženik kao zakupnik
uputio tužitelju dopis od 17. ožujka 2021. kojim je raskinuo ugovor s pozivom na
odredbu članka 369. Zakona o obveznim odnosima (zbog pandemijske krize je u
potpunosti prestala potreba za korištenjem skladišnog prostora) te s obzirom na to da
tužitelj 22. ožujka 2021. nije pristupio primopredaji poslovnog prostora (o kojoj je
tuženik sastavio zapisnik; str. 44.-63. spisa), tuženik je ključeve poslovnog prostora

26. ožujka 2021. predao javnom bilježniku Tatjani Kovačev radi dostave tužitelju (str.

65.-66. spisa) pa se time, a kako to i tužitelj navodi u točki 3.) tužbe, „zaključuje da je

Poslovni broj: 28 Pž-1235/2022-2 4

(tuženik) s danom 22. ožujka 2021. napustio predmetni prostor i opisanim ga putem
predao tužitelju u posjed” (str. 2. spisa). Sukladno navedenom, tužitelj je 24. svibnja

2021. u 11:38 sati objavio oglas putem Interneta (internetske stranice
www.njuskalo.hr/poslovni-prostor-osijek) kojim je uputio opću ponudu za sklapanje
ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora sa zakupninom u iznosu od

11.255,00 kn u smislu članka 254. Zakona o obveznim odnosima (str. 11.-13. spisa)
s time da je taj oglas ponovio 17. lipnja 2021. (str. 31.-34. spisa) i 17. prosinca 2021.
(str. 83.-86. spisa), no prema navodima tužitelja (novi) ugovor o zakupu nije sklopljen
jer nije bilo interesa potencijalnih zakupoprimaca. Zbog navedenog, tužitelj u ovom
postupku potražuje naknadu štete (izmakle dobiti) za mjesec svibanj 2021. godine, a
zbog (prema mišljenju tužitelja) nezakonitog tuženikova otkaza Ugovora i to u iznosu
od 11.250,00 kn s pripadajućom kamatom.

S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu, između ostalog, osporavao
tužiteljevu tvrdnu da nije mogao raskinuti predmetni Ugovor o zakupu poslovnog
prostora zbog nastanka izvanrednih okolnosti u smislu članka 369. Zakona o
obveznim odnosima, između stranaka je prvenstveno sporno je li tuženik osnovano
raskinuo predmetni ugovor, a što bi predstavljalo protupravnu štetnu radnju tuženika.
Osim toga, tuženik je osporavao i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da bi na
okolnost utvrđivanja „tržišne vrijednosti cijene zakupa” (zakupnine) odnosno „na
okolnost utvrđenja najniže tj. realne cijene zakupa za koju bi se predmetni prostor
mogao dati u zakup u nadolazećem vremenskom periodu” bilo potrebno provesti
građevinsko vještačenje (str. 147. spisa), no, taj dokazni prijedlog prvostupanjski je
sud pravilno odbio smatrajući isti nepotrebnim i nesvrsishodnim. Prvostupanjski je
sud radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva proveo dokaz uvidom u isprave
priložene spisu te je na temelju tako provedenog postupka donio pobijanu presudu.

5. Prethodno, ovaj sud napominje da se tuženik tijekom spora neosnovano
poziva na odredbu članka 369. Zakona o obveznim odnosima smatrajući da je zbog
promijenjenih okolnosti osnovano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora od

29. travnja 2020. Naime, prema članku 369. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima
ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu
mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu
stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može
zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Nadalje, prema stavku 5. istoga
članka Zakona o obveznim odnosima ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev
druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete
koju trpi zbog toga. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da stranka može
od suda zahtijevati raskid (ili izmjenu) ugovora zbog izvanrednih okolnosti koje su
nastale nakon sklapanja ugovora, a u slučaju ako sud izrekne raskid ugovora druga
ugovorna stranka može zahtijevati naknadu pravičnog dijela štete koju zbog toga trpi.

Slijedom navedenog, budući da se ugovor zbog promijenjenih okolnosti
raskida isključivo (pravomoćnom) sudskom odlukom, a ne izjavom jedne stranke, to
tuženik kao zakupnik nije mogao osnovano raskinuti ugovor o zakupu poslovnog
prostora pozivom na promijenjene okolnosti. Osim toga, premda je između stranaka
nesporna i činjenica da je tuženik (kao tužitelj) pred prvostupanjskim sudom
pokrenuo spor u kojem je postavio (kao eventualni) tužbeni zahtjev za raskidom

Poslovni broj: 28 Pž-1235/2022-2 5

Ugovora zakupu poslovnog prostora broj 01.2020 od 29. travnja 2020. (str. 101.
spisa; taj se spor vodi pod poslovnim brojem P-120/21), prvostupanjski sud nije
konstitutivnom odlukom raskinuo taj Ugovor prije isteka mjeseca svibnja 2021.
godine za koji mjesec tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete u obliku izmakle
koristi zbog neostvarene zakupnine; štoviše, prema podacima u ovom spisu tuženik
je (kao tužitelj) u sporu poslovni broj P-120/21 tek 4. studenoga 2021. postavio
konstitutivni tužbeni zahtjev za raskidom predmetnog ugovora (str. 101. ovog spisa).
Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je odlučio ne
prekidati ovaj parnični spor do pravomoćnog okončanja spora poslovni broj P-120/21,
a što je tijekom postupka predlagao tuženik.

6. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je tuženik počinio
protupravnu štetnu radnju time što je neosnovano raskinuo Ugovor o zakupu
poslovnog prostora (br.01.2020) od 29. travnja 2020. Naime, prema odredbi članka

22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine” broj
125/11, 64/15 i 112/18) ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno
vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Slijedom navedenog, budući
da prema ugovoru tuženik poslovni prostor započeo koristiti 1. svibnja 2020., a
ugovor je sklopljen na razdoblje od pet godina, to taj ugovor nije prestao prije
tuženikove izjave o raskidu ugovora zbog proteka vremena. Jednako tako, s obzirom
na to da tuženik ni u svom dopisu od 17. ožujka 2021. kojim je raskinuo (pravilno,
otkazao) ugovor, kao ni tijekom cijelog postupka nije iznio činjenicu da tužitelj nije
doveo poslovni prostor u stanje u kojemu ga je bio dužan predati odnosno održavati
u smislu članka 27. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora odnosno da
tužitelj nije izvršavao svoje ugovorne obveze, to ne postoje ni opravdani razlozi za
otkaz ugovora o zakupu u smislu članka 28. navedenog Zakona odnosno članka 8.
Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. Prema tome, budući da je
tuženik neosnovano otkazao/raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg je
sklopio s tužiteljem, time je počinio protupravnu štetnu radnju čime je ispunjena jedna
od zakonskih pretpostavki odgovornosti za štetu u smislu članka 1045. stavka 1.
Zakona o obveznim odnosima.

7. Budući da je tužitelju nastala šteta upravo zbog toga što je tuženik
neosnovano otkazao/raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora, to postoji i
uzročno posljedična veza između tuženikove protupravne štetne radnje i štete
nastale tužitelju. Naime, da tuženik nije raskinuo ugovor o zakupu, tužitelj bi za
mjesec svibanj 2021. godine ostvario ugovorenu zakupninu u iznosu od 11.250,00 kn
čime je tuženik spriječio tužitelja u povećanju njegove imovine. Prema tome, budući
da je tuženik kao štetnik neosnovano otkazao/raskinuo ugovor o zakupu poslovnog
prostora kojeg je sklopio s tužiteljem, to su u konkretnom predmetu ispunjene sve
zakonske pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu u smislu članka 1045.
Zakona o obveznim odnosima.

Upravo zbog navedenog, tuženikova žalba je neosnovana pa je stoga
pobijanu prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi u točki I. izreke u dijelu u kojem je
naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 11.250,00 kn kao i u dijelu u kojem mu je
naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.762,50 kn, a na temelju
odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

Poslovni broj: 28 Pž-1235/2022-2 6

8. Međutim, tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate po stopi proizašloj
iz trgovačkog ugovora. Naime, premda su obje stranke trgovci u smislu članka 3.
stavka 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj: 52/11 – pročišćeni
tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22), utuženo tužiteljevo potraživanje ne
proizlazi iz trgovačkog ugovora u smislu članka 14. stavka 2. Zakona o obveznim
odnosima. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski sud pobijanom presudom visinu
stope zateznih kamata koje na tužitelju dosuđeni iznos štete od 11.250,00 kn teku od

11. svibnja 2021. do isplate nije mogao odmjeriti prema dijelu članka 29. stavka 2.
Zakona o obveznim odnosima kojim je propisana stopa zateznih kamata za
potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog
prava, nego prema stopi propisanoj za potraživanja proizašla iz ostalih odnosa.

Slijedom navedenog, kao i stoga što je Zakonom o izmjenama i dopunama
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 114/22) i Uredbom Vlade
Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj
156/22) nakon 1. siječnja 2023. izmijenjena odredba članka 29. stavka 2. Zakona o
obveznim odnosima, to je prvostupanjsku presudu u dijelu dosuđenih zateznih
kamata tužitelju valjalo djelomično potvrditi i djelomično preinačiti, a na temelju
odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak

Broj zapisa: eb30f-16da0

Kontrolni broj: 0c013-cfe1d-72be1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jelena Čuveljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.