- 1 -              Rev 1183/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1183/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasminke Žabčić, Marine Paulić, i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice R. Đ., OIB …, iz M., 2. tužitelja J. J., OIB …, iz N. V. P., 3. tužitelja M. J., OIB …, iz V., i 4. tužitelja A. R., OIB …, iz I., svi zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstva unutarnjih poslova, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko upravni odjel tužiteljice, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1010/2020-5 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-238/2019-15 od 20. srpnja 2020., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-238/2019-20 od 18. rujna 2020., i rješenjem poslovni broj Pr-238/2019-28 od 10. ožujka 2022., u sjednici od 17. siječnja  2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              1. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1010/2020-5 od 30. studenoga 2021., i presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-238/2019-15 od 20. srpnja 2020., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-238/2019-20 od 18. rujna 2020., i rješenjem poslovni broj Pr-238/2019-28 od 10. ožujka 2022., i sudi:

 

              Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

 

              "I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, isplatiti 1. tužiteljici R. Đ., OIB: …, iznos od ukupno 18.440,00 kn (osamnaest tisuća četiristo četrdeset kuna) ili 2447,24 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, i to: 

 

- na iznos od 1.650,00 kn tekućom od 1. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 750,00 kn tekućom od 1. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.020,00 kn tekućom od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 510,00 kn tekućom od 1. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.360,00 kn tekućom od 1. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 170,00 kn tekućom od 1. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.870,00 kn tekućom od 1. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 510,00 kn tekućom od 1. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.720,00 kn tekućom od 1. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.720,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.020,00 kn tekućom od 1. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 680,00 kn tekućom od 1. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 510,00 kn tekućom od 1. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 850,00 kn tekućom od 1. prosinca 2018. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

 

              II/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, isplatiti 2. tužitelju J. J., OBI: …, iz N. V. P., iznos od ukupno 22.480,00 kn (dvadeset dvije tisuće četiristo osamdeset kuna) ili 2.983,41 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, i to:

 

- na iznos od 1.800,00 kn tekućom od 1. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.250,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 750,00 kn tekućom od 1. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.530,00 kn tekućom od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.190,00 kn tekućom od 1. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 850,00 kn tekućom od 1. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.530,00 kn tekućom od 1. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.040,00 kn tekućom od 1. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.040,00 kn tekućom od 1. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn tekućom od 1. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.720,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.190,00 kn tekućom od 1. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 510,00 kn tekućom od 1. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.190,00 kn tekućom od 1. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 340,00 kn tekućom od 1. prosinca 2018. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

 

              III/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, isplatiti 3. tužitelju M. J., OIB: …, iz V., iznos od ukupno 19.950,00 kn (devetnaest tisuća devetsto pedeset kuna) ili 2.647,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, i to:

 

- na iznos od 1.650,00 kn tekućom od 1. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.400,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 600,00 kn tekućom od 1. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.190,00 kn tekućom od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 850,00 kn tekućom od 1. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 680,00 kn tekućom od 1. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.530,00 kn tekućom od 1. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.870,00 kn tekućom od 1. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 680,00 kn tekućom od 1. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.210,00 kn tekućom od 1. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 3.230,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.550,00 kn tekućom od 1. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 340,00 kn tekućom od 1. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 170,00 kn tekućom od 1. studenog 2018. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

 

              IV/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, isplatiti 4. tužitelju A. R., OIB: …, iz iznos od ukupno 21.440,00 kn (dvadeset jedna tisuća četiristo četrdeset kuna) ili 2.845,57 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, i to:

 

- na iznos od 1.800,00 kn tekućom od 1. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 2.400,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 750,00 kn tekućom od 1. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.360,00 kn tekućom od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.190,00 kn tekućom od 1. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.530,00 kn tekućom od 1. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.700,00 kn tekućom od 1. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.380,00 kn tekućom od 1. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.890,00 kn tekućom od 1. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.210,00 kn tekućom od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 2.210,00 kn tekućom od 1. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 510,00 kn tekućom od 1. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 510,00 kn tekućom od 1. prosinca 2018. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana.

 

V/ Nalaže se tuženoj na ime troškova ovog postupka isplatiti tužiteljima iznos od ukupno 8.125,00 kn (osam tisuća sto dvadeset pet kuna) ili 1.078,37 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka tekućom od 20. srpnja 2020. do isplate, a to u roku od 15 dana".

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan. 

 

3. Nalaže se tužiteljima da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 10.750,00 kn, odnosno 1.463,58 eura prema fiksnom tečaju 1:7,3450., u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem toga suda poslovni broj Pr-238/2019-20 od 18. rujna 2020., naloženo je tuženici isplatiti 1. tužiteljici R. Đ. iznos od 18.440,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak I izreke), naloženo je tuženici isplatiti 2. tužitelju J. J., iznos od 22.480,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak II izreke), naloženo je tuženici isplatiti 3. tužitelju M. J. iznos od 19.950,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak III izreke), naloženo je tuženici isplatiti 4. tužitelju iznos od 21.440,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci (stavak IV izreke), te je naloženo tuženici da na ime troškova postupka isplatiti 1-4. tužiteljima iznos od 8.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2020. do isplate (stavak V izreke). naloženo je tuženiku tužiteljici

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2379/202-2 od 1. lipnja 2021. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: 

 

              "1. Obavljaju li tužitelji radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države poslove u stalnom mjestu rada ili rade na terenu, te jesu li su upućeni na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje?

 

              2. Obuhvaća li redovni rad tužitelja raspoređenih u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, samo rad na graničnim prijelazima koji su smješteni na teritoriju Republike Hrvatske ili uz to obuhvaća i međunarodne granične prijelaze koji su geografski smješteni na području susjedne države i koji su ustrojeni sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju osnovanost revizije i predlažu istu kao neosnovanu odbiti, te potražuju troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev 1. do 4. tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2018., budući ih je tuženica, kao policijske službenike, uputila na rad na granični prijelaz L. (Republika Mađarska)-G. 2, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Mađarske, na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 9. srpnja 2004., pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/2012,104/2013 - dalje u tekstu: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012. te Dodatke I. i II. KU/12, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila naprijed citirane odredbu KU-a.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li  granični prijelaz L. (Republika Mađarska)-G. 2., stalno mjesto rada tužitelja i zavisno od toga smatra li se njihov rad na tom mjestu radom na terenu, jer prema tvrdnji tužitelja ne radi se o stalnom mjestu rada, dok se prema tvrdnji tuženika radi o stalnom mjestu rada.

 

9. Iz postupka koji je prethodio reviziji u bitnome proizlazi:

 

            -da su tužitelji zaposleni u Policijskoj upravi međimurskoj i to kao … s time da su u određenom razdoblju bili  raspoređeni na rad u Policijsku postaju Prelog,

 

           -da na području navedene policijske postaje postoji i granični prijelazi sa Republikom Mađarskom (P.) i to prijelaz L. – G. 2,

 

            -da se na navedenom graničnom prijelazu obavljaju kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno dogovoru Republike Hrvatske sa Republikom Mađarskom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države tj. Republike Mađarske (L.), a sve radi lakšeg obavljanja poslova kontrole i to počevši od 2004. odnosno 2013.,

 

             -da su tužitelji iz ovog predmeta redovnim rasporedom rada bili raspoređivani tijekom mjeseca na rad upravo na područje teritorija susjedne države i to rješenjem o rasporedu svojih nadređenih iz Policijske postaje Prelog,

 

              -da je rad tužitelja na području teritorija susjedne države trajao svaki puta kada su bili raspoređeni najmanje 8 sati odnosno da su bili raspoređeni u turnusima rada po 12 sati,

 

              -da su tužitelji koristili pauzu upravo na teritoriju susjedne države gdje su u okviru mađarskog graničnog prijelaza imali dodijeljeni prostor za svoje potrebe time da su do samog prostora tog graničnog prijelaza na teritoriju susjedne države dolazili vlastitim automobilom, a ne službenim vozilom,

 

              -da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn.

 

10. Na temelju navedenih navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem čl. 56. ranijeg KU/12/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio, zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

11. 1. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda, kao pravilan prihvatio je i drugostupanjski sud, a u prilog navedenom shvaćanju pozvao se i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi primjene odredbe čl. 56 KU/12/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenog 2016., a prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza L.-G., te da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi, nije odlučna.

 

11. 2. Uz navedeno drugostupanjski sud smatra  da čl. 25. st. 3. Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13, 27/16), čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu ("Narodne novine", broj: 6/04), kao i Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 117/11), nisu od odlučne važnosti za ovaj postupak jer je tužitelj, kao policijski službenik, upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njihova stalnog boravka, pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu imaju pravo na dodatak za rad na terenu, sukladno navedenim odredbama KU/12/13 i KU/17, jer granični prijelaz lociran u mjestu Letenje na teritoriju Republike Mađarske nije u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, dok u ovom slučaju nema mjesta primjeni Tumačenje broj 1/50 od 4. veljače 2019., imajući u vidu utuženo razdoblje, koje prethodi njegovom donošenju.

 

12. Tuženica, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, smatra da se međunarodni granični prijelaz GP G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Međimurske, Policijske postaje Prelog, te stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje se smatraju da su poduzete u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi pod ingerencijom PP Prelog. Stoga se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz članka 50. Kolektivnog ugovora, a u prilog iznesenom shvaćanju poziva se i na Tumačenje  Komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019., prema kojem policijski službenici nemaju pravo na terenski dodatak jer obavljaju poslove svog radnog mjesta u stalnom mjestu rada, a koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju druge države.

 

13. Tužitelji pak smatraju da je navedenim shvaćanjem tuženice (da se određeni geografski dijelovi druge države smatraju dijelom jurisdikcije Republike Hrvatske, odnosno da se u pravnom smislu nadležnost Policijske postaje Prelog proteže na državno područje Republike Hrvatske), bez odluke Hrvatskog sabora "došlo do izmjene granice Republike Hrvatske (doduše u korist Republike Hrvatske)." Osporavaju tvrdnju tuženice da se granični prijelaz G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području R. Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU Međimurske, Policijske postaje Prelog," jer je Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 1/2006) kojim je u čl. 1. propisano da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske, a čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu je propisano da se sve službene radnje koje u području rada obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu.

 

14. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

15. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i tužitelja nije pravilno, pa ga kao takvog ne može prihvatiti ni ovaj sud.

 

16. Za primjenu materijalnog prava i za odgovoriti na postavljena pitanja, osim sadržaja navedenih odredbu Kolektivnih ugovora mjerodavne su i odredbe: Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu ("Narodne novine", broj 6/2004),  Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu - u daljnjem tekstu Zakon o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, Zakon o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/2013, 27/2016), Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine", broj 70/12, 140/13, 50/14, 32/15, 11/7, 129/17, 5/18, 66/18 i 109/18), Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17), Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 79/13).

 

17. Zakonom o nadzoru državne granice uređuje se nadzor državne granice, poslovi granične policije u unutrašnjosti države, međunarodna granična policijska suradnja i suradnja službi na državnoj granici. U čl. 25. st. 3. propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta s susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati isključivo dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe, neovisno što je to neosporno geografski dio susjedne države.

 

18. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u točki 17.6.2 Policijska postaja Prelog ustrojena je kao mješovita policijska postaja III kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanju nezakonitih migracija. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.

 

19. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza G. – L. I. za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti  u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s R. Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4 i t. 8 Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je "područje rada" kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a "službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa" je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju kontrole graničnog prometa. Područje rada – zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje, te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (R. Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.

 

20. 1. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora sa Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini Goričan, koja je u nadležnosti Policijske postaje Prelog, u kojoj su tužitelji i raspoređeni.

 

20. 2. Prema odredbi čl. 187. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog je nadležna i za područje Općine Goričan. Svi tužitelji su redovno raspoređeni na rad u PP Prelog, (dakle nisu tamo upućeni na rad već raspoređeni), te pokrivaju područje nadležnost cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljednično tome sukladno čl. 6 st. 2 međunarodnog ugovora njihovo mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima, konkretno graničnom prijelazu G. – L. II.

 

20. 3. Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u čl. 15 određen je granični prijelaz G. 2., kao stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika u cestovnom prometu na granici s Republikom Mađarskom, slijedom čega proizlazi da nadležnost PP Prelog obuhvaća i međunarodni granični prijelaz G. 2.

 

21. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službeniik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

 

21. 1. Stalno mjesto rada tužitelja određeno je rješenjima MUP-a kojima su tužitelji raspoređivani u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima, konkretno s Republikom Mađarskom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je ( a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je pod ingerencijom hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno i razumski prihvatljivo shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.

 

22. U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužitelji su svoje poslove obavljali u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje Prelog, jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a to je u ovom slučaju Općina Goričan.

 

23. Imajući u vidu i ranije izraženo shvaćanje revizijskog suda, (Revr-1446/14-2, Revr-391/09, Rev-88/09., i dr.) prema kojem se radom na terenu ne može se smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog toga mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, u ovoj pravnoj i činjeničnoj situaciji granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi pod ingerencijom PP Prelog, konkretno Općini Goričan. Iz navedenog razloga, kako su tužitelji redovno raspoređeni u policijsku postaju (a ne upovremeno upućivani ili upućeni) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora, a to tim više što pri dolasku na posao ne prelaze nikakvu graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima Europske unije.

 

24. Iz navedenih razloga, držeći se ograničenja ispitivanja pobijane presude (čl. 391. st. 1. ZPP-a) samo na postavljena pitanja, nisu prihvatljivi navodi tužitelja iz odgovora na reviziju, pri čemu se navodi da je Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., dano isključivo za policijske službenike Postaje granične policije Zagreb Zagrebačke, koji su redovno raspoređeni na radno mjesto u okviru PGP, ali su po posebnom rasporedu rada (izvanredno, privremeno, povremeno) upućeni na rad u Dobovu na granični prijelaz, neprimjenjivo u ovom slučaju jer se radi o potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a o čemu se detaljnije izjasnio ovaj sud u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023.

 

25. Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

              Tužitelji radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljaju poslove u stalnom mjestu rada, odnosno ne rade na terenu i nisu upućeni na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje.

 

              Redovni rad tužitelja raspoređenih u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnim prijelazima koji su smješteni na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodne granične prijelaze koji su geografski smješteni na području susjedne države i koji su ustrojeni sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.

 

26. Budući da tužitelji tužbeni zahtjev za isplatu na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje temelje na neosnovanoj tvrdnji po kojoj je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja, temeljen na odredbama čl. 50 i 56 citiranih KU-a, ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

27. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti u cijelosti.

 

28. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa su joj tužitelji dužni po čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP-a naknaditi troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 37/22) i to: revizije i to troškove odgovora na tužbu svakog tužitelja u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu 17. lipnja 2020, i 21. svibnja 2020., od po 1000,00 kuna svako, zastupanje na ročištu od 12. veljače 2020 u iznosu od 500,00 kuna, trošak sastava žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 10. t. 1. u svezi Tbr. 7. 1. Tarife), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.500,00 kuna i troška za sastav revizije po Tbr. 10. t. 6. Tarife, što ukupno čini iznos od 10.750,00 kuna, što iznosi 1.463,58 eura prema fiksnom tečaju 1.7,3450.

 

29.Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog jer nisu uspjeli u postupku.

 

Zagreb, 17. siječnja 2023.